Trojčeki iz Čučerja dobili stan: Djeca više ne kašlju, soba im je puna igračaka. Da im vidite lica

Žao mi je što niste bili tu da vidite njihova lica. Tresli su se od uzbuđenosti i jurcali su po cijelom stanu. Odmah su skužili i koja je njihova soba i brzo su je zatrpali igračkama, rekla je Krunoslava Zgombić, baka “trojčeka” iz Čučerja.

Oduševljeno nam je prepričala prve dojmove iz dvoipolsobnog stana u zagrebačkom naselju Travno u kojem imaju nešto što im je sada najvažnije - centralno grijanje.

POGLEDAJTE VIDEO: 

Pokretanje videa...

01:25

Zgombići dobili stan na korištenje | Video: 24sata/pixsell

Više se ne smrzavaju kao u kontejnerima. Dvoipolgodišnji Roberto, Alexandra i Rossana, napokon imaju dom kakav sva djeca zaslužuju.

Krunoslavina kćer Marcela koja je zaposlena u MORH-u, stan je dobila početkom godine na korištenje do 1. lipnja.
- Moju Marcelu su iz MORH-a u kojem je zaposlena, nazvali točno na staru godinu. Rekli su joj da već drugi dan dođe po ključeve. Nismo mogli vjerovati. Bio je to dar s neba. I tako smo otišli po ključeve, ali smo uselili tek početkom veljače jer smo stan prvo morali malo urediti i preseliti sve stvari - rekla je Krunoslava.

Tako je agonija ove obitelji iz Čučerja kojoj je potres potpuno uništio kuću, privremeno završila. U kontejnerima su bili čak devet mjeseci, a to je, kaže Krunoslava, s troje male djece, bilo nepodnošljivo.
- Okupaš ih u onoj provizornoj kupaoni pred kućom i onda dok su onako još vlažni od kupanja, nosiš ih na hladnoću omotane dekama i brzo trčiš u kontejner. Nisu prošla ni dva dana, svi su razboljeli. I kći i djeca počeli su kašljati. I u samom kontjneru nas je ubijala vlaga. Moja Marcela je još i asmatičarka i baš sam bila zabrinuta za cijelu obitelj. Stan kojeg smo dobili nas je spasio. Svi smo se preporodili, posebno djeca - kaže Krunoslava.

Ipak, ni sada im ne cvjetaju ruže. Marcela je na porodiljnom i prima smanjenu plaću, Marcelin suprug ne radi, a Krunoslava jedina ima normalne prihode. Nemaju ni auto pa u Čučerje po stvari koje im zatrebaju idu javnim prijevozom.
- Djecu nemamo kome ostaviti pa ih vodimo sa sobom. Oni se tamo raspamete. Kad vide svoje dvorište i kuću, tad su najsretniji. Duša me boli kad pomislim koliko se još tamo neće vratiti - sjetno će baka trojki.

Kuća im je za rušenje, a gradnja nove mogla bi prema Krunoslavinom saznanju trajati od dvije do deset godina. Zgombići još ne znaju što će biti s njima nakon 1. lipnja. Ako budu morali iseliti iz stana u Travnom, ne znaju što će.
- Ne znam kako ćemo se opet vratiti u kontejnere. Bilo bi lako kad bi znali da idemo samo još kratko, ali ne možemo tamo ostati godinama, dok se kuća ne izgradi - uvjerava Krunoslava.

Dodaje da je život s djecom u kontejneru bio nemoguć.
- Vani je bilo hladno, padali su kiša i snijeg, nismo ih mogli pustiti u dvorište, a u kontjeneru se jedva jedna osoba uspije okrenuti pa možete zamisliti kako nam je bilo kad smo svi bili unutra. U jednom smo kontejneru napravili kuhinju i blagovaonu, a u drugom smo spavali. Tada je za djecu bila jedina zanimacija i doživljaj, prelazak iz jednog kontejnera u drugi. Eto, tome su se veselili. To im je valjda bio jedini doživljaj i neka mala aktivnost pošto su kontejneri za njih bili pravi zatvor - kaže Krunoslava.

Otkrila je da im trauma od potresa još nije prošla.
- Svaki put kada malo zatrese, djeca se ukoče i jako uplaše, a noću ne spavaju. Zapravo, još od 22. ožujka nisu spavali cijelu noć u komadu kao nekad. Neprestano se bude. Pedijatrica je rekla mojoj Marceli da je normalno da još uvijek proživljavaju to negativno iskustvo i da će ih to držati još dugo. Bez obzira što ništa ne govore i ne spominju potres, jako dobro znamo da ga se boje i da su ga svjesni - kaže brižna baka.

Preostalo joj je još samo nekoliko dokumenata da kompletira sve papire koje treba predati za obnovu. A onda će sve predati i moliti Boga da gradnja kuće počne, kako su joj rekli, sad - na proljeće!