Nakon Đurekovićeve smrti Mika Špiljak istiskuje bakarićevce, policiju preuzima Vilim Mulc, koji samo tri godine poslije daje putovnicu Franji Tuđmanu
Tko je bila dama koja je pratila Stjepana Đurekovića?
Kako vrijeme prolazi, slučaj Đureković postaje - nasuprot logici - sve zamršeniji.
Ovih su dana u javnost dospjeli brojni detalji priče koji je čine još sličnijom krimiću, zasad bez raspleta.
U zadnjem intervjuu Pavla Gažija (Index je ponovno objavio jedini razgovor s njim, izvorno objavljen u Vjesniku 2005. godine) otkriva se naime da je ljubavnica s kojom je Inin direktor otišao u Austriju, pa potom u Njemačku, prema spoznajama hrvatske službe državne sigurnosti, imala u Zagrebu još jednog ljubavnika. Bio je visokopozicioniran u tadašnjoj nomenklaturi, no ministar policije koji je nakon ubojstva Đurekovića smijenjen, Gaži, ne otkriva tko je to, iako je riječ o kriminalistički važnoj činjenici. Iz dostupnih dokumenata, proizlazi, nadalje, da je jugoslavenski ministar policije, Stane Dolanc - čiju je najstrašniju tajnu, da je za vrijeme rata bio njemački kolaborant, osim Udbe znala samo Jovanka Broz - bio zaprepašten sadržajem Đurekovićevih knjiga. “Neke stvari koje tamo pišu običan smrtnik nije mogao znati”, rekao je Dolanc, “tu je morala imati prste neka strana služba...” A u knjigama “Crveni menadžeri” i “Ja, Josip Broz Tito”, Đureković hladnokrvno najavljuje nastavak objavljivanja najskrivenijih tajni Titove Jugoslavije. Kako je već načeo Miku Špiljka, čiji je sin Vanja sumnjičen za privredni kriminal, kao i Titova sina Mišu Broza - optužio ih je za šverc nafte - Đureković je dvojici najmoćnijih ljudi u Jugoslaviji, Špiljku i Dolancu, dao dovoljno motiva da razmisle kako zaustaviti njegovo pisanje...