Drago Gavrić iz HGSS-ove stanice Split kaže nam kako su planinari bili zaista disciplinirani i slušali njihove upute do zadnje riječi. Tako su gorskim spašavateljima olakšali potragu, ali i spriječili moguću tragediju
Tata se s dvoje djece izgubio na Mosoru: 'Da su otišli 200 m dalje, teško bismo ih pronašli'
Zahvaljujući disciplini i sabranosti oca, koji se na samo Silvestrovo s dvoje djece izgubio pri povratku s najvišeg vrha Mosora, akcija spašavanja u kojoj je sudjelovalo šest gorskih spašavatelja sretno je završila.
Poziv na dežurni telefon Stanice Split HGSS-a stigao je u 17.45 sati. Otac s dvoje djece tinejdžerske dobi 'izgubio' je označenu planinarsku stazu. Hodajući negostoljubivom prirodom završili su u nepoznatoj vrtači.
- Područje na kojem su bili obiluje vrtačama, gustim raslinjem i šumom. Uhvatio ih je mrak i to zasigurno nije bilo nimalo ugodno. Ali ono što su oni napravili školski je primjer kako se u takvim situacijama treba ponašati. Prvo su obavijestili bližnje, a potom centar 112 koji je dojavu proslijedio nama. Svaku uputu koju smo im dali poslušali su do zadnje riječi i to je zaista vrlo bitno, olakšali su nam potragu i spriječili mogući tragični scenarij. Iako su imali loš signal uspjeli su nam poslati svoju lokaciju. Kako im je i rečeno, ostali su na njoj, jer da su se maknuli u bilo kojem smjeru 200 metara, teško bismo ih pronašli – kaže nam pročelnik HGSS-ove stanice Split, Darko Gavrić Ćerćo dodajući kako je čekanje spašavatelja na danoj lokaciji najbolje što izgubljeni planinar može napraviti.
Akcija je bila brza i efikasna
Otac s dvoje djece je vrh Veliki Kabal, nadmorske visine od 1339 metara, krenuo prije podneva. Automobil su ostavili u mjestu Sitno Gornje, odakle su krenuli na uspon prema planinarskom domu "Umberto Girometta" pa potom dalje na vrh Mosora.
Prosječno trajanje uspona je oko tri i pol sata. Nakon što su se uspeli, zadržavši se neko vrijeme na vrhu, krenuli su se spuštati. Sunce je počelo zalaziti. Stazu je bilo teško pratiti. Izgubili su se na oko 1000 metara nadmorske visine. Planinarski dom nije radio, jer da jest, vjerojatno bi gore bio netko od spašavatelja.
- Naši spašavatelji do njih su stigli za nešto više od sat vremena od dojave, a prosječno vrijeme za uspon do njih je barem dva sata. Akcija je zaista bila brza i efikasna, i srećom je sve dobro završilo. Tu su situacije u kojima vrlo često može zavladati panika, ona je neizbježna i tada se donose brojne pogrešne odluka poput one da se kreće dalje bez obzira što je akcija pokrenuta – kaže nam Gavrić napominjući da se zimi, za kraćeg dana, u planinu se ne smije krenuti kasno.
Lijepa priča za kraj godine
- Za nas ovo nije bila tehnički zahtjevna lokacija ni akcija. Nitko nije bio ozlijeđen pa nije bilo potrebe za nosilima, nitko nije ni promrzao jer je popodne bilo ugodno i toplo za ovo doba godine i nije bilo potrebe za utopljavanjem. Dopratili smo ljude do njihovog automobila, fotografirali se zajedno i završili. Ovo je za kraj godine ispala jedna zaista lijepa priča – zaključuje Gavrić.