Suživot s četiri rijeke: 'Spavam s gumenim čizmama, prošli put je voda izvirala iz poda i sifona'

Sredinom tjedna se očekuje vodeni val iz Mađarske, Osijek je u stanju pripravnosti, a 330 kilometara dalje, u Karlovcu, mještani još ne strahuju iako imaju iskustva s dvije velike poplave u zadnjih deset godina.

- Poplavi sve jednom godišnje. Nije to više kod nas tako čudno. Sad u ovom trenutku se ne pripremam za poplavu jer je većina gre Mura, Drava i Dunav, ali gdje je kraj godine još - govori nam Marjan iz mjesta Vodostaj.

Njegovu kuću i rijeku Kupu dijeli cesta široka tri metra i nasip.

- Poplavilo nam je sve ovdje, metar i pol vode je bilo u kući. Tu je preko ceste prešla i probijala je iz zemlje. Ovu kuću je moj otac kupio 1962. godine. Supruga i ja smo u prizemlju, sin, snaha i dvoje unučadi su na prvom katu - govori.

Prva poplava koja im je uništila kuću bila je 2014. godine. Druga 2023. To su dvije najveće koje pamti.

- Prije toga, rijeka nije ulazila u kuću i kad bi bila poplava. Poplavila bi samo cesta. I onda sm imali zabave tu u Domu jer nismo mogli u školu niti na posao, ali kuće su bile netaknute. Od te godine, kad je probilo u kuće, više nitko ne fešta - govori.

Zadnji put je otvarao vrata garaže da voda prođe kroz dvorište i nastavi dalje. Nasip je sagrađen nedavno.

-To bi sad trebalo pomoći ali se bojimo što će onda biti s okolnim vodama, tu je sto metara od nas jedan kanal, ima ih gore još. Strah nas je da od tu voda ne dođe. Svaka poplava je drugačija - govori.

Oko nogu nam se mota 11-godišnji labrador retriver. Zove se Rudi, a dobio je ime po Bandićevom psu.

- Njega je poplava donijela - smije se Marjan i dodaje: - Susjeda je imala leglo i kad je bila ta poplava, dovezli su mi ga čamcem.

Uvodi nas na svoje imanje. Uz katnicu u kojoj žive je manji objekt. Nekad je tu Marijan imao poljoprivrednu apoteku.

- Ja sam autolimar po struci, ali zbog skolioze i očiju nisam mogao to raditi pa smo sazidali tu manju kućicu i vodio sam poljoapoteku dok je još bilo poljoprivrede u kraju. Kako je propala poljoprivreda, propalo je i to pa sam se prebacio u običnu trgovinu do 2002. godine. Sad sam u mirovini - objašnjava.

Preživio je tri srčana udara. Prvi 1999., pa još dva u narednim godinama. Operirali su mu srce prije dvije godine, dobio je bypass, a do tad je živio na jednoj žili.

- Mora se bit pozitivan, bar nešto u ovim vremenima - govori kroz smijeh.

Kaže, naučio je živjeti s vodom i sa svime što to za sobom povlači.

- Renoviramo mi svake godine koliko možemo jer to kad voda uđe u kuću, gotovo je, vlaga. Nije to čista voda, ima tu i fekalija - objašnjava.

Osiguranja nema jer ga nijedna osiguravajuća kuća ne nudi.

- U početku su davali, čak su nakon te 2014. dolazili nuditi na vrata, ali čim su shvatili da se to ponavlja, da je često, ukinuli su sve - govori Marijan.

U cijelo prizemlje su stavili keramičke pločice jer je isplativije.

- Ne možemo tu imati ni laminat ni parket. To trune, digne se, smrdi, voda svašta unese. Kuhinju dižemo, štednjak, frižider, sve ide gore na palete, pa vratimo natrag. Sad mi je škrinja na tri palete jer mi ne smeta da na tome stoji, a ne mogu je svaki puta dizati, teška je - objašnjava i uvodi nas u ostavu.

Kad su kupovali kuću, njegov otac je tu dolazio čamcem u pregled. Vodostaj je bio isti kao i ovaj tjedan, ali voda nije prelazila na cestu, niti je vodostaj toliko rastao. Sve se to događa zadnjih 10-ak godina. Vatrogasci i Civilna zaštita ih obilaze, ali Marijan kaže da im za sad ne trebaju.

- Ne moraju nas upozoriti jer već znamo kad dolazi, čim glavni tok ubrza, znamo da imamo još sat ili dva do prodora. Pratim prognozu. Jedino kad sve baš poplavi, onda vatrogasci nose kruh, mlijeko, spašavaju ljude i stoku i tako - govori.

Do prve velike poplave su imali i svinje, ali im se više ne isplati.

- Poplava baš kao za vraga dođe kad krmača ima 130, a ne 30 kila. I gdje ćemo onda s njima? Stavio sam vreće i mislio sam da nema kod njih vode. Otvorim vrata, kad ono krmača u vodi do bedra. Kad je bila ta prva poplava, nabavio sam prikolicu. Tad su bile mirne, to nikad nisam vidio. Pratile su me uz nogu i brzo se popele u prikolicu. Sad još imamo kokoši, njih dignemo gore kad znamo da će doći voda - objašnjava.

Pored ulaznih vrata špajze stoje uredno posložene gumene čizme za sve uzraste. U ovim krajevima, to je dio osnovne opreme.

- Sad imam čelični krevet, onaj drveni je stradao u prvoj poplavi. I kad voda uđe, spavam u gumenim čizmama tako da ujutro ne stanem u vodu - smije se.

Rudi za vrijeme poplave ide na kat. Vodu, kaže Marijan, nije moguće kontrolirati. Ona uvijek nađe način.

- Možete staviti vreće s pijeskom koliko god hoćete. Voda nađe način. Ovdje nam nije ušla kroz ulazna vrata - pokazuje na tri stepenice koje vode u kuću.

- Izbila nam je kroz pod, samo je krenula. Ušao sam u kupaonu, pod je bio mokar, razina je samo rasla - prepričava.

Ulazila je kroz sifone, sve ih je izbila. Od Karlovca su dobili oko tisuću i pol eura za štetu jedne godine, druge oko tisuću.

- I to je jedino u svih ovih 50 godina koje smo ikad dobili - priča.

Jedne godine su dobili isušivače, ali to im nije pomoglo. Nabavio je dvije pumpe pa ispumpava vodu iz kuće i sve ostavljaju otvoreno.

- Iz šupljeg u prazno pretačem. Dok voda sama ne ode, ne možete ništa. Posuši se do kraja ljeta. Interesantno, ali kad god prođe poplava, vrijeme se popravi - zaključuje. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:54

Karlovac se priprema za moguće poplave | Video: 24sata/pixsell

Čamcem na posao

Petstotinjak metara od Marijana i njegove obitelji, u maloj trgovini već pet godina radi gospođa Branka.

- Kad je poplava, ne radimo jer ne možemo doći na posao - govori.

No ne znaju je li poplavljeno dok ne krenu na posao.  

- Ako je zatvorena cesta, taj dan se ne radi, ne dolazi roba, kruh, ništa. Makar, jedne godine je dostava kruha došla po noći, prije nego što je rijeka narasla. U međuvremenu je sve poplavilo pa me susjed koji živi par kuća dalje dovezao čamcem na posao - govori kroz smijeh.

Radi u jedinoj trgovini u krugu od kilometra. Pokazuje nam gdje se gradi zaštitni zid u Gradcu, malo niže niz cestu.

- Ovdje vam je bilo vode na cesti do koljena. Ja živim na povišenju pa do mene nije došla voda, ali kuće jesu bile poplavljene. Čudi me da ih nije bilo još. Ovaj zid bi sad trebao pomoći, ali se susjedi brinu da će im onda voda dolaziti od gore, iz kanala - govori Brank Mandić, mještanin kojeg smo zaustavili dok je biciklom išao u grad.

Veliki zaštitni zid uz Kupu je skoro gotov, još se na nekoliko mjesta nalaze rupa, ali se na njemu aktivno radi. U mjestu Kobilić smo sreli Dragutina i njegovog vučjaka Ronija.

- Meni voda dođe do praga, ali još nikad nije ušla jer sam na povišenome. Kokoši dignem na kat u staru kuću tu pored. A sad bi trebalo biti bolje jer je tu do Husja napravljen nasip, još će se raditi dalje. Rekao mi je nekidan jedan radnik da će trebati tri godine da se napravi - govori.

Na dvorištu je u majici, trenirci i gumenim čizmama.

- A kad je poplava, vatrogasci raznose osnovne potrepštine, ali i mi prije stvorimo zalihu, znate - objašnjava.

Blizu je rijeke pa je tlo mekano i blatno. Zaputili smo se u Husje, udaljeno par stotinjaka metara. Klupice i stol za piknik na obali su već u vodi. Iako izgleda kao da je stabilno, svakim korakom više propadamo u blato iz kojeg je teško izvući noge.

Kupa se potiho proširila. Ako podivlja, mještani Karlovca i okolice opet će braniti svoje kuće i polja.

Nasip nije samo hrpa zemlje

U tome im pomažu članovi Stožera za civilnu zaštitu, prvenstveno vatrogasci i HGSS.

- Karlovac s 24 DVD-a i jednom vatrogasnom postrojbom prilično dobro stoji s opremom i vozilima. Problem nam je što pokrivamo široko područje, pokrivamo i gašenje požara, poplave, potrese, pa je širok spektar opreme koju nabavljamo. Uz opremu bitne su i plaće za vatrogasce, Grad nas je oduvijek podupirao i sad ovi zadnji pravilnici su u primjeni pa je i to bitan faktor, vatrogasci daju više od sto posto sebe u posao kao i inače, ali je bitan i faktor plaće. Ima nas posvuda - govori  Miroslav Rade, zapovjednik JVP Karlovac.

Za poplavu znaju 15 do 20 sati ranije, osim ako oborine budu jače nego što je najavljeno, a bujice je nemoguće spriječiti. Čim im jave iz DHMZ-a da su moguće poplave, kreće priprema.

- Znamo čim krenu oborine u Gorskom Kotaru i Sloveniji, mi se spremimo. Odredimo sektore, na izgrađenim nasipima prepumpavamo vodu i održavamo nivo vode da ne poplave kuće. U neštićenim dijelovima odvozimo vreće s pijeskom i gradimo ili zečje nasipe ili se štiti kuća po kuća. Nakon poplave, ispumpavam vodu iz kuća, čistim, peremo i sušimo, sve po redu - objašnjava.

Rade u smjenama po 24 sata u izvanrednim situacijama, pa imaju 24 sata odmora. Za nasipe su odgovorne Hrvatske vode.

- Na našem području je izgrađeno 88 kilometara nasipa, središnji dio toga je oteretni kanal Kupa Kupa i kanal Kupčina gdje je 55 kilometara nasipa. Ostali dio nasipa je u centru grada. Sustav obrane je građen 80-ih godina, ali zbog ratnih okolnosti je to obustavljeno. Nakon velikih poplava 2014. i 2015. godine se više aktivirao. Stojimo na nasipima koji štite Malu Švarču, Lovište i Turanj u dužini od 6 kilometara, izgrađeni su u protekle dvije godine - govori Vladimir Žakula, voditelj Vodnogospodarske ispostave ma mali sliv Kupa Karlovac Hrvatskih voda.

Nasip nije samo nakupina zbijene zemlje. Kad se gradi, prvo se očisti gornji sloj zemlje i humus. Potom se stavlja glina koja se mora jako zbiti. Tek kad bude dovoljno zbijena, na dijelove se stavlja pijesak koji sanira vrtače, a potom zemlja. Trajanje izgradnje ovisi i o vremenu jer je za sloj gline od 20 centimetara potrebno suho vrijeme. Tu je i papirologija koja se treba riješiti, kao i natječaji za izvođače radova. Taj dio najduže traje. Svaki nasip ima i kanale, a na svakom kanalu su propusti. Na najnižim točkama kanala su automatski čelični čepovi koji se automatski zatvaraju kad voda dovoljno naraste. Tad se kreće u prepumpavanje.

- DHMZ skuplja sve podatke i šalje ih u Glavni centar za obranu od poplava u Zagrebu. Oni ih onda šalju nama na teren - objašnjava Žakula.

Njegov radni dan izgleda tako da čim dobiju podatke o vodostaju, kreće se u akciju.

- Aktiviraju se naše licencirane tvrtke, svaka dionica ima svog rukovoditelja, vodočuvarsku službu koja obilazi nasipe, provjeravaju čepove, čiste propuste. Hrvatske vode brinu o izgrađenom dijelu sustava. Uspostavlja se nadzor u trajanju od 24 sata dnevno, ako nešto treba sanirati, saniramo. Na terenu je sva mehanizacija, a za nebranjeni dio pomažemo davanjem mehanizacije, pijeska i vreća Stožeru - objašnjava. 

Rade i Žakula su članovi Stožera civilne zaštite Grada Karlovca, kao i zamjenica gradonačelnika Ivana Fočić koja je i načelnica Stožera.

- Mi som zaduženi za nebranjeni dio, što svakako zvuči gore. Stalno smo svi u komunikaciji na tjednoj, kad je sezona i na dnevnoj bazi. Imamo rezervu vreća, pripremamo se za početak jer je voda nepredvidiva. Mi stvarno brzo napunimo vreće, dijelimo ih mjesnim odborima i gradskim četvrtima jer nam je bitno da imaju za obranu, da nas ne moraju čekati da dođemo na taj teren. Prošli puta je poplavljen 500-tinjak kuća, ali nitko se nije morao iseliti iz svog doma. Uz brzu sanaciju, tu je i financijska pomoć kju je Grad dijelio - govori Fočić i dodaje: - Na žalost i na sreću, mi već znamo kako s poplavama pa smo uigrana ekipa.

Kad je najgore, spavaju u bazi na smjene. Crveni križ pomaže s hranom, a centar se obično uspostavi u školskoj dvorani.

 - Mislim da je najduže bilo pet dana da smo jedva spavali. Spavaš sat vremena, pa nastavljaš dalje i tako na smjene - zaključuje.

U trenutku pisanja ovog teksta, vodostaj Kupe je bio na 108 centimetara. Brza riječna struja nosila je samo poneki list i granje. Karlovčani se nadaju da će tako i ostati.