Grupa od deset skijaša uputila se na kampiranje na Ural u Rusiji u veljači 1959. Devet ih se nikad nije vratilo kući. Za njima je tragala policija, vojska i zračne snage. Ono što su pronašli sve je šokiralo
EKSPEDICIJA U TAMI URALA
Svi su pomrli: Jedan leš imao je rastrgano lice, falio je jezik...
Iskusni skijaši s Politehničkog instituta na Uralu bili su članovi male ekspedicije na sjeverni dio Urala čiji je cilj te 1959. bio popeti se na Otorten, vrh poznat kao jedan od najopasnijih na Uralu. Kamp su, kako bi odmorili, postavili na padinama Kholat Syakhla.
Ekspediciju je predvodio Igor Dyatlov, a uz sebe je imao sedam muškaraca i dvije žene. Jedan muškarac je ranije napustio ekspediciju jer se razbolio pa je ostalo njih devetero.
Nakon što se nitko od ekipe nije javio svojim obiteljima oni su 20. veljače zatražili spasilačku misiju. Za devetero nestalih tragala je i policija i vojska, ali i zračne snage.
Već 26. veljače pronađeni su rastrgani šatori, a u njima i ispunjeni dnevnici. No, to je još uvijek podnošljiviji dio priče. Sada dolazi onaj gori.
Umirali jedan po jedan
Naime, ispod rasparanog šatora bile su obuća i odjeća nestalih, a tragovi njihovih bosih stopala vodili su do ruba šume udaljene kilometar i pol.
U samoj šumi pronađeni su tragovi vatre te beživotna tijela dvojice planinara. Bili su samo u donjem rublju. Granje na stablu ispod kojeg su pronađeni bile su potrgane do pet metara uvis. Nešto dalje pronađena su još tri trupla čiji je položaj sugerirao da su se pokušali vratiti do kampa.
Potraga za preostalom četvorkom potrajala je još puna dva mjeseca. Njihova su tijela pronađena tek 4. svibnja i to pod četiri metra snijega. Oni su bili toplije obučeni, a odjeća na njima sugerirala je da su umirali jedan po jedan. Kad bi netko umro - oni drugi bi između sebe raspodijelili odjeću. Oko vrata jednog bila je i kamera koja nije bila na popisu ponešene opreme, no film u njoj bio je u potpunosti uništen.
Napala ih grupa domorodaca?
Obdukcija prvih pet tijela pokazala je da nestali nisu umrli nasilnom smrću već od hladnoće. Ostala četiri tijela pričala su drugu, strašniju priču. Naime, tri su osobe imale fatalne ozljede, a liječnik Boris Vozrozhdenny po intenzitetu ih je usporedio s ozljedama u teškoj prometnoj nesreći.
Najgore je ozljede imala Lyudmila Dubinina. Ona nije imala jezik i oči, rastrgane su joj usne, ali i veliki dio lica. Ipak, zaključeno je kako su njene ozljede nastale tek nakon smrti, od kombinacije hladnoće i tekuće vode ispod nanosa snijega.
Jedna od prvih teorija bila je da je skupinu napala grupa domorodaca, no Vozrozhdenny ju je odbacio. Tvrdio je da ozljede trojici nestalih nije mogao nanijeti drugi čovjek - one su jednostavno sugerirale na mnogo veću silu.
Radijacija i 'neobične narančaste sfere'
Najneobičniji pronalazak istrage svakako je radioaktivna kontaminacija odjeće nekoliko članova ekspedicije. Druga, neovisna grupa planinara koja se nalazila oko 50 kilometara od kampa, kobne je noći na nebu vidjela 'neobične narančaste sfere'.
Uz to, prema nekim izvještajima, mjesto je bilo prepuno metalnih dijelova zbog čega neki vjeruju da je prste u incidentu imala i vojska koja je u to vrijeme testirala 'padobranske bombe'.
No, prava istina, čini se, nikada neće biti otkrivena. Rezultati istrage proglašeni su tajnima još 1959. godine, a manji dio njih objavljen je 90-ih godina prošloga stoljeća.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
