Tim Orešković ovisi o HDZ-u, ali i Karamarko ovisi o Mostu

"Kad je u pitanju moje povjerenje u predsjednika Vlade, Tihomir Orešković još uvijek ima podršku HDZ-a kao najjače parlamentarne stranke. Kad je ne bude imao, on više neće biti predsjednik Vlade".

Tomislav Karamarko želio je ovom porukom na Facebooku poslati jasnu poruku svima onima - a prije svega samom premijeru Oreškoviću - koji ovih dana kalkuliraju o rušenju premijera.

I on je velikim dijelom u pravu.

Domoljubna koalicija sa svojih 59 mandata diktira vladajuću većinu u Hrvatskom saboru i može teoretski rušiti premijera. Otkazivanjem podrške ruši se Vlada i izlazi se na izvanredne izbore.

HDZ je, doduše, jednom uspio zamijeniti premijera bez izbora. Bilo je to u srpnju 2009. godine kad je Ivo Sanader objavio završetak "svoje dionice", a njegova većina tada izglasala Jadranku Kosor kao novu predsjednicu Vlade. Bez lomova i bez izbora.

Postoji mogućnost da se nešto slično dogoditi i sada: Oreškovića bi se moglo zamijeniti nekim drugim premijerom - možda čak i samim Karamarkom - ali jedino uz dozvolu i podršku Mosta.

Ako Oreškovićev ostanak na vlasti ovisi o HDZ-u, onda HDZ-ov ostanak na vlasti ovisi o Mostu. 

Do izbora bez mostića

Bez njegovih glasova Karamarko ne može sakupiti (barem po sadašnjem rasporedu mandata) dovoljnu većinu za rušenje jednog i imenovanje drugog premijera. Da može, odavno bi se već otarasio Bože Petrova.

No, čak i uz lomljenje i vrbovanje Mosta još uvijek je pitanje koliko bi zastupnika te stranke bilo spremno srušiti premijera s kojim je Božo Petrov taman formirao "paralelnu Vladu" i koja Karamarka cijelo vrijeme drži u šahu.

Najizglednija opcija je, dakle, pad Vlade u svrhu izazivanja izbora.

Ali u tom slučaju pitanje je što će napraviti Most, barem ako ostane na okupu.

Teoretski, Most bi mogao formirati većinu sa SDP-om i njegovim partnerima u Hrvatskom saboru i nastaviti vladanje do isteka mandata.

Takvo rješenje spominjao je prije nekoliko mjeseci Zoran Milanović, s kojim Petrov ne bi želio koalirati, ali je njegov unutarstranački suparnik Zlatko Komadina, s kojim bi Most navodno radije surađivao, tu mogućnost nedavno rezolutno odbacio kao nelegitimno.

Komadina bi, u slučaju dolaska na čelo SDP-a, radije odabrao izbore.

Komadanje Mosta

Međutim, opet teoretski, Most i SDP bi se u slučaju koalicije mogli dogovoriti čak i o ostanku Tihomira Oreškovića na čelu Vlade, budući da ni predsjednica Republike ne bi imala pravo odbiti povjeriti mu ponovno mandat ako uživa podršku većine zastupnika, premda u drugačijem rasporedu.

O modelu manjinske Vlade - bez HDZ-a, ali uz glasove SDP-a - u ovoj raspodjeli snaga ne bi imalo smisla ni raspravljati jer su Most i Orešković naprosto preslabi da bi nastaviti voditi Vladu bez većeg saveznika.

Karamarko stoga ima pravo kad kaže da će Orešković biti premijer onoliko koliko mu to HDZ dozvoli, ali isto tako treba znati da će i HDZ biti na vlasti onoliko koliko mu Most to dozvoli. 

Čak i ako šef HDZ-a krene u njegovo komadanje, trebao bi pridobiti barem dvije trećine mostovaca da sakupi nekakvu većinu. I to uz zastupnike stranke Milana Bandića, Branimira Glavaša i nešto nacionalnih manjina, a možda i stranaka i iz koalicije Hrvatska raste.

Ne bi, dakle, bilo prepreke da se Orešković uz postojeću većinu zamijeni drugim premijerom, samo što je pitanje o kakvoj većini bi se onda više moglo govoriti.

Prijevremeni izbori zvuče kao najlogičnije rješenje ovog Karamarkova problema, uz neizostavni rizik neizvjesne postizborne podjele karata.

Zato ovu poruku Karamarka manje treba vidjeti kao najavu izbora, a više kao javnu packu premijeru kojeg je Karamarko za ruku doveo u Hrvatsku. Da shvati koga treba slušati u Vladi.