Tomaševićev mandat obilježen je borbom protiv smeća: od koruptivnog do onog stvarnog koji je zatrpao Zagreb. A sada pobuna komunalaca prijeti da će grad ugušiti u smeću, a možda uguše i Tomaševićevu vlast.
Čitav svoj mandat na čelu Zagreba Tomislav Tomašević i Možemo! proveli su koprcajući se u smeću.
U onom koruptivnom smeću, preostalom nakon vladavine Milana Bandića, kao i u vrlo konkretnom smeću: od problema s ugovorima s tvrtkama za recikliranje otpada preko smrdljivog Jakuševca do novog modela odvajanja otpada.
A sada su upali u ulični rat s radnicima Čistoće koji nedavnom pobunom zbog otkaza trojici kolega prijete da se grad, inače zatrpan i zagušen smećem, pretvori u najveće odlagalište otpada u regiji.
Ako se Tomašević dosad valjao u smeću, sada se izlaže opasnosti da ga smeće zatrpa. Zajedno s njegovim gradonačelničkim mandatom.
"Ja nisam Bandić", ispalio je Tomašević na jutrošnjoj press konferenciji, odgovarajući na pitanje novinara kad će otići među radnike Čistoće i pokušati riješiti problem.
Poruka "Ja nisam Bandić" dosad je Tomaševića spašavala većih kritika u metropoli koja se još oporavlja od Bandićeve vladavine, ali sada to više neće biti dovoljno. Pune dvije godine Tomašević i Možemo! uživali su u komfornom statusu uvjerljivog pobjednika i vladara Zagreba, kao i miljenika Zagrepčana koji su gotovo plebiscitarno birali antibandićevsku opciju.
Uživali su u komplimentima i podršci, a sada će se vidjeti kako će se nositi s pritiscima, kritikama i prijetnjama štrajkom.
Zagrepčanima je dosta smeća na ulicama, a sada bi rat gradonačelnika s radnicima Čistoće, prijetnje sankcijama, poruke o nezakonitom štrajku, mogao dovesti do toga da Zagreb bude još više zagušen otpadom.
Dosad se testiralo strpljenje građana: zbog pretrpanih kontejnera, zbog smrada Jakuševca, zbog modela odvajanja otpada... Sada bi štrajk - ili pobuna - komunalnih radnika mogao preliti tu čašu strpljenja.
Pitanje je koga će građani kriviti zbog toga - pobunjene radnike ili gradonačelnika i gradske vlasti - no ako se pobuna sa Čistoće prelije na ZET, tada govorimo o totalnoj blokadi Zagreba. I Tomaševićeve prijetnje sankcijama pobunjenim radnicima, u trenutku kad Čistoći ionako nedostaje radne snage, kad su radnici nezadovoljni plaćama i kad se smeće naočigled gomila, mogle bi samo doliti benzin na vatru.
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Nema razlike?
Gradonačelnik Tomašević može tvrditi da je u pravu, može se prepucavati s radnicima oko koeficijenata i mahati platnim listama, može govoriti o sudovima i kaznama, ali njegova pregovaračka pozicija nije baš impresivna.
Doduše, cinici tvrde da je Zagreb već godinama toliko zatrpan smećem, da se ne vidi razlika kad Čistoća radi ili kad štrajka, međutim vrlo brzo vidjet će se ta razlika.
Sad se testira Tomaševića politička mudrost, vještina rješavanja konflikta, kao i javna komunikacija. Ali taj test još je zahtjevniji u sjeni potencijalnih planina otpada na ulicama.
I u najboljim vremenima Zagreb se mučio s otpadom. Kako će biti u najgorim? Radnici Čistoće imaju smeće kao adut u pregovorima i razgovorima o plaćama. Tomašević u pregovore ulazi s manjkom komunalnih radnika, s nezadovoljnim radnicima i potencijalno bijesnim građanima.
Tomašević je jutros zvučao ljutito i frustrirano. No to bi tek mogao biti početak krize. Nekad se govorilo o tome "kako smrdi Bandićevo smeće", a ono je sada postalo Tomaševićevo smeće.
Koje prijeti da će ugušiti njegov gradonačelnički mandat.
