Eurosong je velik biznis i ozbiljne države na njemu, naravno, mogu zaraditi milijune ako pažljivo upravljaju troškovima. Šveđani su u tome izuzetno efikasni, evo kakva bi računica bila da je Baby Lasagna pobijedio...
EUROSONG U ZAGREBU
Tomašević bi za organizaciju Eurosonga morao dati 'samo' 11 rabljenih tramvaja iz Augsburga
Bi li Zagreb i Hrvatska, da je Baby Lasagna pobijedio, uopće bili u stanju organizirati Eurosong? Eurosong je velik biznis i ozbiljne europske države na njemu, naravno, mogu zaraditi milijune ako pažljivo upravljaju troškovima. Šveđani su u tome izuzetno efikasni, grad Malmö je iz svog budžeta za Eurosong sada izdvojio 2,5 milijuna eura (580.000 eura za Eurovision Park i Eurovillage, €160.000 za marketing i medije, 290.000 eura za volontere i uređivanje grada zastavama i banerima te još 560.000 za razne ekstra troškove), švedska je televizija potrošila 12 miljiuna eura. To su neusporedivo manji iznosi od novca koji su za Eurosong u Bakuu potrošili Azeri. Oni su 2012. za Eurosong dali golemih 60 milijuna eura (danas bi s inflacijom to valjda bilo i dvostruko više) i još 100 milijuna eura za gradnju spektakularne arene u kojoj je Eurosong održan.
Gradske vlasti Torina su 2022. direktno iz budžeta dale 14 milijuna eura za organizaciju Eurosonga, talijanska vlada je dodala nešto više od milijun i pol, ukupni troškovi sa sponzorima išli su i do puno većih iznosa, ali su se kasnije Talijani hvalili da su zaradili sedam puta više. U Malmöu je Eurosong bio i 2013., tada su lokalne vlasti potrošile 20 milijuna eura, ali su tri godine kasnije njihovi sunarodnjaci iz Stockholma, u želji da nadmaše grad s juga svoje zemlje, utrostručili cijenu cijele priče.
Lokalne vlasti u Liverpoolu su potrošile na prošli Eurosong "samo" 10 milijuna funti, ukupni troškovi su, naravno, mnogo viši, dobar dio priče isfinancirao je i BBC, ali se grad Liverpool hvalio da je od svega zaradio više od 80 milijuna eura. Goleme novce su na Eurosong u Kopenhagenu potrošili i Danci, službeno su to bila 44,8 milijuna eura, tri puta više od Šveđana u Malmöu godinu ranije. Samo je njihova javna televizija na produkciju potrošila 26,4 milijuna eura (našem HRT-u, s obzirom na budžet, to možda ne bi trebao biti problem, njihov je budžet enorman i u europskim okvirima, za prošlu godinu su planirali rashode od 178,5 milijuna eura), a grad Kopenhagen je iz budžeta iskrcao 18,4 milijuna eura.
Švedski televizijski producent Martin Österdahl, alfa i omega njihove eurovizijske priče, tada je javno je upozorio: "Lista država koje si više ne mogu priuštiti organizaciju Eurosonga sve je veća. Ako se ne stane na kraj rasipanju novca na Eurosongu, to će sve skupa biti neodrživo".
Pod pretpostavkom da ne bismo gradili novu dvoranu za Eurosong, što bi sigurno bila dugoročno neisplativa investicija, pa da se Eurosong održava u Areni, Hrvatska televizija, Vlada i grad Zagreb bi, vrlo vjerojatno, za Eurosong bili u stanju izdvojiti novce kakve su ove godine potrošili Šveđani. Za neznantno veći iznos od onog koji je potrošio Malmö, na primjer, Tomašević je prošle godine kupio 11 rabljenih tramvaja iz Augsburga. Ali, to sasvim sigurno ne bi bilo dovoljno, jer je Malmö imao svu infrastrukturu od ranije, a i veliko iskustvo u upravljanju takvim produkcijama. Znajući kako Hrvati raspolažu javnim novcem kod velikih organizacija, sigurno je da bi 'curilo' na sve strane, pa bi cijena 'našeg' Eurosonga bila bliža onoj iz Azerbajdžana.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
