Pisci biblioteke 'Balkan Noir', Goran Tribuson, Andrej Nikolaidis i Hrvoje Šalković u svojim romanima donose priče o serijskim ubojicama, psihopatima i manijacima
To je rapsodija bolesnog uma: Ubojice, manijaci i psihopati
Edmund Kemper, “ubojica studentica” i nekrofil, bio je poremećeno dijete koje je naraslo vrlo visoko, vrlo pametno (IQ mu je 140) i vrlo opasno. S 15 godina roditelji su ga poslali da živi s bakom i djedom na njihovoj farmi u Kaliforniji. Edmund je 27. kolovoza 1964. godine ubio svoju baku, a zatim i djeda.
Odmah je uhićen, a svoj je postupak objasnio riječima: “Samo me je zanimalo kakav je osjećaj ubiti baku”. Najnovija knjiga Gorana Tribusona “Propali kongres” upoznaje nas s tako jednim vrlo pametnim i vrlo opasnim tipom čija se zločinačka rapsodija zbiva u siječnju 1990., u vrijeme priprema za posljednji, izvanredni kongres SKJ na kojemu je došlo do sukoba između vladajućih struktura republičkih organizacija SKJ, što je uzrokovalo njegov raspad.
U romanu se događajima tijekom tog sudbonosnog siječnja pridružuje i
pošast koju izaziva manijakalni ubojica koji prijeti da će uz pomoć cijanida
uštrcanog u prehrambene artikle, koje građani Zagreba kupuju u robnim kućama i
dućanima, otrovati ljude. Manijak, koji sebe naziva Stršljen, ucjenjuje gradsku
upravu povelikim iznosom u njemačkim markama, gradom se širi panika, a prodaja
hrane, osim one u neprobojnim limenkama, gotovo zamire.
Andrej Nikolaidis, rođeni Sarajlija grčkih korijena s adresom u
crnogorskom gradu Ulcinju, u svojoj knjizi “Devet” također čitatelje upoznaje s
manijakom takve vrste.
- To je priča o prekaljenom, ciničnom novinaru koji u romanu obavlja dužnost hard boiled detektiva iz klasičnog noira. On otkrije da žena koja ga je odgojila i bila mu jedini rod te za koju je čitav život vjerovao da mu je baka - to nije bila. Shvaća da je čitava povijest njegove obitelji izmišljena, da je sve ono što zna o svojem podrijetlu, od obiteljskog stabla pa do fotografija iz bakina albuma, laž i falsifikat. Počinje potragu o istini o svojem podrijetlu, u čijem središtu je tajanstvena figura njegove majke koju nikad nije upoznao. Kako potraga odmiče, priča o njegovu podrijetlu postaje sve opskurnija. Uskoro povjeruje da mu je majka bila ubojica jugoslavenske tajne službe, specijalizirana za likvidacije političkih emigranata, i da je bila u središtu mračne, zločinačke zavjere.
Povjeruje da je njegov život, od početka, pod
kontrolom i u vlasništvu nevidljive i opasne službe kojoj ne uspijeva ući u
trag. Istraga ga vodi do navodne okultne naravi ratnih zločina u Višegradu,
čitavog niza lažiranih samoubojstava počinjenih širom Europe, biografija
serijskih ubojica, okultnih obreda u Škotskoj, simbolike broja devet i praznoga
groba njegove majke.
Nikolaidis i Tribuson nisu jedini pisci biblioteke Balkan Noir koji su pisali o serijskim ubojicama. “Valcer protiv Eintrachta” Hrvoja Šalkovića napeta je utrka s vremenom u lovu na psihopatskog ubojicu koji počinje u Zagrebu, a završava u egzotičnom Phuketu.
Glavni likovi su inspektor Grof, kojemu su u
trenutku kad počinje Šalkovićev krimić ostala samo dva tjedna do mirovine, te
mladi i nadobudni inspektor Žica.
Obojica su, svaki na svoj način, opterećeni osjećajem krivnje: inspektor
Grof je nesretnim slučajem ubio policijskog partnera, ujedno najboljeg
prijatelja i muža svoje sestre, a inspektora Žicu su grijesi iz mladosti doveli
do rastave braka i nemogućnosti da redovito viđa svoju malenu kćer. Slučaj
psihopatskog ubojice na čijem rješavanju rade zbližit će ih i biti, između
ostalog, katalizator za suočavanje s vlastitim demonima kojih imaju puno i kojih
se teško mogu riješiti.
>>> Sve knjige iz serijala Balkan Noir možete pronaći na Mondu