Na prvom suđenju Perkec je oslobođen optužbe da je kriv za nesreću, no ta presuda je ukinuta po žalbi odvjetništva. Na drugom je suđenju proglašen krivim, no i ta je presuda poništena
Treći put počeli mu suditi za smrt Damira Juršića: Perkec rekao da se ne osjeća krivim
Ne osjećam se krivim, kratko je kazao Bruno Perkec, na upit predsjednice sudskog vijeća virovitičkog Općinskog suda, Marine Kovačević, sjedajući prošli tjedan po treći put na optuženičku klupu zbog prometne nesreće koju je izazvao 8. rujna 2017. godine.
Odvjetništvo Perkeca tereti za izazivanje prometne nesreće sa smrtnom posljedicom iz nehaja u kojoj je život izgubio Damir Jurišić. Kazneni zakon za takvo djelo predviđa zatvor u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Na prvom suđenju Perkec je oslobođen optužbe da je kriv za nesreću, no ta presuda je ukinuta po žalbi odvjetništva, i određen je ponovni postupak pred novim vijećem. Na drugom suđenju Perkec je proglašen krivim i osuđen na godinu dana zatvora, ali je presudu viši sud ukinuo iz formalnog razloga što je u tročlanom vijeću bila sutkinja porotnica koja je bila i u prvom vijeću, što je povreda zakonskih odredbi.
Pravosudna trakavica počela je prije gotovo pet godina, kad je u naselju Bačevac Perkec 8. rujna 2017. godine službenom Škodom Županijske uprave za ceste oko 20.15 sati udario u zadnji kotač bicikla na kojemu se uz rub ceste vozio nesretni čovjek koji je završio u putnom jarku. Do nesreće je došlo kad je ravnatelj Županijske uprave cesta nakon domjenka u ŽUC-u, gdje je pio pivo, po vlastitim riječima, sjeo u automobil sa svojom suradnicom Nikolinom Čačić i otišao u „PUB“ u Virovitici. Tamo se sreo s poznanicima te, po vlastitom priznanju, uz pivo na domjenku popio i tamno pivo s društvom. Svjedokinja Čačić je iskazala da se na Perkecu nije primjećivala omamljenost alkoholom.
Napustili su lokal i sjeli u službenu Škodu ŽUC-a te u mjestu Baćevac kobne večeri oko 20,15 sati, kako tvrde, udarili u divljač. Nikolina Čačić je pred sudom iskazala da nije pratila vožnju i pitala je Perkeca jesu li udarili u srnu, na što je kazao da se najvjerojatnije radi o jelenu. Zaustavili su automobil te izašli iz vozila i pogledali u desni putni jarak u smjeru vožnje, ali u jarku po njihovim izjavama nisu vidjeli ništa te su nastavili vožnju. Tijekom istrage je utvrđeno kako je nesretnog biciklistu udario desnom stranom automobila, te ga podigao na haubu i vjetrobransko staklo, koji su bili razbijeni. Tadašnjim vještačenjem je utvrđeno kako je vidljivost bila dobra, te da se biciklist kretao uz desni rub prometnice.
Nažalost, u putnom jarku, zajedno s biciklom, ostao je ležati Damir Jurišić, a njegova supruga i dvije kćeri te rodbina i prijatelji su ga bezuspješno tražili. Tek idućeg prijepodneva, oko 10 sati, Jurišićevo tijelo zajedno s biciklom u putnom jarku pronašao je obiteljski poznanik. Na mjesto nesreće izašla je policija i, kako nam je kazala udovica Adrijana Jurišić, korektno su obavili dio posla koji im je određen od strane zamjenice Općinskog državnog odvjetnika iz Virovitice, koji su vodili postupak. No, nisu vještačili bicikl i odjeću nesretnog čovjeka. Isto tako, odvjetništvo nije Perkeca teretilo za nepružanje pomoći i bijeg s mjesta nesreće.
U tom dijelu počinje zaplet koji je rezultirao i kaznenom prijavom protiv „šefa“ ŽUC-a u kojoj je navedeno da je počinio prometnu nesreću iz nehaja sa smrtnim ishodom. A nastavljeno je od strane odvjetništva sakupljanjem računa u lokalu gdje je Perkec s Nikolinom Čačić poslije domjenka bio kako bi utvrdili koliko je piva Perkec popio. Temeljem tih podataka su tražili da se vještačenjem utvrdi je li Perkec u trenutku nesreće bio pod utjecajem alkohola većem od 0,5 promila. Doduše, on je alkotestiran, ali nakon proteka više od 12 sati kad se prijavio policiji, rekavši da je večer prije udario divljač. Bruno Perkec je cijelo vrijeme u istrazi i na sudu govorio da je udario divljač, da bi se pojavila druga nelogičnost. Čim se saznalo kad će sahrana nesretnog oca dvije kćeri, šef ŽUC-a, koji tvrdi da je u pitanju divljač, požurio je u pogrebno poduzeće „Lira“ iz Virovitice i plaća sve pogrebne troškove, bez znanja obitelji. Vlasnik pogrebnog poduzeća mu je vratio novac jer je obitelj odbila Perkecov „dar“.