U 2020. godini prijavljeno je 168 silovanja, a ubijeno 16 žena

Međunarodni dan žena, 8. ožujka, službeno se obilježava svake godine od 1909. Počeo je kao dan prosvjeda i borbe za ženska prava, no s vremenom je postao dan kad 'nježnijem spolu poklanjamo cvijeće'. Izvukli smo podatke koji govore zašto bi ovaj dan trebao biti više od cvijeća.

Nasilje u obitelji

Žene čine čak 70 posto žrtava obiteljskog nasilja, a zbog straha ili stigmatizacije žrtava, na jedan prijavljeni slučaj nasilja u obitelji, neprijavljenih je čak 10.

U prvih osam mjeseci 2020. godine zabilježeno je 5.623 počinitelja prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno 5.623 osobe su primijenile fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, vršile su psihičko nasilje, spolno uznemiravanje ili su onemogućili žene da raspolažu osobnim prihodima, zajedničkom imovinom ili da se zaposle. 

U prvih osam mjeseci 2020. godine procesuirano je 1.005 kaznenih djela nasilja u obitelji. 

Od 1. siječnja do 1.listopada 2020. godine 16 žena ubili su njihovi partneri ili bliske osobe. 

U 2020. godini prijavljeno je 168 silovanja. Njih čak 79 silovale su bliske ili otprije poznate osobe. Prijavljeno je i 16 pokušaja silovanja, 83 bludne radnje i 64 slučaja spolnog uznemiravanja. U svim tim slučajevima, žrtve su žene. 

- Konkretno, s obzirom na broj počinjenih kaznenih djela „Silovanje“ na štetu obitelji kojih je tijekom 2020. godine počinjeno 84, za napomenuti je da su za njihovo počinjenje prijavljena 43 počinitelja. To znači da su počinitelji s više odvojenih radnji ostvarili isto kazneno djelo na štetu istog člana obitelji (ponovljeno silovanje) - kažu iz MUP - a.

Izvješće za cijelu godinu se objavljuje krajem ožujka, no na stranicama Ministarstva postoji kalendar nasilja. Ni dan prije Dana žena nije mogao proći mirno. 

- U protekla 24 sata na području Republike Hrvatske iz domene nasilja u obitelji evidentiran je ukupno 31 događaj, od čega tri kaznena djela (za čl. 179. a Nasilje u obitelji KZ RH, na području PU krapinsko-zagorske, splitsko-dalmatinske i zagrebačke) i 28 prekršaja (za čl. 28 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na području PU brodsko-posavske, dubrovačko-neretvanske, istarske, karlovačke, krapinsko-zagorske, međimurske, osječko-baranjske, požeško-slavonske, primorsko-goranske, splitsko-dalmatinske, šibensko-kninske, virovitičko-podravske, zadarske i zagrebačke) - stoji na službenim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova. 

Pandemija koronavirusa samo je pogoršala situaciju jer su žrtve ostale 'zatočene' s nasilnicima. Prema izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, u 2020. godini, nasilje u obitelji je poraslo za preko 40 posto.

- Može se nedvojbeno zaključiti da je došlo do porasta nasilja u obitelji i nasilja nad ženama u razdoblju od kada je proglašena epidemija bolesti COVID-19. Usporedba podataka Ministarstva unutarnjih poslova iz prvih 6 mjeseci 2019. godine i prvih 6 mjeseci 2020. godine ukazuje na porast kaznenih djela nasilja u obitelji za preko 40 posto. Statistički podaci za prvi i drugi kvartal 2020. godine pokazuju da je u drugom kvartalu, dakle nakon proglašenja epidemije, došlo do porasta nasilja u obitelji u odnosu na prvi kvartal u svim aspektima. Konkretno, porastao je broj počinitelja prekršaja nasilja u obitelji za 43 posto i broj žrtava za 44 posto, dok broj žrtava kaznenog djela nasilja u obitelji u drugom kvartalu bio za 12 posto veći nego u prvom. Lockdown je žrtvama obiteljskog nasilja uvelike ograničio pristup podršci ili bijegu, smještaju u sigurne kuće - navodi Pravobraniteljica.

Uz to, čak 6 županija nema Sigurnu kuću za žrtve obiteljskog nasilja. Riječ je o u Dubrovačko-neretvanskoj, Krapinsko-zagorskoj, Koprivničko-križevačkoj, Ličko-senjskoj, Virovitičko-podravskoj i Požeško-slavonskoj županiji. Vlada je dala obećanje inicijativi #SpasiMe da će se sigurne kuće otvoriti, no to obećanje nije ispunjeno. U Dubrovačko - neretvanskoj županiji je otvorena sigurna kuća u suradnji s Caritasom, no samo za 4 osobe. 

Seksualno nasilje

Koliko se nasilje nedovoljno procesuira, govori i činjenica da je sve do 1.1.2020. godine, hrvatski zakon radio razliku između silovanja i spolnog odnošaja bez pristanka. 

- Odnos bez pristanka znači, primjerice, kada žena padne u nesvijest ili je bolesna. Žena doživi prometnu nesreću i leži bez svijesti. Žena se opije, u alkoholiziranom je stanju i bez svijesti. Dođe netko i izvrši spolni odnos. Je li to benignije od onoga "da sam došao i rekao, ako mi ne daš, ja ću nešto učiniti tvojoj djeci"? Dakle, to je tretirano kao prijetnja. Trebamo se zapitati što je to zlouporaba položaja. Ja sam imala žrtve koje su rekle da su bile preplavljene strahom. Vidjele su da je on spreman na sve te nisu više znale što napraviti. Nisu vikale, govorile, branile se. Bile su skamenjene pa je praktično njegov spolni odnošaj, spolni odnošaj bez pristanka. Ali sve ovo što sam opisala, za mene su to silovanja - izjavila je tad sutkinja Lana Peto Kujundžić.

Ovom promjenom, zločini kao što su silovanje u braku ili opetovano grupno silovanje maloljetnice pored Zadra, zakonski se tretiraju kao silovanje, pa su podložni kazni zatvora od 3 pa do 10 godina. Veliki problem je i stigmatizacija žrtava kroz pitanja koja se ne bi trebala postavljati. 'Što si nosila?', 'Koliko si popila?' i 'Jesi li mu ičime dala povoda?' nisu pitanja koja bi se smjela postavljati, no postavljaju se, stoga žene rijetko prijavljuju seksualno nasilje. 

 - Seksualno nasilje spada u red zločina s najmanjom proporcijom prijava i prema podacima brojnih svjetskih istraživanja, na jedno prijavljeno silovanje dolazi između 15 i 20 neprijavljenih slučajeva - navodi Ženska soba. 

Uz silovanje, svakodnevna pojava je i seksualno uznemiravanje. Gotovo da ne postoji žena koja nije doživjela neželjene dodire i neprimjerene komentare na ulicama, javnim prostorima, u školama i fakultetima, na radnim mjestima.

 - Zbog načina tretiranja problema te problema vezanih uz dokazivanje, o ovim oblicima nasilja možemo najčešće saznati samo iz osobnih razgovora, izvještaja ženskih nevladinih organizacija i rezultata istraživanja. Svjetski podaci pokazuju da je 30% djevojaka doživjelo neželjenu seksualnu pažnju od minimalno jednog profesora / instruktora / predavača na fakultetu - piše Ženska soba. 

Upravo to seksualno nasilje i uznemiravanje obilježilo je početak 2021., uz pokret 'Nisam tražila'. Inicijatorice pokreta zaprimile su preko 3.000 mučnih svjedočanstava iz regije, a afere su protresle i zagrebačko Sveučilište. Stiglo je više od 60 prijava:  29 na Akademiji dramske umjetnosti, 15 na Akademiji likovnih umjetnosti, 12 na Veterini te 7 na Filozofskom. Nažalost, većina slučajeva neće doživjeti sudski epilog jer je rok za prijavu seksualnog uznemiravanja 3 mjeseca od incidenta. 

Menstrualno siromaštvo

Trećina žena u Hrvatskoj prisiljena je štedjeti na ulošcima, jer su im preskupi. Dio njih zbog previsokih cijena kupuje manje kvalitetne menstrualne potrepštine, dok više od 10 posto građanki Hrvatske ni nije u mogućnosti kupiti dovoljno uložaka da bi ih redovito mijenjale. Podjednak postotak njih ne može si priuštiti uloške uopće, otkrilo je istraživanje provedeno u Hrvatskoj krajem 2020. godine.

Više od trećine ispitanica (36.4 posto) navelo je da im se događa da moraju kupiti manje kvalitetne menstrualne potrepštine zbog njihove cijene, pri čemu 8.3 posto navodi da je to često, a 28.1 posto ponekad. 

Više od 10 posto ispitanica je navelo da im se događa da nemaju dovoljno menstrualnih potrepština da ih mogu promijeniti kad god žele (11.9 posto), kao i da si ne mogu priuštiti menstrualne potrepštine (11.9 posto). 

Njih 10 posto bilo je u situaciji da si ne može priuštiti lijekove za smanjenje boli tijekom menstruacije, a 8.8 posto je navelo da im se događa situacija da uložak/tampon ne promijene duže od 6-8 sati jer si ne mogu priuštiti više menstrualnih potrepština. 

Manji udio ispitanica je bio u situaciji da su morale posuditi menstrualne potrepštine od prijateljice ili nekog drugog jer si ih nisu mogle priuštiti (4.7 posto).

Reproduktivna prava

Na priziv savjesti poziva se 58 posto hrvatskih ginekologa  i ginekologinja kada je riječ o pobačaju, otkriva istraživanje napravljeno za RTL.

Medikamentozni pobačaj, odnosno pobačaj uz pomoć tableta, dostupan je u svega nekoliko bolnica u Hrvatskoj, iako je sigurniji i bezbolniji. 

Kontracepcijske pilule, koje se nerijetko koriste u liječenju hormonalnih problema i problema s menstruacijom, i dalje su prevelik trošak. Uz to, zbog manjka informacija ili krivih informacija koje se plasiraju u javnosti, oko 40 posto žena koje bi ih trebale koristiti zbog zdravstvenih problema, to ne čine. 

Uskraćivanje anestezije prilikom kiretaže, lijekova protiv bolova tijekom poroda i šivanja vagine nakon poroda, 'mužev šav' samo su neki od problema s kojima se sreću žene pri pobačaju i porodu. 

Prema istraživanju udruge Roda, trećina žena koje su rodile u zadnje dvije godine morala je ići na pregled ili u bolnicu ili privatnom ginekologu zbog dotrajalosti ili nepostojanja opreme kod svog primarnog ginekologa. Manji broj žena morao je plaćati određene usluge kod ginekologa unutar primarnog zdravstvenog sustava, kao što su ultrazvuk ili slanje uzoraka na analizu. Većinom se radilo o iznosima do 200 kuna, no zabrinjavajuće je da njih gotovo 70 posto nije dobilo račun za plaćene usluge. 

Patronažna skrb je predviđena u obliku jednog posjeta patronažne sestre trudnici, no tek je nešto malo više od 20 posto ispitanica dobilo tu skrb. Njih gotovo 40 posto nije ni dobilo informaciju o mogućnosti patronažnog posjeta u trudnoći.

30 posto anketiranih navodi da je tijekom boravka u rodilištu dalo novac ili poklon medicinkom djelatniku ili se koristilo poznanstvom. Iako je i to vrlo visok broj, dvostruko je manji od 66,6 posto onih koji smatraju da je mito liječnicima prihvatljivo (istraživanje RODA iz 2010.) Oko 20 posto onih koji su dali mito su to napravili jer su smatrali da će tako dobiti bolju uslugu, a otprilike toliko ih je time željelo dobiti određenu skrb ili način poroda.

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da se ženama omogući mobilnost i zauzimanje željene poze pri porodu, kao i konzumacija vode i hrane. Prema istraživanju, samo 22 posto ispitanica moglo se slobodno kretati tijekom porođaja, na što je utjecao visok udio onih čiji je fetus kontinuirano bio praćen CTG-om, iako su mnogobrojni znanstvenici iznijeli dokaze protiv takvih praksi. Oko polovice žena moglo je slobodno piti za vrijeme trudova i poroda, a tek 8,9 posto je moglo slobodno jesti. 

Zapošljavanje

Zbog pandemije, gospodarstvo se našlo u nepovoljnom položaju, a s tim su uslijedili i otkazi. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, 55 posto osoba koje su dobile otkaz zbog koronavirusa su žene.

- U ožujku i travnju 2020. godine, dakle u vrijeme i neposredno nakon proglašenja epidemije bolesti COVID-19, došlo je do povećanja prijava nezaposlenih osoba u evidenciju za 79 posto u odnosu na isto razdoblje u 2019. godini. U prosjeku preko 85% tih osoba je u evidenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ušlo iz statusa radnog odnosa, a u preko 55 posto slučajeva se radilo o ženama - stoji u izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. 

Zatvaranje očiju

Kad se priča o svim ovim problemima, spominje se edukacija i prevencija, no Republika Hrvatska još uvijek nema formu Zdravstvenog odgoja koji bi služio sprječavanju nasilja nad ženama i seksualnom nasilju. Također, edukacija o reproduktivnim pravima, kontracepciji, mjesečnici, pobačaju, prevenciji maloljetničke trudnoće te ostalim temama nije jasno definirana. Pitali smo Ministarstvo znanosti i obrazovanja na koji način se provodi edukacija o ovim temama. 

 - Sadržaji vezani za spolnost kao sastavni dio ljudskog života, očuvanje spolnog  i reproduktivnog zdravlja, odgovorno spolno ponašanje, spolno prenosive bolesti se obrađuju u školama i to ponajprije u Međupredmetnoj temi Zdravlje, ali i u nastavi Prirode i Biologije - odgovorili su iz Ministarstva. 

Marinella Matejčić iz Platforme za reproduktivnu pravdu komentirala je trenutno stanje ženskih prava i sam Dan žena. 

-   Međunarodni dan žena svoje čvrsto korijenje temelji u krvi, revoluciji i štrajkovima. Čin darivanja cvijeta na razini na kojoj se događa u zemljama našeg kulturološkog kruga jeste samo potvrđivanje mjesta žene u današnjem svijetu: cvijetom protiv štrajka, jednodnevni prijetvorni festival ravnopravnosti i izvrtanje značenja praznika koji je otvoreni poziv na glasnu borbu za naša prava - rekla je Matejčić i dodala da su prava žena shvaćena kao jedna politička moneta. 

-  Politiziranjem istih, od prava na pobačaj do zaštite od nasilja, od rodno osjetljivog proračuna do urbanog planiranja, od prava na jednake plaće i mirovine do osnovnog prava na dostojanstven život, na jednostavan se način dijeli i podilazi glasačkom tijelu. Kada je više od polovice stanovništva potlačeno, a hegemonijski mehanizmi toliko dobro odigravaju svoju funkciju uvjeravanja da dio tog bazena ljudi toga nije niti svjesno, doista nije teško izmanipulirati jednom od tema koja jeste dio ženskih prava kako bi se uzburkale strasti, pisali naslovi i komentari.

Osvrnula se i na čestitku Zorana Milanovića koji je izjavio da postoje žene i žene.

- Jedan od čelnih ljudi ove države svako toliko spomene ili udruge koje se bore za prava žena ili nabraja skupine žena kako bi radio nekakve besmislene usporedbe kojima on kao autoritet govori koja je žena u pravu, koja je u krivu, brišući tako iskustva i istine žena o kojima govori. Političke pozicije jesu važne, i da, koliko god se ne slagale s određenim ljudima oni jesu autoritet i stoga je izrazito problematično da se njihova obraćanja na dane kao što je Međunarodni dan žena, kada je moguće poslati snažnu i osnažujuću poruku, svode na floskule, tračeve  i širenje netrpeljivosti - zaključila je.