Već tjednima, Hrvatska raspravlja samo o Kolindi i njenim izjavama. Milanović stalno nekud putuje, a Škore kao da nema nigdje. Kolakušić za sebe traži ovlasti kakve je imao Louis XIV
Sve ili ništa: Svi su u kampanji, a samo se predsjednicu čuje...
Kolinda Grabar Kitarović pretvorila je predizbornu kampanju u svakodnevni plebiscit o Jugoslaviji i komunizmu, a sebe istakla kao glavnog borca protiv njih. Cijela nacija zna njene izjave i postupke, zbog kojih se svi drugi kandidati doimaju sramežljivo...
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Američka izjava o “djevojčici rođenoj s krive strane željezne zavjese” koja je noću “dugo i čeznutljivo zurila u nebo gledajući avione koji vode ljude u svijet u kojemu svatko ima pravo slobodno izraziti svoje mišljenje” (kao da avioni nisu letjeli za Kinu ili Rusiju) izazvala je lavinu polemika u Hrvatskoj.
Kraljica protiv Balkana
Niti jedan zapadni članak i zemljopisna karta Jugoslaviju ne prikazuju s one strane željezne zavjese, posvuda je prikazana kao “ničija zemlja”, no predsjednicu to ne smeta. Ona računa na to da velik dio njenih birača nema pojma što je “željezna zavjesa”, misle da je to Zepterov komad pokućstva, ali prepoznaju tko je energični protivnik bivše države i sustava, odnosno, današnjih “Jugoslavena”.
Čini se da je na tom tragu i ocjena o NK Rijeka kao “rezervnoj momčadi srpskih klubova”. Kolinda, naime, u Rijeci nije dobila većinu glasova ni kad je govorila umjerenije, pa se ovom izjavom zapravo tukla za naklonost navijača Hajduka i Dinama.
Tri slaba mušketira
Dodaju li se tome tvrdnje kako u Jugoslaviji nije mogla birati jogurt, deložacija Titove biste, itd, čini se da je u natjecanju za najkvalitetnijeg Hrvata održala liderski status. Napadi ljevice na nju u tom će smislu njenim biračima samo dati dodatni argument: čim je toliko napadaju, mora da je dobra Hrvatica. Da je Škoro bolji, “Jugoslaveni” bi napadali njega.
Ukratko, Kolinda nije ponovila Josipovićevu grešku. Nije “šarala” i pokušavala se dopasti svima, već je utvrđivala svoje biračko tijelo. Ta taktika sadrži puno elemenata rizika - izjave joj nisu blistavi primjeri erudicije - ali omogućuje Kolindi neviđenu dominaciju. Milanović djeluje kao autostoper po političkoj galaksiji, stalno nekud putuje i nešto govori omanjim skupinama radoznalaca. Škoro, pak, objašnjava kako su istraživanja javnog mnijenja namještena a Mislav Kolakušić, stanar oblaka, jedva čeka da mu nacija kaže Ne, pa da počne uživati u briselskoj plaći.
U ofenzivi
Ona je prvi borac protiv komunizma, Jugoslavije, Balkana, regije, logike. U navijački usklik ‘Mi, Hrvati’ stane cijeli njen program. Ali, ona nema jednog jakog nego tri blijeda izazivača i zato ima ozbiljne šanse.
U Irskoj
Hoda od grada do grada i pokušava uvjeriti ljude da on nije onaj koji je četiri godine zujao po Markovu trgu. Skoknut će i do Irske pitati ljude zašto su mu pobjegli umjesto da ih je na vrijeme pitao kako da ih zadrži.
U banani
Došao je tiho - nikad nitko nije objasnio kako se njegovo ime pojavilo u anketi HRT-a - i ostao zalijepljen za plafon od 20 posto. Sad utjehu traži u tezi da su ankete namještaljka i da je protiv njega “duboka država”.
U oblacima
Mislav Kolakušić obećao je da će kao predsjednik odmah otpustiti 100,000 ljudi iz javnog sektora. Traži za sebe ovlasti kakve je imao Louis XIV zvani Kralj Sunce. Ako Kolakušić išta može, može oteti glasove nekome.