Marija Mapilele i Patricija Burazin, učiteljice u Samoboru i Vukovaru, te dr. sc. Ante Kolak i dr. sc. Ivan Markić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu otkrivaju kako se djeca nose s pandemijom i kakve će posljedice ostati
U školi na daljinu i suze i smijeh: 'Učiteljice, šaljem vam novi tutorial za online likovni'
U radu s djecom nižih razreda osnovne škole organizacija nastave na daljinu pravi je izazov koji zahtijeva iznimne vještine i fleksibilnost učitelja i kvalitetnu suradnju s roditeljima. Važno je da u tom trokutu učitelj-roditelj-dijete postoji sinergija i povjerenje, kaže nam Marija Mapilele, učiteljica razredne nastave u OŠ "Bogumila Tonija" u Samoboru.
Škole je i ove zime poharao Covid, zbog omikrona posljednjih su tjedana rekordni brojevi oboljele djece i zaposlenika, te onih u samoizolaciji. Neka djeca su bila i po desetak puta u samoizolacijama. U ove dvije godine učitelji i nastavnici, kao i infrastruktura, već su se jako dobro prilagodili online nastavi, no situacija ostavlja dugoročne posljedice.
- U trokutu učitelj-roditelj-dijete nerijetko se svi osjećaju napregnuto - učitelji jer ponekad jedino preko roditelja mogu doprijeti do djece, roditelji jer su se uz svoj posao i obaveze našli u ulozi učitelja, djeca jer su ostala bez prijatelja i škole - prirodnog i najboljeg okruženja za učenje. Važno je da djeca ne izgube osjećaj rutine, uhodanih procedura i prije svega sigurnosti - opisuje Marija Mapilele.
Njezino se iskustvo nastave na daljinu mijenjalo iz godine u godinu. Lockdown ih je zatekao u 2. razredu.
'Nisu imali osjećaj da me nema'
- Tada sam nastavu organizirala putem razredne web-stranice i povremenih poziva na Zoom ili Skype sastanke. U organizaciji nastave trudila sam se maksimalno zadržati naše razredne rutine, pozdrave, proslave rođendana… Kad sam u neko doba noći dobila e-poštu u kojoj je pisalo: Učiteljice, smislio sam što možemo raditi na likovnom, šaljem Vam tutorijal, Vaš Janko Ošišanko - znala sam da sam na dobrom tragu. Tako smo uspjeli ostati povezani i djeca nisu imala osjećaj da je sve stalo i da mene nema. Bilo je i suza i smijeha, pa čak i virtualna izložba dječjih radova u gradskoj Galeriji - prisjeća se.
Sljedeće godine, dodaje, djeca su bila 3. razred i prošlogodišnje iskustvo rezultiralo je ogromnim napretkom u razvoju digitalnih vještina.
- Inzistirala sam da djeca imaju uključene mikrofone i kamere - moja nastava u razredu ne svodi se na to da ja pričam, a oni slušaju, već je potrebna stalna interakcija. To je iznimno teško, ali uvijek je u kadar znala uletjeti neka mačka ili prošetati nečija baka… pa smo se nasmijali i radili dalje. Ove školske godine smo četvrti razred i otišli smo korak dalje - sada djecu koja su u izolaciju uključujemo na nastavu u razredu i radimo zajedno. Nije lako i nije idealno, ali se trudimo - zaključuje Marija Mapilele.
Patricija Burazin učiteljica je razredne nastave u Osnovnoj školi Blage Zadre u Vukovaru. Cijelo prvo polugodište u školi su išli po modelu A, dok su samo prošli tjedan išli po modelu C, kad je nastavu na daljinu organizirala preko Teamsa.
Sve ovisi o generaciji, ali i tehničkoj podršci kod kuće
- Neke sate držala sam uživo preko videopoziva, dok sam za neke predmete postavljala videolekcije s uputama kako izvršiti zadatke. Skoro svi učenici bili su redoviti u pohađanju online nastave - govori nam učiteljica sada trećeg razreda, te ističe kako nema uniformnih savjeta za pandemijsko doba i online nastavu.
- Sve ovisi od generacije učenika, kao i roditeljima. Puno toga u online nastavi ovisi o tehničkoj podršci kod kuće. Kada smo bili prvi razred, prije dvije godine, bez roditelja je bilo nemoguće imati online nastavu. Imala sam sreće i s dobrom suradnjom većine roditelja to je bilo izvedivo. Sada su već "veliki" trećaši, cijeli razred ide na izbornu nastavu informatike pa nam je bilo puno lakše. Trudim se učenicima smanjiti količinu zadataka koje trebaju riješiti - objasnila nam je.
Patricija ističe kako, ako primijeti da joj je neki ishod teško ostvariti u online nastavi, ostavi ga za povratak u školske klupe.
- Roditelj sam i dvoje školaraca, tako da sam i iz perspektive roditelja imala uvida u različite oblike online nastavu i mogu samo reći da sam presretna kad smo svi u školama i školskim klupama - priznala nam je Patricija, koja smatra kako će se dugoročne posljedice pandemije i online nastave vidjeti tek za par godina.
- Trenutno smo svi još uvijek u tome i sretni smo sa svakim uspjehom i svakim danom provedenim u školi. Trudimo se svi u ovim neobičnim vremenima dati sve od sebe - zaključuje učiteljica razredne nastave iz Vukovara.
Da nema jednoznačnih odgovora na ovo pitanje, ističu i dr. sc. Ante Kolak i dr. sc. Ivan Markić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Rezultati domaćih istraživanja, kako kažu, pokazuju kako većina učenika (85%) iskazuje osrednju razinu zadovoljstva online nastavom.
- Godina 2020. svijetu je donijela globalnu pandemiju prouzročenu koronavirusom SARS-CoV-2 koja je uzdrmala brojne društvene podsustave i narušila njihovo ustaljeno funkcioniranje. Posljedice globalne zahvaćenosti nisu zaobišle ni odgojno-obrazovni sustav. Nastava na daljinu postala je najprimjereniji i najučestaliji oblik odgovora na krizne situacije u odgoju i obrazovanju, što smo jasno vidjeli tijekom lockdowna 2020., potresa, ali i kasnijih izvanrednih situacija kada pojedine škole i razredni odjeli pod silom prilika prelaze na Modele B (mješoviti model) i Model C (nastava na daljinu) nastave - kažu, te nastavljaju:
- Pitamo se koji su učinak navedene neprilike imale na djecu/učenike? Na ovo pitanje doista je zahtjevno dati jednoznačne odgovore. No, to nas ne oslobađa imperativa traženja i otkrivanja boljih putova i načina kako nastava i učitelji, ali u ovom slučaju i roditelji i učenici, mogu doskočiti ovom problemu.
"Vrtače" u znanju učenika
Pozivajući se na istraživanje "Školovanje od kuće i nastava na daljinu u vrijeme HR-COVID-19", provedenim pod njihovim vodstvom, dva znanstvenika nedvosmisleno ipak ističu:
- Ako sagledamo "vrtače" u znanju iz znanstveno-akademske perspektive, koja navodi kako je sve bitno sadržano u znanstvenim disciplinama i kako su znanja koja su učeniku potrebna navedena u nastavnim sadržajima, tada će naša zabrinutost biti golema. Pred školski sustav postavljen je novi izazov - kako prilagoditi metode poučavanja i oblike nastavnog rada i usmjeriti ih prema stvarnim potrebama i mogućnostima učenika te zahtjevima društva.
Nakon ovog "potresa", kažu naši sugovornici, odgojno-obrazovni sustav traži nove putove, što je pozitivno jer sustav postaje fleksibilniji i više se usmjerava na potrebe onih kojima je namijenjen.
- Ustaljeni školski sustav pandemijom se uistinu uzdrmao pa poslije takvog „potresa“ odgojno-obrazovni sustav traži nove putove. Pozitivna strana jest ta da na ovoj prepreci sustav postaje fleksibilniji i više se usmjerava na potrebe onih kojima je i namijenjen. Taj način pristupa tipičan je za brojne druge izazove u pedagogiji kriznih stanja (poput ratnih stanja). Pri potrazi za novim rješenjima pedagogija se vodi principima pozitivne usmjerenosti, pri čemu izbor odgojno-obrazovnih postupaka kod svakog učenika razvija pozitivnu sliku o sebi i povjerenje u vlastite snage. Zatim, vodi se i principima individualizacije, koja uvažava individualne - ističu Kolak i Markić.
No, važno je naglasiti kako je odgojno-obrazovnim djelatnicima u ovom procesu potrebna potpora i podrška.
- Preopterećenost, kako učenika tako i učitelja, zasigurno otvara put za stvaranje "vrtača" u znanju. Pedagoški optimisti vide svjetlo na kraju ovog pandemijskog tunela, i pored brojnih „vrtača“ u znanju u navedenim pristupima vide rješenja, uvažavajući različite odgojne stilove, važnost međuvršnjačkih odnosa i suradničkog učenja, kritičkom propitivanju izvora znanja, usmjeravanju na kvalitetu znanja uvažajući bitno od nebitnog i ne zaboravljajući, pored nastavnih sadržaja, i njihovo djetinjstvo i izazove odrastanja. Kako god problemu prišli, prilika je ovo za preispitivanje naših pedagoških vrijednosti i za aktiviranje pedagoških potencijala, bilo da je riječ o odgojno-obrazovnim djelatnicima bilo roditeljima bilo učenicima.
- zaključuju Kolak i Markić.