Švicarka Trudi Boršoš koja živi kod Požege, ima oko 1600 vrsta autohtonih sorti rajčice, mrkve, peršina, luka i drugog povrća iz cijelog svijeta
Trudi je 'guru' za rajčice: 'Poha se kao šnicla i jednako je fino'
Švicarka Trudi Boršoš je, nakon odlaska u mirovinu koju je u svojoj zemlji zaradila kao frizerka, odlučila sa suprugom Stjepanom doći živjeti u njegovu rodnu Požegu. U Vidovcima nadomak Požege sagradili su obiteljsku kuću u koju su ranije dolazili za godišnji odmor i blagdane.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Supruga i ja smo u braku od 1977.godine, imamo dvije kćeri koje žive u Švicarskoj. Kada smo jednom bili ovdje ona je otišla s psima u šetnju. Nazvala me mobitelom i rekla mi je: 'Štefan dođi brzo da vidiš što sam pronašla'. Što li je sada pronašla? pitao sam se i pohitao sam gore na brdo. Kada sam došao dočekala me sva ushićena i rekla mi je: 'Štefan ovo je ono što tražimo'. Osvrnuo sam se oko sebe i pogledao u pravcu Požege, da, to je Gospino brdo na kojemu sam se kao dijete igrao, ali sam to zaboravio. I odlučili smo kupiti zemlju i napraviti objekte - rekao je Stjepan.
Stjepan je čekao suprugu da sama donese odluku o nastavku života u Hrvatskoj. Tako je i bilo, Trudi mu je jednog dana rekla kako bi voljela živjeti u njegovoj rodnoj Hrvatskoj. Prije 12 godine su došli za stalno. Trudi je u Hrvatsku donijela i svoju veliku ljubav prema povrću. Dok je još bila u Švicarskoj imala je manji vrt u kojemu je uzgajala povrće bez upotrebe kemijskih sredstava.
- Kada sam došla ovdje otkrila sam pravu riznicu starih zaboravljenih sorti povrća. Danas imam oko 1600 vrsta autohtonih sorti rajčice, mrkve, peršina, luka i drugog povrća iz cijelog svijeta. Želja mi je to sačuvati i proširiti, pa sam tako osnovala prvu burzu rasadnica i sjemena u Hrvatskoj. Cilj mi je da se razmjenom sačuvaju te sorte - rekla je Trudi.
Oduševljena je Hrvatskom, a ono s čim se teško mogla pomiriti bila je birokracija.
- Nikada mi je nije bilo jasno zašto sve tako ide teško. U Švicarskoj kada bih išla tražiti neki dokument znala sam da mi za to treba najviše pola sata. Ako ne bih mogla to odmah dobiti onda bi me uputili na pravu adresu gdje ću to riješiti. Ovdje to traje danima bez da vam kažu što točno trebate donijeti. Nerijetko sam dobila dojam da se službenicima ne radi taj posao ili kao da im je krivo što sam došla nešto tražiti. Hvala Bogu to je iza mene - rekla je na vrlo dobrom hrvatskom kojeg je naučila od Stjepana i prijatelja.
U subotu je na njihovom imanju u prelijepom ambijentu održana degustacija rajčica i proizvoda od rajčice. Trudi je ove godine posadila 400 sorata, ima ih svakakvi, po boji, veličini, obliku i okusu, sve lijepe oku i ukusne nepcu. Na degustaciju su stigli zaljubljenici i eko vrtlarenje iz cijele Slavonije, pa i šire i većina ih je sa sobom donijela po neki svoj proizvod, pa je tako uz izložene rajčice bilo smokava, meda, raznih vrsta sira, kolača keksa.
Domaćica, simpatična Trudi je svojim gostima nudila razne delicije, među kojima je bila i pohana rajčica.
- Poha se kao i šnicla, rajčica se isječe na kolute debljine oko centimetar, uvalja u brašno, zatim u smjesu u kojoj su izmućena jaja, nasječen svježi peršin i vlasac i stiješnjen bijeli luk uz malo soli. Prije nego se stavi na vruće ulje rajčica se uvalja u kornfleks. Kada bude isprženo, potrebno je prije konzumacije sačekati nekoliko minuta jer je rajčica jako vruća - rekla je Trudi.
Na pitanje da li joj nedostaje njena Švicarska kratko i uz osmjeh je odgovorila.
- Ja sam sebi ovdje stvorila malu Švicarsku,