Puno nam je značilo to što više ne moramo biti kod kuće već možemo doći raditi, ali od trenutne zarade nikako ne možemo platiti niti režije, kaže nam jedan od ugostitelja
Tjedan dana prodaju pića za van ali interes nije velik: 'Zaradili smo 150 kn i to zbog prijatelja'
Kava za van gotovo nam ne znači ništa, jer od kad su nama ugostiteljima zatvorili lokale kava za van se mogla kupiti bilo gdje samo ne kod nas. Na benzinskim postajama, u trgovinama, pekarama a na Tisku je kava za van i Coca cola trenutno 10 kuna. Vjerujem da će ju prodavati i u željeznarijama i trgovinama bojama i lakovima, pomalo je u sarkastičnom tonu komentiralo „popuštanje“ epidemioloških mjera prema ugostiteljima, Mario Matak koji u središtu Bjelovara ima dva lokala.
Jedina svrha otvaranja lokala je da podsjetimo naše stare goste da nismo još sasvim umrli, priča nam sugovornik dok pijemo kavu iz papirnatih čaša hodajući gradskim Korzom. Govori kako je pijenje kave određeni ritual. Nešto slično kultu, a kava u papirnatoj parafinskoj ili plastičnoj čaši je nešto teško probavljivo. Ljudi se i po kućama druže uz kavu, jer kava je nešto više od napitka pojašnjava svoje viđenje, Matak.
- Kad su temperature ispod nule, rijetki su oni koji će kupiti kavu u čaši u kojoj se brzo ohladi i hodati poput nas dvojice u krug. Ili kad pada kiše, ni ja ne bi kupio kavu za van. Druga je stvar kad je sunčan dan kao što je bila subota, tada ljudi izađu iz kuća na par sati i to ne radi kave već da bi se družili. A kava je dodatak druženju – kategoričan je Matak.
Da država koja kasni s isplatama pomoći ne pokriva dio troškova Matak, kao i ostali vlasnici ugostiteljskih objekata na najprestižnijim lokacijama, s kojima smo razgovarali ne bi ni otvarala vrata kafića. Troškovi su golemi. Najam, režije, hladni pogon košta.
- Pored toga ljetni mjeseci koji za Jadran znače pune ruke posla za nas je kontinentalce mort sezona. Nama su prosinac i siječanj najjači mjeseci – kategoričan je Matak.
On je prepolovio broj zaposlenih a radno vrijeme je skraćeno. No i pored toga da nema još nekoliko djelatnosti kojima se bavi njegova tvrtka pa se preljeva kako nam je rekao, zaboravio na otvaranje. Slična ili gotovo identična su razmišljanja vlasnika lokala u I. zoni, dok oni koji su malo dalje od centra mogu zaboraviti na kavu za van i rijetko koji će otvoriti lokal.
U Zadru loš promet izvan grada
Prometa imamo jer smo na frekventnoj lokaciji, ali to nije ni blizu onome kad kafići rade normalno, kažu nam u kafiću na zadarskoj Kalelargi.
Tvrde da imaju prometa, a najviše im idu kave za van koje ljudi piju šetajući zadarskim starim gradom. Većina zadarskih kafića ima sličan dojam, a uz lokacije u centru grada, donekle dobro ide i vlasnicima kafića koji svoje objekte imaju na poznatim šetnicama i plažama. Međutim, takav rad se nije pokazao isplativim za vlasnike kafića na udaljenijim lokacijama u zadarskoj okolici, a posebice u manjim mjestima.
- Otvorili smo i pokušali par dana raditi, a dnevno bi prodali svega nekoliko kava jer jednostavno nema toliko ljudi ovdje. Zaključili smo da nam je to neisplativo i nećemo raditi. Pričekat ćemo da se mjere ukinu i kad budemo mogli normalno otvoriti onda ćemo i raditi - kaže nam vlasnik kafića u zadarskoj okolici.
Osijek: Kava za van im financijski nije pomogla
Kafići su zatvoreni već mjesecima zbog epidemioloških mjera koje su uvedene tijekom pandemije korona virusa, a ugostitelji su postali očajni jer kažu kako ne znaju kako će preživjeti. Druga faza lockdowna za ugostitelje, osim restorana i kafića u sklopu hotela, značila je njihovo zatvaranje u potpunosti. Naime, od četvrtka su mjere popustile te je dopuštena prodaja kave za van kafićima što je do sada bilo dopušteno samo restoranima, benzinskim crpkama i kioscima. Ova vijest obradovala je ugostitelje jer su popuštanjem mjera barem započeli raditi, a pojedini kafići u Osijeku odlučili su kako uopće neće prodavati piće za van jer su znali da im to neće biti isplativo.
Iz osječkog Caffe bara Full kažu nam kako je ovaj tjedan prošao dosta nervozno jer nisu znali što mogu očekivati. Prodalo se nešto kava, ali najviše zahvaljujući prijateljima Slave Kalića, vlasnika kafića.
- Da nemam prijatelje koji mi dolaze po kavu u lokal, mislim da ne bi imao niti kune pa sam im jako zahvalan. Ljudi su se odviknuli od kafića pa više nemaju naviku doći po kavu za ponijeti, za njih je ovo mjesto gdje imaju naviku sjesti, opustiti se i popiti kavu - rekao nam je Slavo.
Nadodaje kako im je promet ipak bio loš.
- Zaradili smo od 70 do 150 kuna. Da nemam puno dobrih prijatelja mislim da ne bi mogao plaćati niti režije niti radnike, a još je teže što sam u najmu kao i mnogi moji kolege ugostitelji - nadodao je vlasnik kafića.
Iz Caffe bara Peppermint u Osijeku govore nam kako im ova mjera nije pretjerano pomogla financijski, ali im je znatno pomogla psihički.
- Mjera nam nije pomogla financijski, ali nam je jako pomogla psihički. Puno nam je značilo to što više ne moramo biti kod kuće već možemo doći raditi. Moje konobarice su mi čak rekle da im ne moram dati niti kune već samo da dođu raditi jer im je dosta sjedenja kod kuće. Naravno, ja ću im za rad dati barem 200, 300 kuna, ali to vam govori koliko nam je ovo ipak značilo - rekao nam je vlasnik.
U ovom kafiću su kavu počeli prodavati u ponedjeljak pa i dalje ne mogu govoriti o točnoj financijskoj isplativosti, ali već vide kako mogućnost prodaje kave za van nema golemi financijski utjecaj. Složio se i sa mnogim svojim kolegama ugostiteljima koji su ranije iznijeli stajalište kako su epidemiološke mjere za njih bile nepravedne te su morali biti kući i gledati svoj lokal prazan dok su se kave smjele prodavati na benzinskim crpkama, u restoranima i na kioscima.
U ponedjeljak, poput Caffe bara Peppermint, svoja je vrata odlučio otvoriti i Caffe bar Mignon koji se nalazi u osječkoj tvrđi, mjestu s najviše srednjih škola u Osijeku, no i dalje im nije bajno. Vlasnica ovoga kafića, Bojana Bujak rekla nam je, poput svojih kolega, kako im ova mjera, na žalost, nije bila od velike financijske pomoći.
- Ne znam reći u konkretnim brojkama, ali ovaj tjedan nam je zarada zasigurno 99% manja nego što je bila prije. Od trenutne zarade nikako ne možemo platiti niti režije ni išta slično što moramo financirati svaki mjesec - započela je Bojana.
Poput svojih kolega ugostitelja, smatra kako je razlog značajnoj nepopularnosti To Go proizvoda iz kafića upravo nova navika građana da te proizvode kupuju na drugim mjestima.
- Dok smo bili otvoreni, svaki drugi stol, prema mjerama, bio je zauzet i nikada nismo imali problema s pridržavanjem epidemioloških mjera. Kako smo svi dugo bili zatvoreni, čak smo i očekivali da će ljudi, na žalost, steći naviku ispijanja kave na drugim mjestima i upravo to se dogodilo. - zaključila je.
Slavonski Brod: Dnevno prodati stotinjak kava i nije loše
Nije bitna zarada, već je bitno što ne ležiš u kući. Zarada je kada ljudi sjede i iz kavu piju i druga pića. Trenutno radimo kao kiosku, ljudi dođu naruče, dobiju i nose. Mi smo na Korzu i u prednosti smo u odnosu na druge kafiće i druge kolege. Dnevno prodati stotinjak kava i nije loše. Nadamo se da će uskoro mjere još opustiti i da će nam dozvoliti rad terasa. Proljepšanje vremena pokazalo je koliko su ljudi željni druženja, pa i da popiju kavu u svojim omiljenim kafićima. Ostajemo i dalje na usluzi svima koji žele uzeti kavu za van. Trenutno nas na korzu od nekoliko desetaka kafića radi tri ili četiri, očekujem da će idućih dana biti još onih koji će ponuditi isto – rekao je Ivica Begić, suprug Marije Begić vlasnice Caffe Bara City u Slavonskom Brodu.
Djelatnici kafića imaju pune ruke posla, kojeg obavljaju s osmijehom, poput Ivane Cindrić, konobarice koja je ponudila kavu sa srcem.
- Mi smo tek nakon tjedan dana u subotu prvi puta ponudili kavu za van. Nisam htio ugostiteljski objekt od 150 kvadrata pretvoriti u kiosk. Na nagovor naših stalnih gostiju ipak smo otvorili i mogu reći da nismo pogriješili. To što neki uzmu kavu i zadrže se na našoj terasi na to ne možemo utjecati, jer kako reći gostu da s kavom u ruci mora otići dalje, kako onda očekivati da nam dođe kada lokal bude proradio u punom smislu, nakon što smo ga otjerali. Svakome ostavljamo da to bude njegov izbor. Ono što nam je najbitnije je njihov osmijeh i želja za susretima i druženjem, naravno uz sve činimo uz pridržavanje propisanih mjera – rekao je Boris Križanović, poslovođa u Caffe baru Exkluziv u Slavonskom Brodu.
Pula: Kava za van je da vratimo naviku kod gostiju
CIty caffe Žminj otvorio je ponovno drive- in-“kava za van" 15. veljače kada su i službeno dobili informaciju da "caffe bar" moze prodavati kavu za van. “Da smo od prvog pokušaja ostali na tom sistemu, drive-in bi bio možda nekakva zarada, ali nakon pauze od skoro 3 mjeseca, definitivno kava za van nije nikakva zarada, te taj nam projekt upravo služi da vratimo naviku naših gostiju, i da se konačno vidi da smo "živi". Apsolutno nastavljamo dalje ovim sistemon do otvaranja ugostiteljskih terasa, baš iz razloga vraćanja navike na kavu iz kafića a ne iz jeftinog aparata”rekao je vlasnik Antonio Debeljuh
Kaže da godti podržavaju tu ideju ali dok ne ponovno sjednu makar i na terase, nezadovoljstvo je jos uvijek veliko. “Kava nije samo kava, tu je i kratka pauza od obaveza, društvo, razgovor, ugodna glazba...Cijena kave je 7 kuna i tako funkcioniramo već godinama u nećemo je mijenjati”dodao je.
Split: Nadamo se da sad neće ukinuti poticaje za zaposlenike
Vlasnik jednog splitskog kafića rekao nam je kako i nakon otvaranja kafića, odnosno dozvole za prodavanje "kave za van" ostaje okus gorčine, te kako su ugostitelji prevareni.
- Naš osnovni proiozvod koji prodajemo je kava, a nju su cijelo vrijeme mogli prodavati svi osim nas, trgovine, benzinske pumpe i slično. Mi smo za svoje poslovanje morali ispuniti minimalne tehničke uvjete, oni stave kave u dućane i na pumpe i to je to. Naravno, od kada smo otvorili za kavu za van prometi se ne mogu usporediti, a čujemo i da će sad ukinuti poticaje za zaposlenike. I da, i dosadašnji poticaji nisu za vlasnike, nego za djelatnike objekata, a vlasnici su i dalje plaćali doprinose za njih. I sada bi mi trebali biti zahvalni jer su nam pustili "kavu za van"!