Muževi sestara Dulub su mobilizirani, a one su s djecom pobjegle iz Harkiva
U Đurđevcu srdačno dočekali ukrajinske izbjeglice: 'Dok smo bježale su padale granate'
Teško je riječima izraziti zahvalnost i pažnju kojom smo okruženi u Đurđevcu. Na svakom koraku nam volonteri uz pomoć prevoditelja, Danijela Kovačevića, djelatnika Hotela Picok, koji su gotovo 24 sata pokraj nas ugađaju i daju sve od sebe. Nismo mogli ni pomisliti nakon svih onih ratnih strahota kad smo bježali pred ruskim bombama strahujući za život da će nas u Hrvatskoj dočekati takva dobrodošlica, kazala nam je 42-godišnja Julijana Dulub koja se na Poljskoj granici ukrcala u jedan od dva autobusa koja je po stradalnike iz Ukrajine poslao Igor Novosel iz Križevaca.
Nakon dvadesetak sati vožnje stigli su u Đurđevac gdje su 9. ožujka sve 73 izbjeglice smještene u Picok. U autobusu su se nalazile 42 žene i 31 dijete od jasličke dobi do onih koji su napustili gimnaziju. S gospođom Dulub u Đurđevac je doputovala i njezina 13-godišnja kćer, te 34-godišnja sestra Aleksandra koja ima sina istih godina.
Starija sestra Julija nam je pojasnila da je u Harkivu imala svoj biznis. Bavila se izradom i online trgovinom odjeće za djecu od rođenja do dvije godine. Solidno je zarađivala i nije pomišljala da bi potražila sreću izvan rodne zemlje. No, sad kao i njezina mlađa sestra Aleksandra, koja je nakon fakulteta radila u transportnoj kompaniji, samo brinu o djeci. Kad smo ih upitali kako su uspjele doći do granice, kažu da je to bio užasan put praćen eksplozijama bombi.
- Gužve su bile nesnošljive. Gurali smo se da nađemo mjesto i pri tome morali ostavljati i ono malo stvari koje smo željeli svaka od nas ponijeti kao uspomenu, jer smo mogle ući s autobuse i vlakove s najnužnijim stvarima – gotovo uglas govori plavokosa Julija i tamnokosa Aleksandra. U zemlji su, uz muškarce koji su mobilizirani, sestre Dulub su ostavile majku i 92-godišnjeg bolesnog djeda na Krimu.
Gradonačelnik Đurđevca Hrvoje Janči nam je kazao kako osim izbjeglica u Đurđevcu od ranije radi i 19 Ukrajinaca kojima su ponudili da dovedu obitelji, a gradske vlasti će im pronaći i plaćati smještaj.
- Kod nas postoji potreba za radnom snagom i nastojat ćemo ih što brže integrirati u društvo, jer kroz posao čovjek najlakše zaboravlja traume – kaže Janči. Svima će biti omogućen tečaj hrvatskog, a djeci će se omogućiti uključivanje u škole i izvannastavne aktivnosti.
U Osnovnoj školi smo razgovarali s razgovarali s ravnateljem, Danijelom Domišljanovićem koji nam je potvrdio da u ponedjeljak 28. u školu dolazi 22 učenika, od kojih je šest koji pohađaju od 1-4 razreda, a ostalih 16 idu u više razrede. Njihovo integriranje u postojeći školski sustav biti komplicirano, jer djeca ne pišu latiničnim pismom i stoga što bi gradivo za njih trebalo prilagoditi zbog jezične barijere.