Srpski mediji: Umrla je Mira Marković, Miloševićeva udovica

Supruga Slobodana Miloševića, Mira Marković (76) preminula je danas, javlja Blic. Mira Marković bila je u teškom zdravstvenom stanju i prema informacijama iz medija, bila je u bolnici u Sočiju. Prije nekoliko dana pojavila se vijest o njezinoj teškoj bolesti. Prema pisanju Aloa, nedavno je imala četiri operacije, a nakon što joj se stanje pogoršalo pala je u komu i završila na aparatima za odražavanje na životu. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:04

Umrla Mira Marković. | Video: 24sata/pixsell

Ona je bila ta koja je iz sjene vukla konce i utjecala na sve važne odluke svog muža, balkanskog krvnika Slobodana Miloševića. Zaljubili su se kao tinejdžeri, cijeli život su bilo nerazdvojni. Složni i skladni. Slobu i godinu dana mlađu Miru nikad ništa nije moglo rastaviti. 

Nekadašnja prva dama SRJ i supruga Slobodana Miloševića rođena je u šumi u srpnju 1942. godine. Svoju majku Veru Miletić (ratnog imena Mira), studenticu francuskog jezika i književnosti, ali i partizanku, nikada nije upoznala. Vera je kćer dala je na čuvanje svojim roditeljima , a kada joj je kći imala osam mjeseci, Veru je uhapsio Gestapo.

Zahtijevala da je zovu Mira

- Postoji jedna verzija u vezi smrti njene majke, a to je da su je ubili jer je navodno bila izdajnik, odala  je imena njenih ratnih drugova. Bez obzira na to, Mira Marković je svoju majku doživljavala kao hrabru ženu, partizanku koja se borila za svoja prava, i ljubav prema komunizmu je upravo naslijedila od njene majke i zahtijevala je da je zovu Mira umjesto Mirjana.

Njezin otac Moma Marković, bio je revolucionar i jedan od najznačajnijih srpskih komunista i društveno političkih radnika u SFRJ. Vera je mladog studenta Momu upoznala na beogradskom sveučilištu. On je također bio komunist koji je planirao dići bunu u gradiću Požarevcu južno od glavnog grada. Budući da je Moma brzo otišao u nove političke i ljubavne avanture, Vera je u ljeto prije porođaja ponovo stupila u odnos s ocem koji se od početka protivio njezin aktivnostima komunistkinje i partizanke.

Loš odnos sa ocem

Kao uspomenu na majku kći će zadržat ime i ružu u kosi koju će nositi kao što ju je nosila njezina pokojna majka. S ocem nikad nije uspostavila blizak odnos. 

- Njezin otac, koji se nakon rata oženio i njezin djed postižu dogovor. Djevojčica će ostati u Požarevcu dok ne završi gimnaziju, ali će dolaziti ocu u Beograd tijekom ljetnih praznika. Mira odlazi iz gradića tek s 11 godina i dolazi ocu u Beograd. Iako su svi prema njoj srdačni ponovni susret nije radostan: "Upoznala sam polubraću s kojima sam imala korektne ali nikad iskrene odnose" priznaje Mira. Razjedinjena obitelj odlazi iz glavnog grada na Brijune s  u Titovu ljetnu rezidenciju. No unatoč ljetnom luksuzu odnosi s ocem vrlo brzo postaju mučni. Budući da nije sudjelovala u svakodnevici junaka pokreta otpora, Mirjani se nimalo ne sviđa boravak s njim. On je distanciran i nezainteresiran otac kojemu je draža politika. Moma je stvorio dom u kojemu ona ništa ne zna. S novom suprugom ima dvoje male djece, a njezini kratki posjeti nisu bili dovoljni da se zbliži s braćom. Njezina polusestra Ljubica koja je šest godina mlađa od nje, sjeća se njihovog prvog susreta: Stvorila se niotkuda, a nama su rekli: Ovo je vaša sestra. Bio nam je to šok na koji nismo bili spremni. Zamjerila sam to ocu jer je nije predstavio kako treba" - piše Diane Ducret u knjizi Žene diktatora 2

U fazi tinejdžerskog prkosa upoznala je Slobodana, godinu dana starijeg školskog kolegu, uvijek pristojnog i urednog, koji je u toj provincijskoj gimnaziji nosio sako i kravatu. No do tog dana nikad nisu razgovarali. Slobodan je plah, ona je buntovna. 'Bio je on markantan mladić ali ne mogu reći da sam se zaljubila na prvi pogled', procjenjuje ona. Nije riječ o tome da se Slobodan ne sviđa djevojkama. Naprotiv, ima čak odličan zavodnički adut: 'frizuru zbog koje je izgledao kao pustolov' - navodi Ducret u knjizi.

'Komplementarna bića'

Zima je, 1958. godine. Gospođica Marković tog je dana odlučila utopiti tugu u knjižnici čitajući Sofoklovu Antigonu. Ali junakinju muči jedan problem, upravo joj je istekla iskaznica knjižnice. Na stubištu susreće Slobodana koji upravo ide u čitaonicu. 'Što se dogodilo?' pita je zaštitnički. 

Odlaze u šetnju, nedužnu šetnju koja ih je povezala. Otkrili su se i prepoznali kao dvoje 'posve skladnih i komplementarnih bića' sjeća se ona. Pragmatični Slobodan odmah je znao riješiti svaki njezin problem. 'Ako želim nastaviti živjeti, moram ostati s njim', pomislila je. To dvoje ljubavnih početnika odmah su dobili nadimak Romeo i Julija II. Ona se odjedanput ne boji hladnoće, mraka ni loših ocjena. Plahi i povučeni Slobodan naglo postaje čudotvorac specijaliziran za tinejdžerske komplekse.

Samoubojstvo Slobodanovog oca

Slobodan se rodio u kolovozu 1941. također u Požarevcu. I njega je obilježio rastanak roditelja nakon završetka rata. Njegov otac Svetozar Milošević, đakon pravoslavne crkve te profesor vjeronauka, ruskog i srpskog jezika u gimnaziji, napustio je obitelj kako bi se vratio u rodno selo. Nažalost, božji čovjek nije podnosio ni obiteljski život ni uspomene na rat.Kada je Slobodan bio na školskoj ekskurziji u Rusiji 1962. u Požarevac stiže vijest o njegovu samoubojstvu. Samoća i grižnja savjesti izbacili su Svetozara iz ravnoteže. Loša ocjena koju je dao jednom svom učeniku koji je imao godina kao i njegov sin nagnala je mladića da si oduzme život. Osjećajući se odgovornim što je uništio tu mladu osobu, presudio je sam sebi.
Slobodan istu večer zvoni na vrata svojoj djevojci i ozbiljno joj kaže: 'Javili su mi iz Crne Gore da mi se ubio otac'. Mira je začuđena što ga nisu preplavili osjećaji: 'Pogodilo ga je, naravno, ali nije bio shrvan' - piše Diane Ducret

Majka Stanislava je sina odgojila strogo, kao što se i moglo očekivati od školske ravnateljice. Iako je bila vrlo zaokupljena poslom, u Slobodanovu djetinjstvu bila je brižna majka. Više od svega boji se da ne postane nepristojan u društvu gradskih neodgojenih dječaka. Sloba ne igra nogomet i ne ide na kupanje na Dunav. Majka mu sređuje poštedu od satova tjelesnog odgoja zbog 'krhka zdravlja'. Draži su mu mir i red njegove male radne sobe.

Obećanje o vječnoj ljubavi

Mira je opet uz njega dok žaluje. Sastaju se pod lipom kuće u Požarevcu i razmjenjuju obećanje o vječnoj ljubavi. U sjeni lipe planiraju budućnost i skiciraju portret budućeg života.

Nakon završetka gimnazije Slobodan se upisuje na Sveučilište u Beogradu. Mira bi da on postane arhitekt, što smatra 'najljepšim i najromantičnijim zanimanjem'. On odabire pravo. Miri preostaje još jedan razred srednje škole. jedva podnosi duge mjesece Slobine odsutnosti tijekom kojih gotovo svako popodne provodi kod Stanislave očekujući kraj tjedan. 

'Kod te žene mnogo toga nisam razumjela, ali sam se divila njezinoj odlučnosti. Ona me prva nadahnula da počnem razmišljati o položaju žena'. iduće godine napokon je došao red na Miru koja u izboru studija dvoji između filozofije i kinematografije. Slobodan odlučuje umjesto nje: Studirat će sociologiju. Ona otkriva Sartrea i Camusa i opija se filmovima Novog vala.
'Čak sam se odijevala u crno u tom egzistencijalističkom stilu i skratila kosu do ispod uha. Ukratko, sociologija mi nije bila osobito na pameti'

Mrzila je Slobinog najboljeg prijatelja

U sveučilišnim klupama Slobodan upoznaje svog jedinog prijatelja uz Miru. Ivan Stambolić, pet godina stariji od Slobodana, dotad je radio u tvornici na Kosovu, a onda nastavio studij. Dok Milošević, kao i Mira, želi dobiti najviše ocjene iz svih predmeta, Ivanu je dovoljna i prolazna ocjena iz ispita. Već od prvih godina suprotnost između njihove dvije osobnosti je očita. Stambolić je topao. Popularnost mu je nagrada za ljubazno ponašanje. Milošević pak sve slobodno vrijeme provodi s djevojkom.

Na dočeku Nove Godine 1965,.Stambolić pak ne može prešutjeti dojam koji je stekao o prijateljevoj zaručnici koju smatra neobičnom. Neprijateljski osjećaju su uzajamni.Kad se svi spremaju podignuti čaše za Novu godinu u budućnost koja se čini da će svima biti sjajna, Mira odbija popiti domaću rakiju koju je donio Ivan. Rečenica kojom je popratila odbijanje ravna je pljuski: 'Ne pijem seljački alkohol'. Mira i Ivan sad su otvoreni suparnici za Slobodanovu pozornost - opisuje Ducret odnos Mire i Stambolića

Vjenčanje i prvo dijete

Raspoloženje se popravilo za slavlja 14. ožujka iduće godine kad se par odlučio vjenčati. Ivan je mladoženjin kum, a taj ih odnos prema tradiciji veže u 'krvno bratstvo'. Mira je trudna tri mjeseca. Tom prigodom bijeli joj leptir uljepšava kratku frizuru do ispod uha. Vrlo je elegantna u svom kremastom kostimu sa suknjom do koljena i salonkama na tanku potpeticu i s odobravanjem ga promatra u njegovu crnu odijelu. Na vjenčanju je bilo malo obitelji i prijatelja.

U rujnu iste godine par dobiva kći Mariju koja odmah zaokuplja svu Slobodanovu pažnju. 'Između nje i oca odmah se rodila potpuna, apsolutna ljubav zbog koje sam se u nekim trenutcima osjećala isključenom', sjeća se zapostavljena mlada majka. No počeci bračnog života im nisu laki. Par živi siromašno i Stanislava često dolazi iz Požarevca da im malo novčano pomogne 
'Moj otac Moma, bio je naravno mnogo moćniji i imućniji, ali nikad nije ništa davao', komentira Mira. No Slobodan ne želi da mu žena postane nezadovoljna kućanica pa se dogovara sa drugim dužnosnikom iz partije da zamjene stanove. Miloševići se sele u četvrt koja se tek gradi, Novi Beograd, gdje ih dočekuje moderni izum- telefon. Stan je uređen prema ukusu koji im dopuštaju studentski prihodi. Mira uz to ima običaj često premještati pokućstvo:'Moje boje i moje ideje prisutne su posvuda po kući', hvali se gazdarica.

On usisava stan a ona se uljepšava

Sloba usisava pazeći da ne ometa Bebu, koja se češlja pred zrcalom što je sveti ritual koji može potrajati. On zna da mu žena postane osobito razdražljiva kad je se prekine u važnoj zadaći koja je, prema njezinim riječima, uranjanje u 'ponore vlastite egzistencije'. Mira silno pazi na svoju crnu i gustu kosu koja naglašava lice zatvorenih crta i uvijek poluzatvorenih očiju i čija neprozirnost navještava vječnu melankoliju. Slobodanu se svidjela upravo ta 'čista i iskrena tuga' u Mirinu pogledu. Zavela ga je ta sitna žena snažna i odlučna izgleda u svim okolnostima, koja skriva svoje tinejdžerske obline odijevajući se isključivo u crno.

Svako im je razdvajanje nepodnošljivo. Kad su Slobodana poslali na šest mjeseci u vojsku na hrvatsku obalu, u Zadar, ona jednostavno mora ostaviti dom i dijete cijeli dan kako bi ga posjetila. Kad je Mariju povjerila susjedi, po najvećoj oluji se ugurala u vlak koji je treba odvesti do vojarne. Mokra do kože i drhteći od hladnoće muža je uspjela vidjeti samo pola sata prije nego što je morala juriti natrag na kolodvor.

Svekrva Miri: 'Potpuno si beskorisna'

Slobodan je uskoro našao posao kao savjetnik u uredu gradonačelnika Beograda a Mira piše doktorat. Ne gubi vrijeme na kuhanje, a Slobodan vrlo rijetko pere posuđe. Kad ih posjeti Stanislava, koju prolazno uzruja taj veseli nered, kupi prljave tanjure kako bi ih doma oprala. Jednog dana ipak joj je pobjegao oštra komentar: 'U ovoj kući ništa ne funkcionira a ti si potpuno beskorisna'. Kad bi Stanislava dolazila posjetiti Slobu u Beograd, Mira bi izlazila iz stana onog trenutka kad bi ona nogom stupila u nj' sjeća se jedna prijateljica.

Možda ni ona nije uspjela pronaći smisao života nakon što joj se obitelj raselila. Usamljena Stanislava objesila se 1972., deset godina nakon samoubojstva bivšeg muža. Milošević, kojeg izjeda grižnja savjesti, jednog dana povjerava prijatelju: 'Nikad mi nije oprostila Miru'. Često joj odlazi na grob, ali nikada zajedno sa ženom. Drugarica Marković našla je prikladan izgovor - mrzi groblja, navodi Ducret u knjizi Žene diktatora.

Put ka uspjehu i moći

Zahvaljujući tituli doktorice sociologije koju je dobila nakon što je obranila radnju o sociološkim aspektima obrazovanja u samoupravljanju  Mira počinje sveučilišnu karijeru. Slobodan se zapošljava u najvećoj banci u zemlju, Beobanci. Ubrzo su zamijenili stan za veći u istoj četvrti. Slobodan je uspio kupiti crvenu Ladu kojom je vodi na ljetovanje u Dubrovnik. Čak su nabrzinu angažirali dadilju jer se 3.srpnja 1974. rodio mali Marko.

Što se tiče ukusa supružnici su vrlo različiti. Slobodan voli američku književnost, dok ruski klasici za Miru imaju 'plemenitost, dušu koju samo Slaveni mogu razumjeti'. Uostalom , okrivljuje supruga što ju je natjerao da izabere sociologiju umjesto da ju je usmjerio prema književnosti kamo joj srce nosi duh.
Slobodan pak ima puteniji, neposredniji ukus. Vrlo ga malo zanimaju posljednja moda, veliki automobili i skupocjen nakit. No nakon posla voli čašu dobrog viskija uz cigarillo i obožava plodove mora koji su u Jugoslaviji na cijeni i koje on kao dobar poznavatelj uvijek poprati suhim bijelim vinom. Što se mesa tiče, sve bi dao za pečenu janjetinu ili odojka na ražnju. Mira, koja radije razgovara o klasnoj borbi kakva se najavljuje u 21. stoljeću nije nimalo zainteresirana za zemaljsku hranu . Nije nimalo susretljiva prema veselom društvu kakvo voli njezin muž.

Izbirljivu Miru teško je zadovoljiti

'Imaju veoma različite ukuse' sjeća se Mirin prijatelj Dušan Mitević. ' Kad su zajedno, gotovo ih je nemoguće zadovoljiti. Vrlo je komplicirano ponuditi joj nešto za jelo jer je veoma izbirljiva', dodaje.

Slobodanov status bankara, obitelji pruža nov život, materijalno imućniji, umjetnički profinjeniji. Vrijeme ljutnje na obitelj daleko je iza Mire koja je sada uspješna supruga i majka. Slobodanov uspjeh dopušta joj da visoko uzdignute glave razmisli o pomirenju s Momom. Tako se klan Marković okuplja prigodom 68. rođendana oca obitelji. No ponovni susret nije srdačan kao što su svi očekivali da će biti. 'Marija je bila još adolescentica, ali već je bila silno razmažena' zamjećuje Ljubica Marković. 'Jako se šminkala i nosila mnogo zlatnog prstenja. Bila je nepristojna i čak nije znala imena svih članova obitelji' kaže.

Ne dopušta da joj itko kritizira muža

Nema povratka onima od kojih je Mira bila odvojena još od najranije dobi. Od siročeta ne može postati uzorna kći. Otad su susreti rijetki, otprilike svakih šest mjeseci i Mira je uvijek uzrujana kad dolazi Moma.
Sestra Ljubica objašnjava 'Bio je to vrlo hladan ritual. Mira i Moma često se svađaju. Naime, Milošević je počeo političku karijeru i moj ga je otac kritizirao. Mira to nije mogla podnijeti i često je bila na rubu suza'. U njezinim vlažnim očima, nitko nema pravo kritizirati Slobu, jedinu nedodirljivu istinu njezina života. Možda ima svojih mana, ali on je jedini koji je nikad nije napustio.

Što god mislili Markovići, Mira se udala za Miloševićeve ideje. Položaj međunarodnog bankara daje Slobodanu dovoljno kontakata da se popne po hijerarhijskoj ljestvici u Komunističkoj partiji Srbije. Kum mu nije nitko drugi doli Ivan Stambolić kojeg svi vide kao budućeg predsjednika Jugoslavije. Zahvaljujući njemu Slobodan brzo napreduje i unatoč svim očekivanjima 1984. postaje tajnik partije za Beograd iako se dotad činilo da se potpuno posvetio karijeri u financijskim vodama.

Ne odgovara na pisma naslovljena na 'gospođa Milošević'

Mira pak iskorištava mjesto na sveučilištu kako bi organizirala svoju mrežu tijekom nebrojenih sastanaka, primanja i znanstvenih članaka u kojima prerađuje svoje afirmirane, ali ne baš ortodoksne marksističke ideje. Pristaša je otvorenog i tolerantnog feminizma koji bi jednostavno uravnotežio uloge u domu i društvu. Mira smatra da će '21. stoljeće biti stoljeće ljevice, znanosti i žena'. Uvijek je držala do toga da sačuva svoje djevojačko prezime Marković koje je dio njezina identiteta kao i državljanstvo i datum rođenja. Tako da ne odgovara na pisma na ime gospođe Milošević. Slobodan se s time slaže tvrdeći da se nikad ne bi oženio ženom koja bi promijenila ime. Više od opsesije, očevo joj je prezime poput zastave. 'Žena koja sanja o tome da postane gospođom nikad neće biti ljudsko biće.

Ivan Stambolić uspio je okupiti Komunističku partiju Srbije oko svojih ideja. Izabran je za predsjednika Predsjedništva Socijalističke republike Srbije. On se pobrinuo i za uspon svog prijatelja Slobodana. Tako Sloba 25. siječnja 1986. postaje predsjednik Saveza komunista Srbije, naslijedivši Ivana na tom položaju, unatoč žestokom protivljenju svojega tasta Mome Markovića.

'Šef je u partiji ali ne i u svojoj kući'

Mira ne podnosi one koji se prema njoj odnose kao prema supruzi umjesto kao prema intelektualki
'Pitali su me što volim kuhati i što bi Slobi pripremila za večeru. To mi je bilo ponižavajuće'. A onima koji misle da će joj polaskati time što joj kažu da će joj muž uskoro biti otac domovine, ona daje do znanja da ne trpi laskavce: 'Moj muž otac domovine? Ne, njemu je sasvim dovoljno da bude otac našoj djeci.'
U partiji čuvari mačističkog proleterstva čupaju kosu komentirajući Mirin utjecaj na muža - Milošević je šef u partiji ali ne i u svojoj kući.

Kad su ga poslali da smiri napetosti na Kosovu u travnju 1987. Slobodan se nije pouzdao u zapovijedi iz Beograda, nego u ženine: ' Posavjetovao se sa mnom. Zanimalo ga je dokle može ići. Ja sam mu rekla da je kucnuo čas da stane na stranu kosovskih Srba.' Tada je, poznato je, Milošević izgovorio antologijsku rečenicu ' Nitko ne sme da vas bije'

Samo pet mjeseci kasnije bivši štićenik i prijatelj iz igre je izbacio svog vjenčanog kuma i prijatelja. Tijekom sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije koja traje gotovo trideset sati, Milošević čita povjerljivo pismo u kojem optužuje jednog od Stambolićevih bliskih suradnika za prijevaru i korupciju

' Iskreno se nadam i čvrsto vjerujem da je drug Stambolić bio žrtva manipulacije i da nije kriv'. Na Stambolića je bačena ljaga i dva mjeseca kasnije smijenjen je s položaja.

Otac joj okreće leđa, ne daje podršku Slobi

Nakon nekoliko godina svađa, uspon njezinog dragog Slobe uzrokuje otvoreni rat s njezinim ocem. Mira traži od tog stjegonoše komunizma da podupre njezinog muža. Ali Moma okreće leđa kćeri i javno se protivi onome što predlaže Milošević. To je uvreda. Mira mu neće oprostiti poniženje. Toliko je ljuta na njega, da kad je u kolovozu 1992. umro nije mu htjela otići na pogreb. Više joj nije bio otac - postao joj je protivnik. Najstarija Markovićeva kći nikad nije prešla preko zamjerki iz djetinjstva. Mira počinje dugačku pravnu borbu sa ženom koja ju je odvojila od oca, svojom maćehom, radi podjele nasljedstva. Udarci koje nanose dvije strane tako su teški da Mirin polubrat ovako komentira događaje: Ni najgorem neprijatelju ne želim takvu polusestru'.

Predsjednikom predsjedništva Srbije Slobodan postaje u svibnju 1989. U rujnu 1990. njegova stranka dobiva veliku potporu na izborima. Osoba za koju bi prijatelji iz gimnazije rekli da u životu neće biti više od šefa kolodvora s obzirom na to da je bio toliko neambiciozan sa svojom Antigonom sada je bio gospodar Srbije.

'Ona je od njega učinila ono što danas jest'

'Promotrivši obiteljsko, političko i društveno ponašanje bračnog para Milošević, nijedan liječnik, ni u Srbiji ni drugdje, ne bi se usudio tvrditi da je riječ o normalnom paru, zamjećuje Vuk Drašković, bivši ministar vanjskih poslova. Na suštinsku nerazdvojivost to dvoje ljudi nisu upozoravali samo njihovi protivnici. Mirin stric Draža Marković iznosi dojmove o nećakinji i njezinom moćnom mužu: 'Slobodan i Mira vrlo su čvrsto, čak i patološki povezani. Milošević je vrlo inteligentan, ali Mira mu je usadila ljubav prema moći i ambicioznosti. Od njega je učinila ono što on danas jest.'.

Premda je to uglavnom njoj u interesu rado preuzima ulogu supruge potpuno posvećene mužu izmučenom i iscrpljenom teretom odgovornosti: 'Kad dođe doma, najradije bi razgovarao o nečemu drugom. Ne o politici.Ne znam odakle ljudima ideja da sve planiramo zajednički. To su gluposti'.

Mira: 'Sve što je dobro u njemu potječe od mene

U redovima beogradske oporbe u to doba kruži šala kako je Mira jednom srela pekara koji je bio silno zaljubljen u nju još od mladih dana

'Vidiš, danas si mogla biti pekarova žena' ironično komentira Slobodan nakon susreta.

'Griješiš. Ti si mogao postati pekar da me nisi upoznao' odgovara mu ona.

Njezina prijateljica Ljiljana Habjanović Đurović sjeća se da joj je Mira jedanput ponosno povjerila da bi on bez nje bio mnogo drukčiji, gori u svakom pogledu i da ' sve što je dobro u njemu potječe od nje , a da je loše ostalo ono na što ona nije mogla utjecati'.

Mira Marković otkrila je astrologiju zahvaljujući Indiri Gandhi s kojom se družila u Indiji u koju je išla radi promocije jednog svog djela. Vidovnjaci i parapsiholozi postaju pod Mirinim okriljem sve prisutni u srpskim medijima.

Mirin sukob sa Šešeljom

Mrzila je Šešelja, svog bivšeg saveznik kojeg je proglasila odmetnikom u rujnu 1993. i nakon toga ga nazivala riječima 'fašistički ratni zločinac', 'političko čudovište' ili pak 'primitivni nacionalist. Nazivala ga je i 'petparački sarajevski političar koji je zloupotrijebio beogradsko gostoprimstvo'.

Šešelj joj naravno nije ostao dužan. U jednoj televizijskoj emisiji insinuira da Mira zapravo nije žensko. Također građanima sugerira da Slobodan nije kapetan na svom brodu i od toga čak pravi slogan: 'Milošević si može dopustiti da ne bude glava u svojoj kući, ali u Republici Srbiji ne može'. Kao posljedica tog napada, zastupnici Šešeljeve stranke silom su izbačeni iz parlamenta. Mira se žesti u tisku i optužuje klevetnika da je 'primitivni Turčin koji se ne zna boriti kao muškarac i koji vrijeđa tuđe žene'. Hrabri Šešelj nastavit će vrijeđati...ali iz državnog zatvora.

Ne podnosi Radovana Karadžića

U njihovom domu smjeli su u posjetu dolaziti samo zajednički ili njezini prijatelji, nikad Slobodanovi
-To je onaj četnik Karadžić, više mu se ne javljaj na telefon - kazala je jer ne dopušta da joj četnici koje smatra izdajicama dolaze i kuću.

- Ne vodi mi kući tog divljaka - Slobodan mora na to pristati. Kao sociologinja a još više kao žena Karadžića smatra vrlo nasilnim muškarcem. Iduće godine (1994.) javno se odriče Karadžića i njegovih pristaša, osuđujući njihove ideje kao 'psihopatske'.

Prema njenim riječima svita nacionalističkih i pomalo ženomrzačkih oficira pokvarila je Slobodana tijekom rata

Mira: 'Jugoslavija će se roditi iz plamena'

Mnogo prije početka rata, povjerava nam još, borila sam se protiv nacionalizma kako i se izbjegao rat. Nacionalizam je najgore zlo koje se može dogoditi jednom narodu. Tako jedanput izjavljuje britanskom dužnosniku da njezin suprug zapravo nije nacionalist: da jest, ona se ne bi udala za 'takvog fašista'.

Ona i dalje smatra da su Hrvati, Slovenci, Makedonci, Srbi i muslimani svi članovi buduće nacije. Doktorica Marković ne boji se platiti cijenu za tako ekstravagantan san: 'Jugoslavija će se roditi iz plemena u kojem će izgorjeti svi ideolozi i poticatelji razaranja jugoslavenskih naroda'

Na pompoznoj svečanosti 23. 7. 1994. nastaje JUL, Jugoslavenska levica, čija je ona službena utemeljiteljica. Nova politička formacija okupila je 23 stranke. Mira je našla dobre argumente kako bi ujedinila nezadovoljnike u zemlji. Ponovo je otpjevala staru pjesmu ' ni lijevo, ni desno'. Na vrhuncu je moći. U izmučenoj kolektivnoj savjesti tog okrutnog desetljeća rađa se glasina da je nezakonita Titova kći. Ona je dostojna maršalova nasljednica koja će ponovo povesti jugoslavenski narod prema ponovnom oslobođenju. JUL se uvukao u sve društvene pore. Mirine ideje su posvuda i 200 tisuća pristaša ne suzdržava se skandirati ih i širiti oko sebe.

'Oni zrače neviđenim skladom'

Jedan od prvih koje je osvojila nova svećenica JUL-a je umjetnik Ljubiša Ristić. Disident i buntovnik koji je dotad neprestano kritizirao jugoslovenske moćnike šokirao je intelektualnu kastu zemlje pojavivši se na jednoj konferenciji uz Miru Marković. Nije, kazao je, kad ga je zamolila za pomoć i rekla mu da su joj ciljevi mir i nacionalizam. mogao odbiti. Upitala ga je to krhkim glasićem i snažnom odlučnošću. Za Slobu i Miru je rekao

- Nikad nisam vidio složniji par od njih. Zrače neviđenim skladom. Način na koji se slušaju, na koji hvale zasluge jedno dugog, na koji se gledaju i cijene...zaista je izniman - navodi Ducret u svojoj knjizi.

Slobodanov pad - ispunjeno proročanstvo

Milošević je pao s vlasti u listopadu 2000. godine.
Mira se jako dobro sjeća jednog dijela proročanstva koje joj je rekao indijski vidovnjak nekoliko godina prije. Tvoj muž obavlja vrlo važan posao, ali napustit će ga 2000. godine. Samo što je muškarac koji je tako jasno vidio sudbinu predvidio da će Slobodan dobrovoljno otići s dužnosti.

Tog 5. listopada nije poražen samo Slobodan, nego bračni par Milošević. UN je naredio njegovo hitno uhićenje. Nakon pet godina u haškom zatvoru gdje je cijeli dan ispružen na krevetu slušao Sinatru, Slobodan naglo umire od srčanog udara prije nego je uspio čuti presudu. Mira i Slobodan nisu predvidjeli pričuvni plan ni što poslije. nije bilo života izvan braka ni izvan zemlje. Kad su je jednom pitali kako zamišlja godine mirovine, odgovorila je da se vidi sa Slobodanom u Luganu, kako jede kornet i nosi cvijet u kosi.

'Dugo sam te čekala pod lipom, a sada ćeš pod lipom ti dočekati mene...'

Milošević i Markovićka živjeli su kao jedno. Mira nikad nije prestala biti siroče. Žena koja je mrzila groblja neće moći biti prisutna na posljednjem oproštaju od Slobe. Ali ona će odabrati mjesto gdje će zauvijek počivati muškarac koji joj je bio jedini drug. Pokopat će ga pod lipom u Požarevcu u čijoj im je sjeni u srcu procvalo obećanje vječne ljubavi. Na dan ukopa odsutna, shrvana Mira povjerava posljednju poruku bliskom prijatelju da je pročita pred okupljenima: Dugo sam te čekala pod lipom, a sada ćeš pod lipom ti dočekati mene... - završava priču o ženi balkanskog krvnika Diane Ducret.