'Tata, ja neću ići u školu ako ne postave zaštitare! Strah me...'

Glazba iz kafića ne dopire. Nema je. Ljudi sjede i tiho prepričavaju šokantnu tragediju, svatko poznaje nekoga čije dijete pohađa tu školu, dok u večeri prehladnoj za sjediti vani stolove na terasi popunjava samo nekoliko lampiona. 

Gore oni i posvuda niz ulicu, a desetak metara dalje osjeća se miris svijeća. Ispred mjesnog odbora Prečko, tik uz školu koju će zauvijek pratiti glas "one u kojoj se dogodila nezapamćena tragedija", ljudi pristižu neprestano. Tišinu prekidaju tek šmrcanje, jecanje i šuškanje maramicama.

Pokretanje videa...

01:03

[TOP 3 VIJESTI DANA] 'Za dječje psihologe čeka se pola godine u bolnicama, u školi ih djeca ni ne prepoznaju' | Video: 24sata/Video

- Mama, stavi je ovdje - govori dječak paleći svijeću, dok su ženi suze klizile niz obraz i stiskala je sina uza se.

Stariji je gospodin maramicom brisao suze, a jedan je s lampašem u rukama krenuo prema ulazu u školu, ali mu je policajac ljubazno objasno da ondje ne smije nego se svijeće smiju paliti pred mjesnim odborom i na školskom igralištu.

A ondje, na igralištu OŠ Prečko, kolona ljudi cijelo je poslijepodne i večer u petak pristizala iskazati počast žrtvama sumanutog čina psihički bolesnog mladića. Uz kresanje šibica ili upaljača te jecaje, svi su vrtili glavom u nevjerici "Kako, zašto?" Iz gomile svijeća gleda ih jedan plišani medvjedić koji drži srce, na kojem piše "Srce dajem tebi".

- Kupio ga je kao dar koji je trebao danas uručiti nekome u školi. Popodnevni je turnus ovaj tjedan pa nije bio u školi kad se tragedija dogodila, a onda je rekao da će tog medvjedića ostaviti ovdje, dati srce ubijenom djetetu - pričao je nedaleko otac čije dvoje djece pohađa školu.

- Tata, ja neću nakon praznika ići u školu ako ne bude zaštitara - uključila se njegova kći.

I potvrdila u kakvom su potresenom stanju brojna djeca, njihovi roditelji, kao i djelatnici škole. Cijela je škola ograđena policijskom trakom, deseci su policajaca okolo, a šećući prema središtu igrališta muškarac nam pokazuje:

- Vidite, ovdje su kamere. Lopta ih je pogodila i sad ovako vise, izvan funkcije, već mjesecima. Ali... ah, u ovom slučaju ni one ne bi pomogle - guta knedlu, pa učas mijenja boju glasa u ljutnju, bijes, očaj...

- Ma u našu školu može ući tko hoće, nema nikakve zaštite - krenule su i povišene tenzije, ljutnja prema institucijama, političarima.

Pa se ipak svi primire, da dostojanstveno iskažu počast žrtvama. Ali s neprestanim pitanjem kako i zašto...