Kad sam došao do telefona objavio sam na Facebooku da sam živ, da mi je servis srušen i auto zdrobljen i da bih trebao nekakav auto. Ako netko ima da mi proda, priča Željko
'HVALA OD SRCA'
U potresu je ostao bez radnje i auta: Dobri ljudi dovezli su mu dva, jedan je poklonio dalje
Izgubio sam obrt u potresu, ali nastavit ću raditi. Imam znanja i snaći ću se. Zaradit ću za kruh. Ponudili su mi dva kontejnera u kojima bih mogao nastaviti zanat, ali kome ću ja raditi?, govori nam Željko Vrzan (60), kojemu je potres u Petrinji 29. prosinca 2020. uništio radnju u centru grada.
- Grad je prazan. Ljudi bježe od Petrinje. Da se ovog trena sve sruši i postane livada barem tri godine treba da se nanovo izgradi. A dotad više neće biti ljudi - tiho priča Željko. Tek je ovih dana postao svjestan svega: potresa, uništenja, kao i činjenice da je umalo izgubio glavu.
Naime, dvadesetak sekundi prije velikog potresa prošlog tjedna Željko je nakratko izašao iz radnje u kojoj je od 1987. godine popravljao televizore, radioprijamnike i drugu elektroniku. Promet je bio slab pa je pozdravio susjeda i nedugo zatim začuo je duboki zvuk koji je proparao Petrinju. Uslijedio je jak udarac, potrčao je, a zgrada iza njega se srušila. Tradicija, život, ljubav - sve je prekrila gusta prašina.
Željkov auto ostao je zatrpan i još uvijek stoji u haustoru pod ruševinama.
- Kad sam došao do telefona objavio sam na Facebooku da sam živ, da mi je servis srušen i auto zdrobljen i da bih trebao nekakav auto. Ako netko ima da mi proda pod nekakvim povoljnim uvjetima, ne mogu mu odmah reći kad ću ga moći platiti. Nisam tražio poklon. Nazvao me čovjek iz Crikvenice i rekao da ima Fiat Doblo i da auto sutra dolazi. Meni srce do neba, računao sam da mogu otraga staviti stol i imati pokretnu radionu. Brže-bolje sam potrčao na fejs i rekao: 'Prijatelji, ne treba ništa, ja sam auto riješio'. Sutra, prolazi dan, nitko ne zove, nitko ne javlja. Zovem čovjeka, ne odgovara. Na poruku je odgovorio da će auto doći do kraja tjedna, da je i on imao nekih problema - prepričava Željko. Ogorčeno otkriva da mu se čovjek više nikad nije javio. Tri-četiri dana nakon njegove objave nazvao ga je čovjek iz Novske i pitao ga ima li auto.
- Rekao sam mu da sam napisao da sam ga dobio, ali nisam. 'Ja ću vam dovesti svoju Opel Corsu, nije nešto, ali kad vam više ne bude trebala, vi je bacite'. Ja sam već bio hladan, nisam više vjerovao. No stvarno je čovjek za sat i pol vremena dovezao Opel Corsicu. Odavde do Petrinje je jako daleko. Krasno je ovdje, ali smo Bogu iza nogu - kaže Željko, koji s obitelji živi na rubnom dijelu grada.
- Rekao sam mu da se ne ljuti, da ću ja tražiti dalje veći auto. Meni treba auto, ali mi treba veći auto za posao da mogu staviti svoj alat u njega. Kaže on: 'Željko, ja sam Vam dao auto, Vi radite s njim što god hoćete'. Prekjučer mi zvoni telefon, pita čovjek, jesam li riješio auto. Rekao sam da sam dobio malu Corsu, da nisam nezahvalan, ali da to nije ono što mi je trebalo. Tražio je adresu, a potom za sat i pol, zvoni isti broj i traži da se spustim ispred zgrade. Ja siđem, čeka me divan stariji gospodin, dovezao je Audija 80 karavana, auto je star 25 godina, ali u fantastičnom stanju. Istog trena počeo sam tražiti obitelj kojoj treba auto, kako bi se osigurao da će Corsu, koju su mi poklonili, doći u prave ruke, nekome kome zaista treba - priča nam Željko. Nazvao je tako prijatelja, vlasnika jednog restorana, koji mu je rekao da njegov dostavljač ima malo dijete. Srušila mu se kuća na auto i zdrobila ga.
- On je u četvrtak u 15 sati dovezao čovjeka k meni, ali mu nije rekao zašto. Dao sam mu ključ od Corse i rekao mu: 'Evo prijatelju, tvoj je'. Samo sam tražio da ga prebaci na sebe i javio čovjeku u Novsku gdje mu je auto završio. Moj je obraz čist. Sad imam prekrasan veliki auto, s kojim i dalje nemam pokretan servis, ali ću moći utrpati materijal i alat da mogu na teren - zahvalan je Željko.
Pokazao nam je i gdje je spremio stvari koje je uspio spasiti nakon potresa.
Iako je centar Petrinje tog 29. prosinca postao crvena zona, Željko nije oklijevao. Pohitao je ocu zarobljenom u autu pred radnjom. On i drugi prolaznici rukama su bacali crjepove i cigle i pokušavali iskopati muškarca zarobljenog pod krovom auta. Izvukli su sina, a vatrogasci su izvukli oca Josipa.
Mučilo ga je što nema mobitel preko kojeg bi nazvao sinove da pita jesu li dobro. Na sreću, njegovi sinovi Noa (15) ni Ian (6) kao ni pas Zeus koji vlasnika inače prati u stopu, nisu htjeli taj dan s njim u radnju. A samo noć prije, tata je djeci objašnjavao što napraviti u slučaju potresa. Kao da je znao.
Radnja se djelomično urušila, a u zatrpanom prostoru je nestala i obiteljska mačka Eva koja se nakon četiri dana iznenada pojavila nakon što su vatrogasci razbili zid da bi došli do radnog prostora koji je izdržao podrhtavanje. Većina alata ostala je čitava iako je bilo nemoguće sve iznijeti van. Noa mu je pomogao u izvlačenju stvari, a dobri ljudi su prenijeli sav alat do zgrade u kojoj živi. Željko kaže da se pola milijuna kuna vrijednosti urušilo s potresom. Uspio je spasiti 20-ak posto.
- Nakon pet sati rada sjeli smo na izlog. Zagrlio sam najmlađeg sina, koji je dotad bio u parku, nisam mu dao blizu, a pod noge je došao Zeus. Slomio sam se, ali ne od tuge, to je kasnije došlo, već od umora nakon pet sati rada i to je fotograf zabilježio - prepričava nam Željko što stoji iza fotografija Pixsellovog fotoreportera Marka Prpića koje su obišle Hrvatsku.
- Teško je kad shvatiš da nemaš budućnost. Trebao bih se možda orijentirati na Zagreb. Najteža je činjenica da grad u kojem si proveo život i za kojeg si živio više ne postoji. U meni se javio inat i prkos. Napustili smo grad devedesetih, svi smo ga izdali, ali smo se vratili i ponovno ga izgradili. Rekao sam - ovaj ga puta neću izdati. Premda ostao jedini živući u Petrinji. I moj je Noa rekao: "Tata, ostajem s tobom!" - odlučan je Željko.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
