'U maloj barci plovio sam noću 11 sati kako bi spasili čovjeka'

Kad je netko altruist u duši, ništa nije teško, pa ni usred noći isploviti i ploviti 21 nautičku milju od Bola na Braču do Rogača na Šolti samo kako bi se mogao pridružiti potrazi za nestalim muškarcem.

On je Milan Karmelić, suradnik HGSS-a Split, Ispostave Brač, a na pučinu se u pet metara dugom 'kaiću' na jedra otisnuo spletom okolnosti. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:13

Milan Karmelić HGSS | Video: 24sata/pixsell

- U nedjelju navečer igramo basket na drugom kraju mista, i baš smo se 'razbili' pa nismo išli ni na piće nakon toga. I taman stiže poruka da je potraga na Šolti i da se okupljamo u Milni te da se ide se katamaranom. Na motorinu mi ne radi svitlo, a nisam mogao naći ni ključ od auta, koji obično stoji u autu. I šta ću sad, idem u porat, ima lipog juga, misec pun, vidljivost odlična. I tako sam zaplovio oko jedan iza ponoći. Kod Splitskih vrata jugo je stalo, bonaca, misec pa' iza Hvara.

- Na moru nikoga, orijentirao sam se po svjetionicima, a onda je i počelo svitati pa sam upalio pentu. Tek tada sam uočio prve brodove. U Rogač sam stigao nakon šest sati – priča Milan, 31-godišnji Bračanin, inače iskusni moreplovac koji je planirao, ako se nešto zakomplicira, otploviti u Milnu pa katamaranom dalje.

No, doplovio je u Rogač.

- Tamo sam dočekao ekipu, u osam ujutro smo već dogovarali potragu. Poslijepodne je tamo bilo 200 ljudi, članova HGSS-a iz Splita i okolice, puno mještana. To me oduševilo. Tu večer sam prespavao u prostorijama DVD-a Šolta i hvala im na gostoprimstvu. Sutradan smo se opet počeli okupljati, a onda je došao poziv da je čovjek uočen u Gornjem Selu. Sat vremena kasnije smo ga pronašli. Poslije akcije uvijek ide analiza potrage, to nam je jako bitno, a onda sam na satelitu vidio da mi ide nevera. To je bilo dobro, jer ispred nevere uvik ide vitar. Iz Rogača sam po jakoj tramuntani isplovio u utorak oko 11 sati. Do Splitskih vrata došao sam suh, a onda me uhvatila nevera, valovi su postali ogromni. Kod Splitskih vrata doplovi ogromna jahta iz smjera Hvara, valjaju je valovi kao i mene. A na krmi njih pet, šest stoji i slikavaju me – smije se Milan dodajući kako u svoj brod ima puno povjerenje. 

- Ja znam tko je ovaj kaić radio, i kako je na proljeće restauriran i plastificiran. Znam što može. Ima on više od 50 godina i da me bacilo more, ja bi se snašao, ali bilo bi mi žao da se nešto dogodi kaiću – kaže nam Milan kojemu je trebalo pet i pol sati da se na jedra vrati iz Rogača u Bol.

Jedrilicu je par puta i dobro zapljusnulo, ali kako veli Milan, jednom se rukom navigaje, a drugom 'šekaje' more, i to je skroz uobičajeno.  

Milan je inače stalni suradnik HGSS-a već četiri godine, a do sada je sudjelovao u desetak akcija. Za postati članom HGSS-a treba proći zimski i ljetni tečaj te speleospašavanje.

- Ja sam tako odgojen da pomažem drugima. Ako već imam znanje i vještinu zašto to ne podijeliti. Volio bih postati gorskim spašavateljem, ali za pomoći drugome u nevolji ne trebaš biti spašavatelj. Ne ovisi to o meni jer se u stanicu pristupa na poziv, odnosno na prijedlog dvojice završenih gorskih spašavatelja – skroman je Milan koji je i član planinarskog društva HPD Mosor koji slavi 95. godina postojanja, on je i planinarski vodič, bavi se ronjenjem, sporskim penjanjem, speleologijom, visokogorstvom...

Gorski spašavatelj Goran Gabrić, član HGSS-a već 48 godina i donedavno šef bračke ispostave, kaže nam kako imaju šest stalnih i 20-ak suradnika. Kaže kako je Milan jedan od najaktivnijih.

- Imamo i potražnog psa, Manu. Potpuno smo opremljeni, ali ove godine nije bilo akcija na Braču, no spašavatelji idu gdje treba. Bračke staze su dobro obilježene zahvaljujući planinarskom društvu, a radimo dosta i na prevenciji – kaže nam Gabrić.

70 godina spašavanja života

HGSS ove godine slavi 70 godina postojanja što je zaista respektabilna brojka godina utkanih u spašavanje i pomoć svima kojima je bilo potrebno. Iza nas je preko 10.000 akcija spašavanja i nešto više spašenih života. Izuzetno smo ponosni na tu činjenicu. Uskoro ćemo imati i izložbu tweetova HGSS-a u Uraniji na Kvaternikovom trgu od 19. - 25. rujna pa pozivamo sve da nas dođu posjetiti i još jednom vide neke od kultnih tweetova iz naše male kuhinje, poziva Jadran Kapović iz HGSS-a.

Kaže nam kako obično godišnje imaju oko 800 akcija spašavanja, od čega je 550 klasičnih akcija i intervencija, 170 potraga, 30 helikopterskih akcija i 30-tak akcija na vodi.

- Do sada smo u ovoj godini imali oko 500 akcija spašavanja kojima moramo pridodati i velik angažman naših članova za vrijeme pandemije bilo kao operativna snaga sustava civilne zaštite bilo na dostavi zaštitnih medicinskih sredstava, namirnica.... Bitno je spomenuti da gotovo jednako vremena koliko utrošimo za akcije posvetimo i preventivnom djelovanju u vidu izrade sigurnih karata, edukacija kroz škole i vrtiće, brigom o planinarskim stazama i skloništima, suradnjom s Nacionalnim parkovima i parkovima prirode, savjetima i upozorenjima na društvenim mrežama. Od ove godine pokrenuli smo, uz dežurstvo u NP Paklenica, i dežurstva u NP Mljet i NP Plitvička jezera čime dodatno podižemo razinu sigurnosti posjetitelja – navodi Kapović.

Kaže nam i kako ljeti općenito imaju najviše akcija u planinama na obali jer je i koncentracija ljudi na tom području povećana.

- Shodno zakonima velikih brojeva i broj akcija je tada veći. Uglavnom se radilo o lakšim tjelesnim ozljedama ili dehidraciji. Uz klasične akcije spašavanja najzastupljenije su potražne akcije koje su fizički, psihički i logistički vrlo zahtjevne – kaže Kapović dodajući kako svake godine imaju oko tri potrage koje traju duže vremena. Ove godine najznačajnija je bila ona na Biokovu za nestalim stranim državljaninom.

- U toj potrazi sudjelovalo je preko 400 spašavatelja HGSS-a. Što se tiče financijskog aspekta teško nam je govoriti o tome jer je naša zadaća pomoći a ne naplaćivati. Naši članovi su volonteri koji za svoje djelovanje ne dobivaju naknadu ni plaću no naravno da troškovi postoje u vidu prehrane, helikoptera, goriva za vozila, opreme… Sve je to u konačnici vrijedno spašenog života jer je život neponovljiv i prevrijedan da na njega stavimo cijenu – objašnjava Kapović.

U HGSS-u su ponosni na činjenicu da u 70 godina uspješnog spašavanja nisu imali ni jedan smrtni slučaj spašavatelja ili spašavateljice u akcijama.

- Kako ni mi nismo imuni na nesreće imali smo nekoliko lakših ozljeda spašavatelja ali u ukupnom broju akcija one su zanemarive.

To je svojevrsni raritet u svijetu. Uzmemo li u obzir da visimo nad više stotina metara visokim liticama, ulazimo kilometrima u jame pod zemljom, tragamo u svim mogućim uvjetima dajemo si za pravo smatrati svoju obuku, tečajeve i vježbe najboljim mogućima. Obuka za spašavatelja HGSS-a intenzivna je i rigorozna čime se spašavatelji pripremaju na stres, strah i adrenalin koji se osjeti u akcijama spašavanja. Znanje koje dobijemo kroz školovanje priprema nas da kontroliramo svoje emocije i odgovorimo na sve izazove u spašavanju kako bi ono bilo izvedeno na najsigurniji mogući način – zaključuje Kapović.