Svirao bi na svadbama: Ivan daje svoj bubreg za harmoniku

Treba mi dugmetara. Već imam bend koji bi me prihvatio. Siguran sam da bi mi posao dobro išao. No nemam novca i ne vidim nikakav način da ga zaradim. Zbog mojeg invaliditeta ne mogu raditi. Harmonika bi me spasila, ali košta i do 50.000 kuna. Odakle meni taj novac, pita se već očajan Ivan Krizmanić (19) iz Virovitice.

Ivan boluje od osteogenesis imperfecta, rijetke bolesti zbog koje su mu kosti izrazito lomljive i to uzrokuje mnoge deformitete. S invalidninom od 1800 kuna i majčinom naknadom za njegovateljicu od 2500 kuna jedva im ostaje za hranu kad plate stanarinu i režije.

- Svjestan toga, rekao mi je jedan dan da planira otići u Njemačku. Počela sam ga ispitivati o svemu i šokirala sam se kad mi je rekao da ozbiljno razmišlja o prodaji bubrega - kaže majka Saveta (56).

Život im je bio iznimno težak. Ivan se rodio iz uredne trudnoće i činilo se da je sve u redu.

- Imao je oko dva mjeseca kad sam ga krenula presvući. Otvorila sam jastuk u kojem je spavao i umalo pala u nesvijest kad sam vidjela slomljene bedrene kosti, nožice koje su se deformirale. Moj Ivan je u kolicima, ali uspio je završiti srednju ekonomsku školu, a planira upisati i fakultet - hvali ga mama.

No tu nije bio kraj mukama njezine obitelji. Prije deset godina umro joj je suprug, pa je ostala sama s Ivanom i starijim Marijem, koji je tad imao 18 godina. On se u međuvremenu odselio i ima svoju obitelj.

- Svaki dan od Ivanova rođenja je isti. Terapije, odlasci na kontrole, liječenje, bolnice. I danas je tako. Podstanari smo u Virovitici iako u obližnjem selu imamo kuću samo kako bi on mogao do liječnika.

Još je sve koliko-toliko funkcioniralo dok sam bila zdrava, no sad je drugačije. Imala sam infarkt 2003. godine, dobila sam dijabetes, a 2006. godine imala sam moždani udar. Bio mi je oštećen govor i desna strana tijela, ali nekako sam se uspjela izvući. Međutim, što će on kad mene više ne bude - tužna je Saveta, koja također ne vidi izlaz iz teške situacije.