Na Glazbenoj akademiji u Zagrebu diplomirao je studij klarineta, ali tambura mu je posebno prirasla srcu i po povratku u Požegu bez tambure doslovno nije mogao nijedan dan
Svira već 48 godina: Ja sam Veljko, jedini magistar tambure
Tambura je moj život i bit će dok živim. Zvuk žica tambure neopisiv je doživljaj, najljepše u čemu jedan čovjek, a posebice Slavonac, može uživati, priča nam s osmijehom na licu Požežanin Veljko Valentin Škorvaga (57), jedini magistar tambure među Hrvatima.
Tamburu je, kao i većina njegovih vršnjaka u požeškom kraju, počeo svirati već kao devetogodišnjak, a nastavio je kao srednjoškolac.
Na Glazbenoj akademiji u Zagrebu diplomirao je studij klarineta, ali tambura mu je posebno prirasla srcu i po povratku u Požegu bez tambure doslovno nije mogao nijedan dan. Već je tad bilo jasno kako će ona biti njegov život.
- U Požegi sam radio više od 30 godina, prvo kao učitelj tambure, a kasnije i kao ravnatelj u požeškoj Glazbenoj školi - priča nam Veljko, koji je umijeću sviranja tambure podučio više od 300 polaznika glazbene škole.
A iako je tamburaški pokret u Hrvatskoj devedesetih postao pravi hit, te je tambura hrvatski nacionalni instrument, 30 i više godina nikome nije palo na pamet stvoriti uvjete za stručno usavršavanje sviranja tambure. Makedonci su za to imali sluha i utemeljili magistarski studij tambure. Veljko je tu vidio priliku i godinu dana svakog tjedna putovao je u Skoplje kako bi stekao zvanje magistra tambure.
- Bilo je to zaista naporno, ali kad se radi o tamburi, meni vam nikad ništa nije bilo teško. Odslušao sam predavanja i obranio magistarski rad i tako postao prvi magistar tambure u Hrvatskoj - prisjeća se.
U karijeri je vodio komorni tamburaški sastav, brojne osnovane tamburaške orkestre naučio sviranju, devedesetih je bio jedan od pokretača Festivala Zlatne žice Slavonije, a uz redovit rad u požeškoj Glazbenoj školi, radio je s orkestrom 100 tamburaša u Zagrebu i tamburaškom filharmonijom požeške Glazbene škole. Pisao je i piše skladbe namijenjene samo za tamburu, a autor je i nekih od najvećih tamburaških hitova poput “Po prašini i divljini skitam se”.
- Tamburu jednostavno obožavam. Želio sam na određeni način pomaknuti granice poimanja i mogućnosti sviranja tambure. Svojim primjerom htio sam pridonijeti stvaranju preduvjeta da se u Hrvatskoj pokrene studij tambure i da se vrijednost tog hrvatskog tradicionalnoga glazbala izjednači s takozvanim klasičnim instrumentima - govori nam Veljko.
Nedavno se zbog ljubavi prema tamburi iz Požege preselio u Zagreb.
- Na Glazbenoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu predavat ću tamburu. Tambura je to po svemu zaslužila - kaže nam za kraj ovaj zaljubljenik u tamburu.