Ubojica Srđan Mlađan oženio je Zagrepčanku (20) u Lepoglavi

Srđan Mlađan (38), koji u Lepoglavi služi 25 godina zatvora zbog trostrukog ubojstva, oženio se u utorak u zatvoru za 20-godišnju djevojku, piše Jutarnji list. 

FELJTON: ROĐENI UBOJICE Monstrum rođen da ubija: Iz zatvora krenuo u krvavi pohod

Djevojku koju je oženio u utorak vidio je prvi put u životu, a romansa je započela dopisivanjem. O namjeri da sklope brak morao je obavijestiti zatvorsku upravu koja je odobrila vjenčanje. U ostalim slučajevima zatvorenicima se nakon vjenčanja odobrava boravak u sobi za posjete, u Mlađanovu slučaju uprava zatvora napravila je presedan i nije mu odobrila sobu za posjete, već samo posjetu u prostoriji gdje inače ljudi iz vanskog svijeta posjećuju zatvorenike, piše Jutarnji list.

Svjedoci vjenčanja bila su dvojica osuđenika koje je Srđan Mlađan izabrao, a mladenka je u Lepoglavu donijela prstenje.  

Okrutni ubojica trebao bi izaći 2027.

Podsjećamo, Srđan je 1998. godine kao 16-godišnjak iz čista mira u Petrinji ubio 16-godišnju Elizabetu Šubić kojoj je pucao u glavu iz automatske puške. Ubio je i umirovljenika Petra Jančića (61) iz Siska koji je bio na krivom mjestu u krivo vrijeme.

Samo četiri godine kasnije, nakon što je služio kaznu zatvora u Požegi, dobio je prvi slobodni vikend, otišao je u Zagreb i opljačkao banku u Zvonimirovoj ulici.

FELJTON: UBOJSTVA SRĐANA MLAĐANA Mlađanova jeziva pisma: Kajem se, uzeo sam život vaše kćeri...

S tri metka na Borongaju ubio je policajca Milenka Vranjkovića i predao se nakon višesatne talačke drame.

Osudili su ga na deset godina za dva ubojstva, pljačke banke i pokušaja ubojstva u Sisku tijekom 1997. i 1998. Za ubojstvo policajca dobio je 15 godina zatvora.

Iz Lepoglave bi trebao izaći 2027. godine. 

Izjavio je kako je jedino rješenje za njega 'metak u čelo'.

Mlađanovo jezivo pismo

24sata su 2013. godine ekskluzivno objavila dijelove šokantnog pisma koje je Mlađan poslao obitelji ubijene Elizabete Šubić, djevojke kojoj je pucao u glavu i vrat iz automatske puške jer je, kako je rekao, htio vidjeti kako je to.

'Upućujem ovo pismo vama koji ste je voljeli najviše, učinio sam vam najveću bol koju čovjek može učiniti drugom čovjeku. Bol i patnju za koju se neću niti pokušati praviti da je potpuno mogu razumjeti jer nijedno ljudsko biće ne zaslužuje takvu bol, patnju
i gubitak. Uzeo sam život vaše nevine kćeri i ostavio u vama samo prazninu i tugu koje nikakvo moje kajanje vjerojatno nikad neće
moći ublažiti, mada se u sebi nadam da će jednog dana to biti posljedica i plod ovog mog pisma. Znam koliko mržnja može zarobiti srce čovjeka jer sam i sam najveći dio života, što nisam mogao tada razumjeti, na život gledao baš tako - s mržnjom i bez osjećaja ljudskosti. Nažalost, trebalo je puno vremena i što je najgore od svega - puno je ljudi moralo ostati bez života zbog moje pogreške da prevladam nešto tako vrijedno i posebno kao što je vlastita ljudskost. Tek sam sada shvatio da sam zapravo izašao iz njezinih božanskih okvira u prazninu. Nekoliko godina mi je trebalo da skupim hrabrost i napišem ovo jer samim tim činom priznajem da je moj život bio besmisleno služenje zla - do dana kad sam milošću Božjom i uz pomoć plemenitih ljudi uvidio koliko sam samo slijep bio. Svojim sam djelima ostavio zlim jezicima prostor za ogromnu količinu laži od kojih se nisam nikada branio: Prvo zato što sam uvidio da je to izgubljena bitka, a drugo, i to moram priznati, jer sam u nekim periodima života, na neki morbidan način, uživao u njima. Ali ono što mogu iskreno reći: Ubojstvo i smrt vaše kćeri nikad mi nisu predstavljali nikakav užitak jer taj čin je bilo samo Zlo za koje ja u to vrijeme nisam vjerovao da postoji (tako da i riječi koje sam naveo u priznanju policiji nisu bile one koje smo zapravo Elizabeta i ja uputili jedno drugom), kao što nisam vjerovao da postoji ni dobro. Ovo što vam sad pišem nije s moje strane nikakav pokušaj umanjivanja vlastite odgovornosti za moja nedjela jer je moja odgovornost apsolutna. Ako se pitate zašto baš sad ovo pismo, jedini odgovor koji vam mogu dati je - hrabrost, koju nisam imao za ovaj čin sve do današnjeg dana. Mada je ono što sam učinio toliko strašno, žao mi je što sam tek sada skupio hrabrosti da vam dam do znanja da konačno shvaćam što sam zapravo učinio one noći, i da me sad u životu vodi samo misao da ispravljam zla koja sam činio koliko god mogu. Nadam se da će ove riječi imati snagu dobra i da neće ostaviti nikakvu sumnju u moju namjeru za koju se nadam da će s vremenom biti veća i vidljivija od ovih riječi.'

Roditelji: To pismo smo spalili

- To nas je pismo strašno uznemirilo. Bili smo očajni i revoltirani Mlađanovim postupkom. Suprug je pismo na kraju spalio – rekla nam je tada Ljubica Šubić, majka ubijene Elizabete Šubić.

Rekla je kako graniči sa zdravim razumom sama pomisao da bi mogla oprostiti ubojici svog djeteta. To je nemoguće, kaže žena koja je više puta rekla kako nakon kćerine smrti živi, a da uopće nije živa.