RATNI ZLOČIN U GOSPIĆU 24sata su u posjedu presude koja otkriva da je Ivica Turić, sadašnji načelnik općine Perušić, bio na Lipovoj Glavici kad su smaknuti deseci civila
Svjedoci: Načelnik koji je uhićen zbog pucnjave bio je u vodu za strijeljanje srpskih civila
Ivica Turić, dugogodišnji HDZ-ov načelnik općine Perušić, u nedjelju je priveden zbog sumnje u navodnu pucnjavu i prijetnje smrću mještanki Nadi Amić. Negira ove optužbe.
Isti Ivica Turić, dugogodišnji načelnik općine Perušić, bio je dio streljačkog stroja koji je u listopadu 1991. pobio desetke civila. Bar tako smatra Županijski sud u Rijeci. Turić negira i ove optužbe.
24sata su u posjedu presude, svjedočenja i saslušanja svjedoka, uključujući i izjave Ivice Turića, kao i drugih prisutnih tog dana na Lipovoj Glavici.
Masovne egzekucije
Ova mučna i nikad do kraja razjašnjena priča svoje temelje udarila je u listopadu 1991. na području Gospića, a pravno je dokumentirana u ožujku 2003., presudom Županijskog suda u Rijeci. Njome su zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava i ratnog zločina protiv civila proglašeni krivima Tihomir Orešković, Stjepan Grandić i Mirko Norac. Dobili su, redom, po 15, deset i 12 godina zatvora. U lipnju 2004., Vrhovni sud je odbio njihove žalbe i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Mediji su godinama ekstenzivno pratili i rekonstruirali slučaj gospićkog masakra, a mi ćemo se u ovom tekstu koncentrirati na ulogu sadašnjeg načelnika Perušića u tim događajima. Konkretno, na ulogu u ubojstvima na Lipovoj Glavici. To mjesto, uz Pazarište, jedno je od poprišta dviju masovnih egzekucija civila koje su se odvile 17. i 18. listopada 1991. godine, nakon tzv. smrtonosnog sastanka, na kojem je dogovorena likvidacija srpskih civila. Orešković, kao tajnik Operativnog štaba u Gospiću i Norac kao zapovjednik 118. brigade naredili su da se veći broj civila srpske i hrvatske nacionalnosti uhiti i zatim liši života, navodi se u presudi. Grandić, kao zapovjednik u vojarni Perušić, zatočio ih je u za to pripremljenoj prostoriji.
"Izgleda da pas nosi ruku po Perušiću"
17. listopada na Pazarištu je pobijeno desetak civila, među kojima je i žena kojoj je, prema presudi, Norac pucao u glavu. Sljedećeg dana, na Lipovoj Glavici pobijeno je 39-40 civila, kako je utvrdio sud, prikupivši iskaze svjedoka. Grandić je, po prethodnom dogovoru Oreškovića i Norca, organizirao njihov prijevoz do Lipove Glavice gdje je vojnicima zapovjeđeno da ih usmrte. Vještaci su utvrdili da su leševi najvjerojatnije bili poliveni benzinom i zapaljeni.
Dio njih je, prema svjedočenju Stjepana Grandića, razbacan na smetlištu i naknadno zakopan. Grandić je pred riječkim sudom izjavio da su zatrpavali tijela buldožerom i povraćali jer su prelazili preko njih. Navečer je otišao u gospićku vojarnu kod Mirka Norca i pitao ga zašto su leševi razbacani po smetlištu, a Norac mu je, piše u presudi, rekao da je "na motoroli javljeno da izgleda da pas nosi jednu ruku po Perušiću". Svjedočio je da mu je Norac poručio da ide gore, da vidi što je to i rekao mu "Đorđe, što se sekiraš, bit će sve u redu".
Streljački stroj
Prijeđimo sad na ulogu Ivice Turića, aktualnog načelnika općine Perušić.
U veljači 2001., pred istražnom sutkinjom, izjavio je da poznaje sve okrivljenike iz Gospića. Također, posvjedočio je da je bio pripadnik Perušićke bojne tijekom listopada 1991., a zapovjednik mu je bio Grandić. Zapovjednik voda mu je bio Miodrag Hećimović. Ispričao je kako je tog dana s njim i Damirom Krbavcem trebao u vojarni uzeti hranu ili streljivo.
- Na kapiji nas je dočekao Grandić i rekao nam da vodimo ljude na razmjenu za Hrvate sa Široke Kule i da smo mi u osiguranju za tu razmjenu. Rekao nam je da uđemo u autobus i mi smo ušli - izjavio je tada Turić.
Prepričao je kako je, kad su došli u Lipovu Glavicu, vidio 15-20 maskiranih ljudi u šarenim odorama. Kad su izašli iz autobusa, počela je pucnjava. Pucali su maskirani, to je trajalo par minuta, mi smo se vratili u autobus i otišli, rekao je Turić na saslušanju svjedoka 2. veljače 2001.
Nakon toga, pred zamjenikom ŽDO Rijeka, ispričao je da u autobusu nisu razgovarali o civilima te da on uopće nije znao za civile.
Turić je izjavio da mu je na izlasku iz autobusa rečeno da će se rasporediti na rub šume te da su otišli desno 20-30 metara. U svjedočenju je tvrdio da on tom prigodom nije pucao jer je bio na osiguranju za razmjenu na rubu šume. Kako je rekao, 'pucalo se na sve strane, čulo se i gore da se puca, to je bilo udaljeno nekih 200 metara'. Kazao je da su se nakon dvadesetak minuta povukli te da gore nije vidio nikakve civile. Na predočene iskaze svjedoka koji tvrde da je i Turić bio u streljačkom stroju, rekao je kako on ne može stajati iza te izjave.
- Očekivalo se da dođu civili, Hrvati za razmjenu, ali nisu došli. Kada mi se predočava iskaz Murgića koji navodi da smo svi bili u stroju, odgovaram da je to njegova izjava iza koje ja ne mogu stajati. Što se tiče toga kada se vraćamo da li netko pita Grandića zbog čega nije bilo razmjene, odgovaram da sam ja bio običan vojnik, što ću ja pitati..."
Problemi s pamćenjem
Kad su mu predočili iskaz iz istrage u kojem je rekao da su pucali maskirani, rekao je da ne može točno reći tko je pucao. Na pitanje zašto je onda tako izjavio u istrazi, rekao je: "Što sam rekao, rekao sam, ja samo znam da nitko od dečki koje ja poznam nije pucao".
Tom prilikom, Turić je na sudu potvrdio da je prije 3-4 godine imao tešku prometnu nesreću te da u vezi s time ima problema s pamćenjem.
"Kakve strane, svi smo bili u stroju"
Opširna presuda riječkog Županijskog suda od 362 stranice, u kojoj su sadržana svjedočenja prisutnih s Lipove Glavice, kao i mišljenje suda, demantiraju Turićeve navode. Više svjedoka navelo je kako je Turić, zvani Bećar, bio prisutan u streljačkom stroju.
Milan Alešković, vozač u vojarni u Perušiću, za kojeg je Turić rekao da ga je vozio u autobusu prema Lipovoj Glavici, posvjedočio je da je prepoznao neke pripadnike streljačkoga voda, među njima i Turića.
Zatim, Stipe Lulić, pripadnik 118. brigade, rekao je da je u luku nasuprot civila vidio Turića, zvanog Bećar.
- Ne zna tko je naredio da se civili poredaju, ne zna tko je njima (vojnicima) naredio da se poredaju nasuprot civila, stali su svi, pa i on. U tom luku od onih koji nisu bili maskirani vidio je da stoje Damir Krbavac zvan Dačo, Hećimović Miodrag zvan Klepan, Turić Ivan zvan Bećar. Bili su udaljeni od civila 30-40 metara, netko je rekao 'pucaj' i odmah je došlo do pucnjave - navodi se u presudi Lulićevo svjedočenje koji je tvrdio da on nije pucao jer mu je puška bila zakočena.
Svjedok Ivan Murgić također je svjedočio da je u stroju vidio Turića. Što se tiče toga da li je netko bio sa strane, naveo je "kakve strane, svi smo bili u stroju", piše u presudi.
Sud u presudi kaže da su navodi Turića i drugih o osiguranju koje daju u šumi obeskrijepljeni iskazima drugih svjedoka koji ističu da je Turić bio u stroju. Vijeće ne prihvaća navode da je Turić bio iza vojske te da nije pucao, "jer iz izjave svjedoka Murgić Ivana, a čiju izjavu vijeće drži vjerodostojnom, jasno je da su svi pucali u civile". U presudi su se osvrnuli na Turićev iskaz i utvrdili da je "jasno da ova trojica nisu bila ni uz kakav rub šume već zajedno sa ostalim pripadnicima HV u polukrugu nasuprot civila".
Ivica Turić: Nisam napravio ništa nažao
Tijekom rada na ovom članku, nekoliko puta smo pokušali razgovarati s Ivicom Turićem koji rezolutno negira sve optužbe. Suočili smo ga sa svjedočenjima.
- To me ne zanima, ne znam što su rekli. Ja sam pošten i korektan, invalid Domovinskog rata, a ove priče, to mene ne zanima. Grandić? To je jedno obično smeće. To su gluposti, ne znam što bih vam rekao. Ja sam pošten čovjek - rekao nam je u prvom razgovoru.
Pokušali smo opet doći do njega i dobiti odgovore.
- Nisam napravio ništa nažao, nisam pucao. Znate li vi kolika je Lipova Glavica, bio sam parsto metara dalje. Ako želite, prijavite me, priča je završena - kazao nam je Ivica Turić u posljednjem razgovoru.
Zašto nije pokrenut postupak?
Javili smo se i dvojici odvjetnika sa suprotstavljenih strana na tom suđenju. Anto Nobilo zastupao je obitelj ubijenih, dok je Željko Olujić branio Tihomira Oreškovića. Zanimalo nas je zašto se nije pokretao postupak protiv ljudi iz voda, konkretno Ivice Turića.
- To je na državnom odvjetništvu, oni su ti koji pokreću postupke po službenoj dužnosti. Ja sam zastupao obitelj jednog od ubijenih. Utvrdili smo tko ih je likvidirao. Ako je u predmetu utvrđeno tko je pucao, morali su pokrenuti novi postupak. Ne znam zašto nije pokrenuto - rekao nam je Nobilo.
- To je je kazneno djelo ratnog zločina koje se godinama vodi po službenoj dužnosti. Državni odvjetnik za njega sastavlja optužnicu i on je očito našao elemente za ovo troje, i pravomoćnom presudom je utvrđeno da su učinili kazneno djelo. Što se tiče ostalih, čini se da nije bilo elemenata da se krene u kazneni postupak i to je razlog zašto nije došlo od suđenja. Očito do danas nisu prikupljeni dokazi da je počinio kazneno djelo. To nije bio streljački vod, to je sve bilo ad hoc prikupljeno. Trebalo bi utvrditi sve sa svjedocima, materijalnim dokazima, puškama... - kazao nam je Olujić.
Upitali smo i Državno odvjetništvo zašto nikad nisu pokrenulo postupak protiv Turića i ostalih svjedoka s Lipove Glavice. Iz DORH-a su nam rekli da je upit proslijeđen nadležnom državnom odvjetništvu.