Josip Paladino, omiljeni hrvatski liječnik, u mostarskoj se bolnici odlično snašao. Ništa mu ne nedostaje osim obitelji. Kaže: ‘ovdje sam svoj na svome’
'U Mostaru sam svoj na svom, ne fali mi ništa, osim obitelji'
U zadnja tri dana imao sam šest operacija i pregledao je više od 60 pacijenata. Smatram da je to normalno. U mom poslu radno vrijeme ne postoji, kaže naš ugledni neurokirurg dr. Josip Paladino (68), koji je novo poglavlje svoje karijere nastavio u Mostaru nakon što mu KBC Zagreb u travnju nije produljio ugovor o radu.
- Posao na Rebru smatram završenim. Na to se ne treba vraćati. Okrećem se budućnosti. Nadam se kako ću u Mostaru uspjeti ostvariti neke svoje ideje o unapređenju struke - rekao je Paladino, kojeg smo posjetili na novom radnome mjestu.
Omiljeni hrvatski doktor veliki je radnik i u bolnici je sve dok ima ljudi u čekaonici. Potpuno je posvećen poslu i pacijentima. Tako je i u Mostaru. Od rano ujutro pa do kasno navečer, a to znači i do poslije 22 sata, ne smanjuje se gužva u bolničkom hodniku. Pauze gotovo i nema. O tome zašto je odlučio doći u Mostar kaže:
- Puno je razloga zbog kojih sam došao u Mostar i svi su dobri. S ravnateljem, prof. Antom Kvesićem, upoznao sam se još u ratno vrijeme, devedesetih. Postali smo bliski prijatelji. Također, bolnica je na području na kojem imam puno pacijenata i gdje poznajem mnogo dragih ljudi. Bolnicu u Mostaru prof. Kvesić stavlja u punu funkciju, a ja sam tu zato što želim napraviti iskorak u neurokirurgiji, da pomognem prijateljima i razvoju struke. Želimo uslugu podignuti na višu razinu, dati joj zamah. Nadam se da tu mogu pomoći.
Paladino tjedan dana radi u Mostaru, a zatim tjedan u zagrebačkoj poliklinici Radiochirurgia.
- Ne mogu kazati da nije tegoba biti daleko od žene i djece. Međutim, djeca su počela odrastati, idu u srednju školu, na fakultet. Veliki su već dečki, pa razumiju. Uglavnom koristim priliku da se prebacim bolničkim transportom iz Zagreba u Mostar i obrnuto. Tako ne moram voziti sam - rekao je Paladino, koji kaže da ga pokreće strast za strukom. Na posao ide s veseljem. Raduje se kolegama i prijateljima, a motivira ga misao da može nekome spasiti život ili mu olakšati tegobe.
Najveća vrijednost
- Ako volite svoj posao i ako na njega ne idete s grčem u želucu, onda je to pogođena priča. Oduvijek sam volio da to što radim ima i koristi. Ako nemate to zadovoljstvo da činite dobro, onda ste uskraćeni za najveću vrijednost u životu. U zadnja tri dana u Mostaru imao sam najmanje šest operacija, a primio sam više od 60 pacijenata. U mom poslu radno vrijeme ne postoji. Radite onoliko koliko je potrebno, koliko je neophodno. Dok ste na poslu, onima koji vas trebaju puno je teže nego vama - kaže.
Dodaje kako mu je odgovornost prema pacijentu, uz obitelj i posao, prioritet u životu. U Mostaru želi stvoriti kvalitetnu neurokiruršku instituciju koja će biti uz bok takvim ustanovama diljem Europe.
- Želimo biti najkvalitetniji i najbolji. Dosegnuti maksimalno koliko je moguće u jednom razdoblju. Ljudi iz ovog kraja dosad su dolazili u Zagreb, ali nadam se da više neće morati. Glavno mi je da osiguram znanje i da osposobim ekipu. To bi bio uspjeh. Ako Bog da zdravlja, za to će trebati iduće četiri do pet godina. Da profiliramo struku i instituciju to je razuman period - smatra i dodaje da misli raditi do trenutka kad shvati da to više nije moguće.
- U kirurgiji nema laži. Onog trenutka kad shvatim da više ne mogu, odmah ću u mirovinu. Međutim, taj trenutak nije još došao. Još mogu pridonijeti. Kao i kod individualne terapije, tako i ljude treba prepoznavati. Pogotovo u strukama kao što su pravo, medicina, znanost. Gdje nismo previše bogati kadrovima. Šteta se odreći kvalitetnih pojedinaca. Ja nemam problem s udomljavanjem i uhljebljivanjem. Govorim o drugima koji bi se mogli naći u takvoj situaciji. Fizički posao može se raditi do jedno 50. godine. Do 60. već nema trajne sposobnosti. S druge strane, profesor na fakultetu, ukoliko nema mentalne smetnje, može biti koristan puno duže - kaže. Za zdravstveni sustav u Hrvatskoj smatra da je, gledajući pojedine struke, dobar po pitanju socijalnih prava i po angažmanu liječnika i države te da pacijentu daje mnogo. Pitanje je može li se bolje, kaže i dodaje da postoje mjesta gdje se može poboljšati.
- Hrvatska neurokirurgija izuzetno je kvalitetna, parira europskoj. Ali mislim da može bolje u legislativi. Šteta se odreći znanja ljudi koji su u prilici dati još. Možda su zastarjeli zakoni koji to brane - kaže Paladino, koji Mostar samo formalno smatra inozemstvom.
- Ovdje sam svoj na svome. Medicina je globalna, tu nema razlike u vjeri, naciji, državi. Svi pacijenti primaju se jednako punim srcem - kaže te još jednom napominje kako se nada da će ostvariti prilike koje se pružaju u Mostaru u Klinici za neurokirurgiju pod vodstvom dr. Gorana Mraka. I liječnici i sestre u Paladinovu timu, baš kao i on, imaju pune ruke posla, a odrađuju ga sa smiješkom na licu.
Humanitarni rad
- Ovo dosad je sjajno, a mislimo kako je to samo početak jedne velike priče. Sigurni smo kako će od nas doći još mnoštvo odličnih vijesti - kažu nam članovi tima. Dr. Ivana Bulić rekla nam je kako je s Paladinom radila i na zagrebačkom Rebru i kako je riječ o vrhunskom stručnjaku.
- On je nacionalno je blago. Vratila sam se Mostar, a evo sad sam ponovno dio njegova tima - kazala je dr. Bulić dodavši kako za doktora ima samo riječi hvale. Ostali članovi tima u šali nam kažu kako se još nisu naviknuli na medijsku pažnju koju je izazvao. Inače, Paladino pored svih obveza pronalazi vremena i za humanitarni rad. Već deset godina predsjednik je Zaklade Vatreno srce, koja u utorak organizira svečanu donatorsku večer u hotelu Westin kako bi pomogli djeci diljem Hrvatske. Bit će organiziran i call centar u kojem će sudjelovati svi nogometni reprezentativci, a građani će pozivom na humanitarni broj sudjelovati u prikupljanju sredstva za pomoć Klinici za dječje bolesti Zagreb te za akciju Korak u život, koja pomaže u osiguravanju stipendija za školovanje djece iz domova. Bit će izravan prijenos na Prvom programu HRT-a.
- Prikupljamo sredstva za nabavu kirurških instrumenata za Kliniku za dječje bolesti Zagreb te za akciju Korak u život, koja pomaže u osiguravanju stipendija za školovanje djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi - rekao je Paladino, koji je angažira i u udruzi Adris te u Rotary klubu Zagreb Kaptol.
- Imam osjećaj da treba pomoći i onima koje ne poznajete. Ne samo svojima. Najradije djeci. Na taj se način humanitarno angažiram - zaključuje.