Traže istrage: Denisova smrt je samo kamenčić u nizu propusta

Zbog slučaja ubojstva malog Denisa Pašića (3) u Puli u subotu se oglasila i Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo iz koje kažu da zbog ogromnih propusta pulskog Centra za socijalnu skrb traže hitnu istragu kako bi se utvrdilo kako je bilo moguće da se istovremeno s postupkom (ili čak i prije) poslovne sposobnosti nije vodio postupak lišavanja roditeljske skrbi za majku.

U svom priopćenju navode kako godinama upozoravaju da su propusti, nerad, neznanje, pristranost i potpuna nezainteresiranost za psihosocijalnu dobrobit roditelja i djece osnovni način rada većine centara za socijalnu skrb u Hrvatskoj.

Dodaju da pulski Centar po tome nije nikakva iznimka, ali da je iznimka samo po tragičnom ubojstvu i da je puka sreća da toga nema više. Međutim, traže i pokretanje kaznenih postupaka protiv svih uključenih odgovornih i službenih osoba ovog nemilog događaja.

Cijelo priopćenje pročitajte u nastavku

U svom priopćenju od 15. svibnja 2017. upozorili smo javnost da „nastavi li s dosadašnjom praksom, sustav postaje suodgovoran za zlostavljanje djece i obitelji“. Na žalost, u ovom slučaju sustav nije samo suodgovoran nego u cijelosti odgovoran za tragičnu i brutalnu smrt trogodišnjeg dječaka Denisa Pašića.

Prema saznanjima iz medija, propusti Centra za socijalnu skrb u Puli su ogromni. Osnovno je pitanje iz kojih razloga se istovremeno s postupkom ili čak prije lišavanja poslovne sposobnosti za majku nije vodio postupak lišavanja roditeljske skrbi odnosno oduzimanja prava na zajednički život majke s djetetom. Tražimo od nadležnog Ministarstva, Pravobraniteljice za djecu i Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom te DORH-a u Puli da provede žurne izvide i provjere gdje je došlo do strahovitih propusta. Praćenjem tijeka dokumentacije u CZSS Pula moguće je ustanoviti iz mišljenja nadležnih službenih osoba zašto tako olako i neodgovorno psihijatrijske dijagnoze majke djeteta nisu smatrali zaprekom za izvršavanje roditeljske skrbi. Pritom nije bitno je li ili nije zaprimljena prijava njenog neprilagođenog ponašanja i je li netko zakazao u sustavu zdravstva, o rizičnosti majke se sasvim dovoljno može zaključiti iz njenog mentalnog zdravlja te iz životne povijesti, koja je poznata CZSS Pula.

U ovom vrlo uznemirujućem slučaju svjedoci smo nemara, nerada a nadasve osebujnog i vrlo toksičnog neznanja centara za socijalnu skrb, s kojima se roditelji i djeca susreću skoro svakodnevno. Centri za socijalnu skrb mentalno zdravlje roditelja, i očeva i majki smatraju izvan svoje nadležnosti i ne smatraju bitnom zaprekom za roditeljstvo. No mentalno zdravlje je kao pitka voda, obitelji u kojima su prisutni mentalni poremećaji u velikim je poteškoćama i ugroženo je održavanje na životu svih članova obitelji. Ne vodeći se tom očiglednom činjenicom djelatnici CZSS Pula svojim zaprepašćujućim nemarom ugrozili su život maloga dječaka, koji je umro u mukama. Zgroženi smo time i duboko suosjećamo sa obitelji dječaka i sa cjelokupnom hrvatskom javnošću koja posljednjih dana žaluje za njim, za još jednom izbježivom žrtvom sustava. No ne želimo stati na tome, tražimo pokretanje kaznenih postupaka protiv svih uključenih odgovornih i službenih osoba ovog nemilog događaja, jer prema članku 173. stavak (2) Kaznenog zakona: „službena ili odgovorna osoba koja… pravodobno ne ispunjava zakonske obveze za zaštitu djeteta“, kazneno je odgovorna.

Naša Udruga već godinama upozorava da su propusti, nerad, neznanje, pristranost i potpuna nezainteresiranost za psihosocijalnu dobrobit roditelja i djece osnovni način rada većine centara za socijalnu skrb u Hrvatskoj. Po tome Centar za socijalnu skrb Pula nije nikakva iznimka. Iznimka je po tragičnom događaju, a samo je puka sreća da takvih događaja nema puno više. Tragično je i uskraćivanje djetetovog prava na viđanje jednog roditelja, manipulacije jednog roditelja radi otuđenja djeteta od onog drugog, koji dugoročno nanose nesagledive posljedice po djecu, roditelje i društvo. Mentalno zdrave osobe ne prepucavaju se preko djece, ne zlostavljaju djecu uskraćivanjem od drugog roditelja, niti ubijaju svoju vlastitu djecu.

Budući da sustav socijalne skrbi svojim neznanjem o mentalnom zdravlju umjesto da smanjuje još i potiče konflikt između roditelja kojima treba pomoć da se suoče sa svojim mentalnim smetnjama, poremećajima i bolestima, u ovom trenutku ne nazire se rješenje kako pomoći roditeljima trenutno preko 1500 djece koja ne viđaju jednog roditelja ili ga viđaju daleko manje od sudske odluke. Rješenja postoje, na dohvat ruke su nam, struka je prepoznala mentalno zdravlje kao bitan sadržaj roditeljske podobnosti.

Zabrinuti roditelji u cijeloj Hrvatskoj opravdano postavljaju pitanje: „koliko još djece treba poginuti radi kardinalnih grešaka sustava, koliko još djece treba biti zlostavljano uskraćivanjem njihovog prava na oba roditelja, da bi se nešto poduzelo?“.