Sirene za uzbunu, eksplozije, pucnjevi... To je svakodnevica ljudi u Kijevu. Na trgu se dijele automatske puške, a načelnik policije uči ljude kako se rade molotovljevi kokteli
Svi Ukrajinci su odlučni i srčani vojnici. Mi ćemo pobijediti!
Probudio me snažan udar. Zapravo, navikao sam na eksplozije, ali ovaj put je vrlo blizu zagrmjelo. Brzo sam se sabrao i shvatio da zvuk dolazi iz moje ulice. Skupio sam hrabrost, pogledao kroz prozor oblijepljen ljepljivom trakom i shvatio da je to samo komunalno vozilo koje utovaruje smeće. Odmah mi je postalo lakše na duši. To me je skoro i razveselilo: još je mrak, traje policijski sat (do sedam ujutro), a dečki su već na poslu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Nisam više htio spavati. Usput, o snu. Spavam slijedeći takozvano "pravilo dva zida". Odnosno, u uskom hodniku, odmah na ulazu u stan, zaštićen i vanjskim zidom kuće i unutarnjim zidom prostorije. Kažu da je to više-manje sigurno. Pokušao sam prenoćiti u podrumu kuće, ali nije propisno opremljen, a do skloništa trebam dugo trčati. Tako sam odlučio da je moj stan moja tvrđava.
Plin, grijanje i voda (i hladna i topla) još su dostupni. Osim toga, napunio sam kadu vodom. Za svaki slučaj. Otišao sam do najbliže pumpe i napunio nekoliko velikih boca vodom za piće. Bit će mi dovoljno za cijeli tjedan.
Ima dovoljno i hrane. Ispalo je da sam još prije rata kupio svakakve proizvode, za svaki slučaj. Ali mnogima koji to nisu učinili sad je teško. Prvih dana rata bili su golemi redovi ispred trgovina. Police su bile prazne - nije bilo kruha, žitarica, ulja, brašna, mliječnih i mesnih proizvoda. Sad su se redovi značajno smanjili. Male trgovine su zatvorene, supermarketi otvoreni. Hrana je dostupna. Istina, kruha nema dovoljno. Prodaja alkohola je jednostavno zabranjena. Mislim da je to ispravno. Iako, možda tako mislim jer sam se - za svaki slučaj - opskrbio alkoholom još u mirnim uvjetima...
Rade i ljekarne. Ne sve, naravno, ali možete kupiti najpotrebnije lijekove. No za to trebaš dugo stajati u redu.
Cijene su porasle, ali ne značajno - za nekoliko grivna (nekoliko centi, mjereno u dolarima). Dostupan je i javni prijevoz. Djelomično, na skraćenim rutama, ali radi. Čak je i metro nedavno obnovio putnički promet (prije se koristio isključivo kao sklonište). Istina, ne na svim rutama, razmak između vlakova je i do sat vremena, ali u ratno vrijeme to je stvarno veliki luksuz. Nepotrebno je objašnjavati da javni prijevoz ne vozi između obala Dnjipra - jako je opasno.
Zračne sirene u gradu redovito se oglašavaju. Na mobitele stižu obavijesti o neprijateljskim napadima ili granatiranju. Već sam navikao na to.
Mobilna komunikacija funkcionira normalno. Prvog dana rata bilo je nekih prekida. Sad s tim, nasreću, nema problema. Nema problema ni s internetom niti televizijom. Čak i kad su tri okupatorske bombe pogodile TV toranj, mi još imamo signal. Tijekom rata vodeći ukrajinski TV kanali spojili su se u jedan eter kako bi radili uživo 24 sata. Prije rata bilo je nerealno zamisliti takvo što jer su naši kanali bili odveć ideološki različiti, njihova borba za publiku bila je previše principijelna.
Ali sad se mnogo toga promijenilo. Na primjer, prije samo nekoliko dana nije bilo moguće zamisliti da će se u centru Kijeva iz kamiona svima zainteresiranima dijeliti automatske puške? I podijelili su ih gotovo četrdeset tisuća. Nije zamislivo ni da će načelnik policije osobno govoriti stanovništvu kako se izrađuju Molotovljevi kokteli. Ukrajinskoj vojsci vjerovalo se i prije rata, ali upravo je to uvjerenje pretvoreno u neviđenu potporu: Ukrajinci su vojsci prenijeli više od šest milijardi grivna!
Htio sam i ja uzeti automatsku pušku. Međutim, kad su ih podijelili, bio sam kod kuće. Odlučio sam otići u okružni centar teritorijalne obrane, gdje upisuju sve koji se žele boriti i također daju oružje. Pitali su me jesam li služio u vojsci i znam li koristiti oružje. Nisam služio, ne znam. Zato su mi savjetovali da samo ostanem miran i kod kuće, jer trenutačno ima dovoljno boraca Teritorijalne obrane Kijeva. Čak i više nego dovoljno. Sve što sam trebao učiniti je izdiktirati svoj telefonski broj. Za svaki slučaj.
Držim se tih savjeta - ostajem miran i ako je moguće sjedim kod kuće. Ovo nije lak zadatak - biti zatočen u četiri zida stana, ali, kako kažu, zaštićenog i Bog čuva. Gore sam spomenuo granatiranje TV tornja, pa su okupatorske bombe ubile petero ljudi koji su se zatekli u blizini. Naš gradonačelnik Vitalij Kličko, koji se jako dobro ponašao svih ovih ratnih dana, ponovno je pozvao stanovnike glavnoga grada da ne hodaju bez veze ulicama. Kao građanin koji poštuje zakon, nastojim se pridržavati ovih jednostavnih, ali bitnih zahtjeva.
Panike nemam. Priznajem, prvog dana rata bila je. Kad sam se u četiri sata ujutro probudio od eksplozija, upalio televizor i čuo za rat, bilo je stvarno strašno. Bilo je zastrašujuće. Što raditi, kamo bježati, kako živjeti? Osim toga, prvi dan ruskog napada iznenadio je ne samo mene, nego i našu vlast koja, kao i gotovo svi mi, nije do zadnjeg vjerovala da će Putinova Rusija prijeći granicu. Neprijatelj je već bio na periferiji glavnog grada, u mom kvartu (10 minuta vožnje podzemnom željeznicom od centra Kijeva) čule su se eksplozije, i sam sam vidio ruske avione kako lete vrlo nisko iznad nas. Bio je to šok, bio je strah, bila je neizvjesnost. I gotovo beznađe.
Međutim, sve je to brzo prošlo. Neprijatelj je odbačen s predgrađa Kijeva tijekom prva dva dana rata i sad samo topovima, "Gradom" i avionima granatira glavni grad. Neprijateljski saboteri povremeno uđu u glavni grad, ali brzo nastradaju.
Ukrajinske oružane snage su se vrlo brzo oporavile, vrlo brzo su naučile djelovati u pravom ratu. To povjerenje prenijelo se na civile. I na mene. Dakle, za mene osobno nije bilo razlike između petog ili šestog dana opsade. Naprotiv, rodila se nekakva unutarnja odlučnost, svojevrsno uvjerenje da ćemo preživjeti, da ćemo pobijediti. Jer mi smo, svaki na svoj način, vojnici, svatko od nas radi u obrani, do pobjede, najbolje što mogu.
Pomozite nam. I oružjem, i molitvama. Sad nam je to stvarno jako potrebno.
>>>Stanje u Ukrajini iz minute u minutu možete pratiti OVDJE<<<