Humanitarka Đurđica Seits odlučila je poslije smrti svu svoju imovinu ostaviti virovitičkoj gradskoj zakladi koja će u njezinoj kući zbrinjavati mlade majke i djecu
Svu imovinu darovala je djeci i majkama koje su svi napustili
U Đurđičinoj kući u središtu Virovitice boravit će samo siromašna i napuštena djeca te mlade majke koje su muževi ili dečki napustili.
– Živim ovdje od 1973. godine. Okućnica ima 500 četvornih metara, a kuća oko 150 kvadrata. To je vila sa sedam soba, a na katu su četiri spavaće sobe – objasnila nam je Đurđica Seits (80).
Oduvijek joj je bila želja u kući čuti dječji plač. Nažalost, Đurđica je tri puta imala spontani pobačaj i dva srčana udara.
– Veliko bogatstvo imam u umjetničkim slikama koje sam oporukom ostavila gradskom muzeju – kaže umirovljenica.
Članica je brojnih gradskih udruga i društava, često odlazi u gradsku knjižnicu, na izložbe... Članica je Lions kluba Vereucha, a redovito posjećuje kazalište Virovitica. Prije nekoliko godina prodala je vikendicu na Hvaru, a sav novac položila u banku te će njime nakon smrti, kao i s ostalom njezinom imovinom, upravljati Grad Virovitica.
– U oporuci sam izričito navela da se novac smije trošiti samo za pomoć djeci i majkama te na održavanje kuće i okućnice. Sretna sam što će mi se san o dječjem plaču i puno beba u kući ispuniti, iako će to biti poslije moje smrti – rekla nam je pomalo sjetno.
Njezini prijatelji govore kako nema tvrtke ili škole u gradu u kojoj Đurđica nije nešto organizirala ili pomagala drugima.
- Zacrtala sam si da će mi humanitarni rad obilježiti život. Sad, pri njegovu kraju, sretna sam jer sam uspjela u svojoj misiji – rekla je ne skrivajući zadovoljstvo.
Priču o Đurđici velikog srca pročitajte i na www.ponoshrvatske.hr.
Rodbina je ipak nije podržala u oporučnoj ostavštini
Neki članovi rodbine bili su šokirani mojim odlukama pa više ne žele sa
mnom razgovarati. To me uopće ne zanima, tvrdi Đurđica. Pobrinula se da
ipak svi ispoštuju njezinu odluku bez pobijanja i da se ona provede nakon
njezine smrti točno onako kako je željela cijelog života.
Potresle su je priče siromaha s kojima se susretala
Kad je s 19 godina počela raditi za osigurateljsku kuću, Đurđica je vidjela da postoje mnogi siromašni ljudi kojima treba pomoć. Sažalila se i poželjela im je pomoći.
– Skupljala sam odjeću za siromašne i u svojem starom Renaultu 4 vozila ih
u bolnice ili na tržnice – kaže Đurđica.