Suze i zadnje zbogom za ratnu heroinu, dr. Vesnu Bosanac

Dvjestotinjak djelatnika Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar nijemo je stajalo u dvorištu bolnice. Neki su tiho plakali. Vladala je ista mučna tišina kao i onog studenog 1991. godine kad je vojska JNA na dvorište istjerala sve djelatnike bolnice, ranjenike i pacijente. Prva ispred svih bila je dr. Vesna Bosanac. Tad, a i sad. Nažalost, sad je ispred svih stajao njezin lijes. Lijes u kojem počiva njihova heroina, žena koja se cijeli radni vijek grčevito borila za bolnicu, pacijente, ranjenike, kolege. Žena koja je ostala hrabra i kad mnogi nisu, dizala glas kad je sve u Vukovaru umiralo.

- S doktoricom Bosanac radila sam u bolnici i tijekom rata. Uvijek sam govorila da ni muškarac ne bi mogao odraditi što je ona odradila i podnijeti što je ona podnijela. Stvarno je bila hrabra žena kojoj treba skinuti kapu. Doktoricu Bosanac pamtit ću samo po dobrom. Bila je tiha žena, ali jaka, imala je razumijevanja za sve i tko god je zakucao na njena vrata, svakome je pomogla; ako nije pomogla, pokušala je. Došla sam se oprostiti od nje, da joj kažem posljednje zbogom, da će nam nedostajati, da ćemo je pamtiti - rekla je uplakana Ružica Ćorić, medicinska sestra ratne bolnice koja i danas radi u bolnici.

- Vukovarska bolnica bez doktorice Bosanac neće biti ista, ali život ide dalje, svi moramo raditi kao i do sada. I ja sam s doktoricom bila tijekom rata. Radila sam kao instrumentarka. Bila sam trudna tad i ona me tjerala da izađem s konvojem. Htjela mi je pomoći, ali ja to nisam željela jer je bilo sve više ranjenika, a nas sve manje. Ostala sam raditi u bolnici do kraja, a doktorica je cijelo vrijeme pazila i na mene. Otišla je velika žena - kaže Zvjezdana Pinjuh.

Desetak minuta njen lijes bio je izložen u dvorištu bolnice u kojoj je i umrla, u ponedjeljak rano ujutro, nakon dugotrajne borbe sa zloćudnom bolesti. Nakon toga prevezli su ga u mrtvačnicu na vukovarsko Memorijalno groblje.

- Doktorica je umrla, ali će za nas ona uvijek ostati živa. Ona je naš simbol humanosti, etičnosti, i zauvijek će ostati ova bolnica koju je ona napravila iz ruševina nakon što smo se vratili u procesu mirne reintegracije. Napravila je velika djela i u vrijeme rata, ali i poslije - kazao je dr. Siniša Maslovara.

Više od 20 godina bio je zamjenik dr. Vesne Bosanac, a i danas radi u bolnici.

- To je donekle raritet u našoj državi, da je ona bila tako dugo ravnatelj, a ja tako dugo njen zamjenik. Čim je to tako dugo trajalo, može se zaključiti da smo vrlo dobro surađivali. Nikad u to vrijeme nije bilo nikakvih problema. S njom je bilo vrlo ugodno surađivati - rekao je ističući kako je doktorica imala nedodirljiv autoritet, zbog čega je postala i simbol bolnice i Domovinskog rata. Naglasio je da su joj svi uvijek izlazili u susret te da nitko drugi ne bi uspio tako dobro i brzo obnoviti bolnicu kao ona.

- Doktorica je najzaslužnija za bolnicu kakvu imamo danas, način na koji funkcionira, na koji je organizirana. Njen odnos prema djelatnicima i svima koji su joj se obratili za bilo što bio je uvijek topao i prijateljski. Bila je velika žena i ostali smo bez jedne iznimno dobre osobe - kazao je kratko novi ravnatelj vukovarske bolnice Anto Blažanović dodajući kako je doktorica vukovarsku bolnicu doživljavala kao svoj dom. Znala je da će u toj ustanovi dobiti najbolju moguću skrb tijekom svoje bolesti, pa nije otišla nigdje drugdje liječiti se. Živjela je i umrla u svojoj bolnici, prvog dana proljeća, nedugo nakon 73. rođendana.

Od nje su se na Memorijalnom groblju oprostili članovi obitelji, bivši suprug Lavoslav, mlađi sin Tomislav (stariji sin Damir preminuo je prije nekoliko godina), snahe i unuci, tisuće Vukovaraca, brojni kolege doktori, ravnatelji bolnica, ratni zapovjednici Vukovara, prijatelji, gradonačelnici i župani te ministri Mario Banožić, Vili Beroš i Tomislav Medved.

- Sve ratne strahote su se srušile na tu sitnu i samo naizgled krhku, a zapravo poput granitne stijene čvrstu ženu, koja je sve stoički i nepokolebljivo podnosila. Danonoćno je brinula o ranjenicima, bolesnicima i nama djelatnicima i tamo postala mozak i srce svih zbivanja u bolnici. Istovremeno je bolnica postala žila kucavica cijeloga grada, dok je grad postao srce otpora cijele države. Svima nam je bila uzor i nepresušni izvor nadahnuća - pozdravili su se s doktoricom liječnici Vukovara. Doktorica je pokopana uz vojne počasti u obiteljsku grobnicu. Nakon mise zadušnice komemorativni skup upriličen je poslijepodne u Hrvatskom domu Vukovar. Povodom smrti ratne heroine Grad Vukovar četvrtak je proglasio Danom žalosti. 

Okvir AA 300 Amsdsd sdsd, consequia non p ro cum

Do exer iriurem in ullandrem dit, consectet niscilis elese venibh eros nit lortionse doloreet praeseq uismolutpat. Uguero euis adit in ea faccum zzril esse feuis deliq Ut num quissequat, summy nibh er iustuam, vent ad dolessfite terfectur. LisseSam sequiatet voluptis eicae voluptae nimpore estrum net que

Okvir AB 90 Citat Ime

Ugita nimus, susa doluptibus. Onet faceperchit volupta volorit quaerrovid ut mingdfgdfg dg