Splitski ubojica već neko vrijeme nije bio dobro. Nekoliko dana prije nego što je ubio troje ljudi ostavila ga je djevojka. Javio se ekipi koju je tražio i rekao im da će im isplatiti novac...
DVA SATA UŽASA U SPLITU
Ubio trojicu i pokucao Malvasiji na vrata: 'Je li Jere doma?!'
Koraci odjekuju razderanim splitskim betonom. Teško disanje mladog muškarca upalih obraza miješa se sa zveckanjem automatske puške koju steže u rukama.
Negdje u daljini čuje se smijeh prolaznika. Zima je i sunce se ranije počelo povlačiti prema zapadu. Postaje sve hladnije. Mladić maršira dalje. Nije spavao danima. Smršavio je do neprepoznatljivosti.
Pogledajte video:
Pokretanje videa...
01:03
Još jučer je sjedio na balkonu unajmljenog stana u Varošu i prazno gledao u daljinu. Odjeven u crno, u istu odjeću koju sada nosi. Nije dobro. Ostavila ga je djevojka prije nekoliko dana. Spominjao je to ljudima oko sebe, onim rijetkima s kim je tih dana razgovarao. Ranije se javio ekipi koju je tražio. Poručio im je da će im dati novac, da će im isplatiti dugove koje su pokušavali iskamčiti od njega i njegova brata. Balavac je zagrezao u heroin, cijeli život se smuca s lošim društvom i stvari su odavno izmaknule kontroli. Nikad zapravo ni nije bilo kontrole. Socijalna služba ih je pratila godinama, očito neuspješno, a policija im je posjećivala stan u Lučićevoj češće nego poštari. Naći će ih, tu su negdje. Tu je sigurno Jurica Torlak, tu je valjda i Marin Boban. Tu bi trebao biti i Jerko Malvasija.
Muškarac u crnom grabi kroz Split, u rukama nosi kalašnjikov koji je nabavio tko zna odakle. Sve je puno ljudi. Subota je, šušur je u gradu. Eno ga, približava se Šperunu. Lijepo je tamo, tu su restorančići, kafići, blizu je more. Okolne stanove zakriljuju maslinaste škure. Mjesto izgleda kao da je ispalo iz mediteranske razglednice.
Ljudi u panici vrište i trče
Odjednom idilu paraju rafali. Zloglasan i prepoznatljiv zvuk automatske puške dere siječanjski zrak iznad Splita. Jeka odjekuje Marjanom. Na trenutak je nastala tišina. A onda je počeo stampedo. Ljudi u panici vrišteći su trčali prema rivi.
Zaključavali se u kafiće. Smrznuti od straha, pokušavali su prikupiti dijelove razuma i hrabrosti te se skloniti od čovjeka koji je pred njihovim očima pucao u dva muškarca. Promijenio je šaržer i pucao opet. Ubio je Marina Bobana koji je vozio Yamahu. Odmah je poginuo. Drugi na listi i suvozač na motociklu bio je Jurica Torlak. Njega su prevezli u bolnicu, ali nije mu bilo pomoći.
Ispijeni muškarac u crnom krenuo je dalje. Nije trebao ići daleko, sve je u ovom dijelu Splita blizu. Dani nespavanja, psihičke torture i straha učinili su svoje. Sad više nije bilo povratka, upravo je upucao dvojicu usred bijela dana. I to automatom. Pred ljudima.
Pogledajte video:
Radmilovićeva nije daleko od Šperuna. Vidio je momka na Suzukiju. Pucao je i u njega. Meci su frcali. Pogodio je i neki auto, u njemu su bili ljudi. Mladić i sestra mu. Nije ih ranio, nasreću, metak je pogodio blok motora. Onaj na motociklu nije bio te sreće. Pao je, prolaznici su mu pritrčali u pomoć. Skinuli su mu kacigu i krpama pokušali zaustaviti krvarenje. Ali čekaj. Onaj na motociklu je Marin Ožić Paić. Ono nije Jerko Malvasija. Je li upravo ubio krivu osobu?
Ide dalje, nema stajanja, nema povratka. Dolazi u Borčićevu. Tamo je čuo da živi Malvasija. Tamo je Jere. Ulazi u dvorište. Vrata otvara mlađi brat.
- Di je Jere?! Je li Jere doma?! - pita čovjeka na vratima.
Mlađi brat kaže da nije. Izbezumljeni muškarac u crnom odlučuje ga poštedjeti. Okreće se. Odlazi. Koraci odjekuju razderanim splitskim betonom dok se udaljava prema Marjanu. Netko ga, kasnije će to saznati, snima sleđa. Sutra će cijela ulica pričati kako je došao mlađem bratu na vrata. Policija ga je naknadno sklonila, s pravom su se bojali da će mu se naći na putu. Ide dalje, ide gore u varoš. Ide doma, u stan u kojemu živi već nekoliko mjeseci, kad siđe s broda.
Otišao kući presvući se
Nema veze što nema ništa u hladnjaku, stan je siguran. Tamo će sjesti i smiriti se. Nešto mu je u rukama. Kalašnjikov. Baca ga u kontejner, ne treba mu više. Dolazi kući. Za to vrijeme 150 policajaca se širi gradom. Traže ga. Idu prema Marjanu, tamo je valjda logično da će se otići skriti. Društvene mreže i grupe su se usijale. Dijele se fotografije ubijenih, dijele se poluprovjerene i neprovjerene informacije. Gradonačelnik umiruje grad. Policija se ne javlja. Ne zna se je li još na slobodi ili je uhićen.
Gradom je zavladala panika.
Muškarac u crnom ulazi u stan. Presvlači se. Ostavlja crnu odjeću i navlači gornji dio trenirke. Što sad? Ništa, ide u kafić. Borsalino nije toliko daleko. Tamo će mu biti brat. Onaj brat zbog kojeg će ulica pričati da je pobio sve ove ljude.
Sjeda u kafić. Tu je negdje i otac. Netko snima mobitelom. Naručuje piće. Počinje plakati. Prošla su već dva sata od masakra. Cijela Hrvatska napeto čeka što će se dogoditi. Hoće li ga uhititi? Je li još na slobodi? Skriva li se na Marjanu, naoružan, neispavan i opasan? Je li ubio još koga? Je li ubio sebe? Gdje je?! On sjedi u kafiću.
Čeka. U jednom trenutku ulazi policija. Privode mu brata. Naslanjaju mladića u bijeloj zimskoj kapi s grbom Hajduka na službeni auto. Uskoro dolaze i po njega. Voze ga prvo u bolnicu. A onda... Tko zna što onda. Teško je razmišljati. Teško je govoriti. Razum se polako isključuje. Hladnokrvno je usred grada smaknuo trojicu automatskom puškom. Htio ih je ubiti još. Mogao je poginuti netko tko nije uopće bio na listi. Možda je i poginuo netko tko nije bio na listi. Onaj momak na Suzukiju. Onaj brat i sestra čiji auto je propucao. Jesu li oni ranjeni? Gotovo je...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
