Dvije godine prošle su od razornog potresa. Građani koji su u njemu ostali bez svojih domova nisu zadovoljni 'brzinom' kojom se država bavi ovim gorućim problemom...
'Sve institucije su zakazale, sad su već prošle dvije godine, ali stvari nikako da se pokrenu...'
U posebnoj studijskoj emisiji povodom 2. godišnjice razornog potresa u Zagrebu novinar 24sata Emirat Asipi ugostio je Tomislava Kosića, 100-postotnog invalida kojemu je u potresu uništen stan u kući na zagrebačkom Kozjaku. U strašnom potresu jedna je 15- godišnja djevojčica izgubila život, 25.000 objekata je oštećeno, a šteta se procjenjuje na 86 milijardi kuna. No malo se toga od tog trenutka pomaknule s 'mrtve točke'.
- Ja bi se vratio tjedan dana prije potresa. Imao sam moždani i završio sam nakon 11 dana bolnice u samoizolaciji i onda me zadesio potres. Moramo sam napustiti kući, trebali smo biti smješteni u Cvjetno naselje, ali kako sam ja bio u izolaciji nismo mogli odmah. Nego smo još tri-četiri dana spavali kako gdje. Onda smo bili smješteni u Cvjetno naselje, pa nismo znali mjesec dva što će biti s nama. Pa smo doznali da će se dijeliti neki stanovi možda. Predali smo papire. Mi ganjamo papire da riješimo stambeno zbrinjavanje dok ne vidimo što će biti s kućom. Onda sam od Zagreba dobio stan na korištenje, ali je bio prazan. Ja kao invalid s 1100 kuna ne mogu priuštiti novi namještaj.... - priča Kosić i odmah nastavlja:
- Što mene boli kao invalida? Ja imam mala primanja, ali moram plaćati stan. To je malo novca, 300 kuna. Ali po meni je i to blesavo da mi naplaćuju kad gledam da ljudi koji rade, koji su čak neki smješteni u hostelu ili preko ministarstva državne imovine, oni ne plaćaju ništa. Ja sam zadovoljan stanom, ali nisam zadovoljan što moram plaćati. Mislim da je to diskriminacija invalida. Kad smo počeli papire ganjati, problem ih je bilo skupiti. Ja sam bio slijep tada, morao sam plaćati taksi, za svaki papir kojeg smo skupljali smo prešli cijeli grad. Mislim da je tu trebalo biti puno manje papirologije. Ja sam u početku morao skupiti 90 papira. Ja sam suvlasnik kuće, sve je etažirano, svi papiri su čisti... Pukli su svi nosivi zidovi, dio temelja je puknuo... Statičari, bilo ih je osam ili devet, plus inspekcija... Procijenili su da je kuća za obnovu ili za rušenje. Nikakve potvrde nismo dobili. - požalio se Kosić i poručio kako je "cijela priča zapela".
- Potres je bio u 3. mjesec, ja sam prvi papir predao u 12. mjesec. Zahtjev, da se vidi što će biti s nama. Ali odgovora nije bilo. Pa sam ponovno predao, ali su mi rekli da su izgubili papir i da nemaju naš slučaj. Onda smo ponovno sve slali. I od onda nije bilo odgovora. Ja sam zvao stotine puta, ali se nitko nije javljao. Onda sam jednom uspio dobiti jednu gospodičnu, pa su rekli da nedostaju neki papiri... Ja sam to dostavio. Pa su rekli da će kuća vjerojatno ići na rušenje. Svi suvlasnici su potpisali da se kuća ruši. I htjeli smo da se napravi nova kuća ili da nam daju stanove u zamjenu. Mene zanima, pitam nadležne, što će biti s ljudima koji su smješteni u više-stambenim zgradama. Ili ideš u obnovu, ili ideš u rušenje. S tim da ti tu ne dobiješ zgradu na tom mjestu gdje si bio. Nego će tu doći brat nekog političara ili šogor... - komentira Kosić i nastavlja:
- Bili smo prisiljeni napustiti svoju kuću i otići 12 km dalje... Ali mi smo napustili svoj život. Imali smo svoj život gore. Susjede, prve ljubavi... Supruga je prije putovala 10 minuta do posla, sad joj treba tri sata dnevno u oba pravca. Moja starija kćer proživljava traumatična iskustva. Ne može se vidjeti sa svojim prijateljima, u novoj školi ima nekih problema.... Institucije su zakazale u svim segmentima - govori Kosić.
CIJELU EMISIJU POGLEDAJTE OVDJE