U Petrinju su došli pomagati vatrogasci iz cijele Hrvatske, saniraju krovove i dimnjake koji predstavljaju opasnost. Rijetki su krovovi na kojima ih ne vidite, a njihove smjene traju koliko god je to potrebno
'Svako vozilo odradi 20-ak intervencija, najviše skidamo dimnjake i saniramo krovove'
Četvrtak popodne ispred vatrogasne postaje u Petrinji. Miroslav Krčelić, vatrogasac koji je spašavao ljude u trenutku kad se njegov dom pretvorio u ruševinu, odvest će nas na intervenciju i pokazati kako njihov posao izgleda ovih dana.
- Da, dođite do naše postaje u Vatrogasnoj ulici. Ja sam na putu i bit ću tamo za dvadesetak minuta. Vidimo se - kratko nam je rekao Miroslav, dok mu u pozadini drugi mobitel i radijske komunikacije ne prestaju zvoniti.
Probijamo se kroz petrinjske ulice koje više nemaju svoja pravila. Zbog urušavanja zgrada, neke su zatvorene, a kroz neke se vozi u suprotnom smjeru. Vatrogasna postaja nije jako oštećena u potresu pa ju i dalje koriste.
- Odlično, stigli se. Moji dečki su na terenu već i odvest ću vas do njih. Ali imam nekog posla u postaji pa ćete morati pričekati još barem 20-ak minuta. Je li vam to problem - pita nas Miro.
Pogledajte video: Potres na Baniji
Pokretanje videa...
U Petrinji smo već 10 dana, svjesni smo da je grad postao ruševina, a vatrogasce većinom viđamo po krovovima. Intervencije se dnevno broje u stotinama, imamo sreću da nam uopće stignu pokazati išta. Nakon 45 minuta, sjedamo s Mirom u vatrogasno terensko vozilo.
- Ovaj automobil nam je poklonila specijalna policija, njima više nije trebao. Mi smo ga popravili i obojili i sad nam dobro služi - govori nam.
Grad nije imao sredstva da im kupi novo vozilo. Snalaze se kako znaju i umiju, a zadnjih 10 dana su dokazali nevjerojatno znanje i sposobnost. Vozimo se do ulice udaljene 10-ak minuta. Tamo pripadnici DVD-a Marija Magdalena saniraju nekoliko krovova. S prvog su morali u potpunosti ukloniti dimnjak i zaštititi taj dio ceradom, a na susjednom krovu je pala kapa od dimnjaka.
- Ovaj ovdje smo morali skroz maknuti, bio je jako oštećen i prava je sreća da nije nikoga ozlijedio. Kuća je uporabljiva, osim tog dimnjaka koji se nakrivio. Da je još samo malo zatreslo, sigurno bi nekoga ozlijedio, ako ne i nešto gore. U Petrinji nam je sad prioritet uklanjanja dimnjaka koji su opasni za ljude - govori nam zapovjednik Anđelko Mihok.
Anđelko je i član Javne vatrogasne postrojbe Zagreb. Svaki dan, devetorica njegovih vatrogasaca iz DVD-a Marija Magdalena sjedaju u vozila u 6 ujutro. Dolaze u Petrinju i saniraju štetu sve do 6, 7 popodne.
- Mi uzmemo sa sobom sve, i ljestve i opasače i pile, agregate, hiltice, osobnu opremu, pile...sve. Tu dođemo, kolege iz petrinjske postrojbe nam daju svoju auto - ljestvu i onda idemo na teren - govori nam Anđelko.
S vatrogasnom postrojbom iz Petrinje su dugogodišnji prijatelji, a spojilo ih je posebno obučavanje za spašavanja.
- Naša suradnja traje već nekoliko godina. Upoznali smo se skroz slučajno. Prije pet - šest godina krenuli smo s obukom za spašavanje s visina i dubina i Miro je bio s nama. Zajedno smo počeli vježbati, položili smo sva tri stupnja spašavanja, postali smo instruktori...Nismo mislili da će nam to ikada tako dobro koristiti, ali zbilja, pokazalo se jako korisno u ovoj situaciji - govori nam.
Dvojica vatrogasaca sjedaju u košaru, dizalica ih podigne na krov, nakon čega kreću u sanaciju. Ako se dimnjak uklanja, onda ga režu i spuštaju na zemlju, a ako se odlomila samo kapa dimnjaka, ona se lijepi, kao i svi crjepovi koji su otpali ili su labavi. Dnevno odrade oko 20 intervencija, a umor još uvijek ne osjećaju.
- Ne mislimo na odmor, ovdje ćemo dolaziti koliko god će trebati. Odmarat ćemo kad sve ovo prođe, a sad nas drži adrenalin. Ne mislimo na umor uopće - govori Anđelko.
Svaki dan se vraćaju doma spavati, njihovo mjesto Marija Magdalena udaljeno je oko sat vremena.
- Zbilja nema kapaciteta toliko za smještaj ovdje, ne želimo zauzimati smještajne kapacitete tako da se svaki dan vraćamo doma. Krećemo i prije 6 ujutro, a radimo sve do 7, dok ima svjetla. Po noći se ne radi jer je preopasno. Kad završimo, spremamo se i natrag kući, odmorimo koliko možemo i sutradan sve ispočetka - objašnjava nam.
U zadnjem jačem potresu koji se dogodio u srijedu, naknadno su oštećeni još neki objekti, ali u znatno manjoj mjeri nego što su to napravili prvi potresi.
- Na krovove ili bilo gdje nema osiguranja. Danas nas je zadesio manji potres na krovu. Da dečki nisu bili vezani gore na krovu, pali bi sigurno. Nikad ne znaš što nas može zadesiti, zato je jako bitno da smo osigurani. Mi smo tu da pomažemo, prioritet nam je pomaganje ljudima. Brinemo mi i za sebe, ali sve ostalo je nebitno - govori Anđelko i dodaje:
- Imamo još par adresa, danas smo ih odradili već 15. Još nije skroz pao mrak tako da stignemo još par adresa odraditi.
Dvojac koji je bio na krovu je završio sanaciju kape dimnjaka i već su spušteni na tlo. Mirin mobitel i dalje mahnito zvoni, dojave se redaju jedna za drugom, a Anđelko i njegovi kolege moraju dalje. Vozimo se prema postaji, ali zaustavljaju nas mještani. Svi žele prijaviti Miroslavu štetu i što bi im vatrogasci trebali pomoći. Preopasno je da se sami penju po krovovima, to treba prepustiti profesionalcima. Zapisuje adrese u blok, večeras će napraviti plan intervencija za ujutro. Vatrogasci u ovom gradu jedva spavaju. Sam Miroslav nam je rekao da prvo nije spavao 4 dana i tri noći, a kad je uspio uhvatiti vremena za odmor, zbog adrenalina nije mogao zaspati. Kad smo stigli u postaju, mrak se već spustio, a vatrogasci su se polako vraćali u bazu. Ostavljamo ih da razmjene informacije, a ujutro se ponovno vraćaju na petrinjske krovove.