Ubili su ga u 39. godini: Sanjao o boljem i pravednijem svijetu

Dr. Martin Luther King, vođa nenasilnog pokreta za građanska prava u Sjedinjenim Državama, i najmlađi dobitnik Nobelove nagrade za mir ubijen je 4. travnja 1968. u atentatu snajperom u Memphisu u  južnjačkoj državi Tennessee na balkonu motela Lorraine. Tamo je pomagao u štrajku oko tisuću crnačkih radnika gradske čistoće. Metak ga je pogodio  u desni obraz, probio čeljust i kralježnicu i zaustavio se u ramenu.  Hitac je ispaljen u 18.01 sati, a  popularni 39-godišnji baptistički svećenik proglašen je mrtvim u 19.05 sati.

Ovaj mirovni aktivist već je godinama prije primao poruke mržnje i prijetnje nasiljem. Večer prije svoje smrti, govorio je u jednoj crnačkoj crkvi u Memphisu. U svom govoru spomenuo je da je svjestan opasnosti u kojoj se nalazi kao vođa pokreta za građanska prava.  Rekao je da bi volio imati dug život, no da možda neće vidjeti dan kada će crnci u Americi postići stvarnu jednakost, i živjeti u, kako je on to nazvao, “Obećanoj zemlji”. 

- Večeras sam sretan.  Ništa me ne brine, i nikog se ne bojim, jer moje su oči vidjele slavu nadolazećeg Boga - rekao je dr. King u svom posljednjem govoru.

Ubojica osuđen na doživotni zatvor

Na obdukciji su liječnici rekli da je imao srce 60-godišnjaka, što je bila posljedica njegova upornoga  otpora rasnoj segregaciji i zabrani američkom crnačkom stanovništvu da u javnom životu bude pomiješano s bijelcima. Sav stres koji je proživljavao tijekom 13 godina borbe za ljudska prava učinio je svoje...

Nakon atentata na Kinga, SAD je zahvatio val rasnih nemira u kojima je vlada intervenirala s vojskom i Nacionalnom gardom, te uvela policijski sat. Poginulo je više od 50 ljudi, a oko 20.000 je pritvoreno. 

Nešto više od dva mjeseca nakon ubojstva, u Engleskoj je uhićen James Earl Ray, bijelac iz Illinoisa, koji je priznao ubojstvo. Osuđen je na doživotni zatvor, odnosno na 99 godina. On je kasnije povukao priznanje, a dao ga je navodno samo zato što bi u slučaju da nije priznao, a da ga je porota proglasila krivim, mogao biti osuđen na električnu stolicu. Nakon što su ga osudili, Ray je povukao priznanje i tražio da mu se sudi pod pretpostavkom nevinosti, no sud je to odbio. Nakon godina borbe da dokaže nevinost, Ray je zadnje dane proveo u komi u bolnici u Nashvilleu gdje je 1998. umro od zatajenja jetre.

Htjeli su ga ušutkati

Kingova obitelj godinama je pokušavala dokazati da je ubojstvo rezultat zavjere u koju su bili uključeni mafija, CIA i vojna obavještajna služba. Kinga su htjeli ušutkati zbog njegovih zahtjeva za građanska prava i jednakost crnaca i protivljenja Vijetnamskom ratu. Da je ubojstvo crnačkog vođe bila posljedica šire urote, a ne samo čin usamljenog ubojice zaključila je 1999. porota Saveznog suda u Memhisu ( u kojoj je bilo 6 bijelaca i 6 crnaca).

U obrazloženju odluke porotnici kažu kako su tužitelji dokazali da je slučaj odviše zamršen da bi mogao biti djelo samo jednog čovjeka.

Porotnici su objavili presudu nakon višednevnog suđenja i trosatnog vijećanja u slučaju privatne tužbe obitelji King protiv bogatog poslovnog čovjeka Lloyda Jowersa, bivšeg vlasnika kafića u Memphisu, koje je 1993. godine priznao da je dobio 100 tisuća dolara da organizira atentat na Kinga. Bio je pozvan kao svjedok na suđenje u Memphisu, ali se nije odazvao zbog slabog zdravlja. Obitelji King dosuđena je simbolična naknada od 100 dolara, koliko su i tražili, jer im je glavni cilj bio potvrditi postojanje zavjere. 

"Ja imam san"

Imao je san o boljem i pravednijem svijetu. Svijetu bez rasizma, i sa punim poštivanjem temeljnih ljudskih prava na život, sigurnost, mir i pravednost. 

I have a dream“ je najpoznatiji govor Martina Luthera Kinga. Ovaj vizionarski govor održao je 28. kolovoza 1963. ispred Linconovog spomenika povodom nenasilnog Marša na Washington. Tog dana na multirasnim demonstracijama za pravdu i građanska prava odaziv je bio veći nego što se očekivalo. "Vlakovi slobode" i "autobusi slobode" doveli su 250 tisuća ljudi u Washington. Prisutni su bili i američki senatori kao i kao i slave osobe poput Paul Newmana, Marlona Branda, Charltona Hestona, Boba Dylana..

"Imam san da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji u kojoj nitko o njima neće donositi sud po osnovu boje kože nego po osnovu njihovog karaktera"

Uzor mu je bio Mahatma Gandi

Njemački teolog Heinrich Grosse koji je tokom 60 ih godina pratio mnoge nastupe i akcije Martina Luthera Kinga smatra da je ključ uspjeha baptističkog svećenika u tome što nije htio primjenjivati nasilje. 

On je, naime, bio sljedbenik indijskog mislioca i vođe pokreta za nezavisnost Indije Mahatme Gandija. 

- Postao je tako popularan jer je uvijek tražio od crnaca da ne primjenjuju nasilje. Podsjetio ih je na riječi Krista: tko uzme mač, biti će mačem i ubijen.“

Bio je veliki govornik, a imao je i smisao za humor. Njegov poseban talent je bio što je mogao govoriti u ime crnaca i bijelaca kaoji su odrasli u siromaštvu i nisu se mogli školovati - mišljenja je Grosse koji je 1967. godine u Bostonu pratio Kingov govor.

Rođendan Martina Luthera Kinga se od 1986. slavi kao nacionalni praznik u SAD -u.

Na nadgrobnoj ploči njegova groba stoje riječi crnačke duhovne pjesme "Napokon slobodan": "Free at last, free at last, thank God almighty I'm free at last".

Najpoznatiji citati Martina Luthera Kinga:

"Imam san da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji u kojoj nitko o njima neće donositi sud po osnovu boje kože nego po osnovu njihovog karaktera"

"Ako čovjek nije otkrio nešto za što je spreman umrijeti, nije vrijedan življenja." 

"Vrijeme je uvijek pravo, da se učini prava stvar."  

"Nenasilje je moćno i pravedno oružje. Uistinu, ono je jedino oružje u povijesti; ono napada bez ostavljanja rana i ono čini plemenitim onoga tko ga upotrebljava." 

"Na kraju nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja, već šutnju naših prijatelja."