Plenkoviću su bitni samo parlamentarni izbori, Milanović želi prvi nakon Stipe Mesića osvojiti drugi mandat, oporba se ne bori samo za vlast, nego i za vlastiti opstanak, a Hrvatska strahuje od trećeg mandata HDZ-a.
Na ulasku u superizbornu godinu treba se prisjetiti činjenice da je HDZ izgubio zadnje europske izbore, da je izgubio zadnje predsjedničke izbore, dok je parlamentarne izbore prije četiri godine uvjerljivo dobio, ali jeku pandemije koronavirusa, dakle u izvanrednim, a neki bi rekli i nelegitimnim okolnostima.
Što onda Andrej Plenković i njegov HDZ, oporba i njezini birači, kao i svi hrvatski građani mogu očekivati od tih izbora u ovoj godini?
Bilo je to davno i danas zvuči gotovo nestvarno, ali SDP je pod Davorom Bernardićem 2019. godine odnio pobjedu na europskim izborima, što je Plenkovićev posebni savjetnik Robert Kopal pokušao kompenzirati slavnom formulacijom o "crnom labudu".
Kasnije je Bernardićeva Restart koalicija krahirala na parlamentarnim izborima koje je HDZ dobio u atmosferi straha od koronavirusa, nakon lockdowna, tisuća zaraženih i umrlih, što je podsjećalo na period Domovinskog rata.
A prije toga Plenkovićeva kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović neslavno je oteturala s predsjedničkih izbora i Pantovčaka nakon samo jednog mandata.
Sada se ti izbori sublimiraju u samo jednoj godini. Treba li se nadati drugačijem ishodu?
Plenkijeva sudbina
U principu, Andreju Plenkoviću bitni su samo jedni izbori: oni na kojima se odlučuje o njegovoj sudbini.
Europski izbori nisu toliko zanimljivi biračima HDZ-a jer se na njima ne odlučuje o njihovim životima, niti od tih izbora oni imaju pretjerane koristi. Sigurno ne onakve koristi kakvima se nadaju kandidati HDZ-a koji se trgaju za unosnu plaću u Europskom parlamentu.
To je, dakle, prilika za oporbene stranke i kandidate, ne samo s ljevice, nego i sa strane antimigrantske, populističke, suverenističke, rasističke, proruske desnice čiji se rast očekuje na europskim izborima u svim zemljama. U prijevodu, očekuje se novo ukazanje samozvanog proroka Mislava Kolakušića i njemu sličnih.
Međutim, parlamentarni i predsjednički izbori koji bi trebali uslijediti na kraju godine prilično su usko povezani. Na njima će Plenković i HDZ nastojati zadržati vlast u trećem mandatu, a time i čitav plijen u svojim rukama, što bi potom moglo otvoriti vrata Zoranu Milanoviću prema osvajanju drugog mandata na Pantovčaku.
Kletva s Pantovčaka
Naime, Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović izgubili su bitku za drugi mandat nakon što su svoje stranke doveli na vlast. Birači su pokazali da na predsjedničkim izborima traže politički balans, nastoje pronaći protutežu Vladi i premijeru, pa stoga ispada da bi Milanović zapravo trebao navijati za pobjedu Plenkovića na parlamentarnim izborima.
A Plenković će potom navijati za pobjedu Milanovića na predsjedničkim izborima.
Jer dolazak HDZ-ova kandidata na Pantovčak ugrozilo bi Plenkovićev kult ličnosti u stranci i stvorilo mu protutežu u HDZ-u, dok bi eventualna pobjeda kandidata desnice mogla dići iz mrtvih HDZ-ove desničare.
Treća nesreća
Hrvatskoj, dakle, prijeti treći mandat Plenkovića i HDZ-a, što ne predstavlja samo opasnost za državu u smislu da stranka s ovakvim koruptivnim nasljeđem i premijer s ovakvim antidemokratskim tendencijama dobije potvrdu za svoju skandaloznu vladavinu, već i izlaže oporbene stranke opasnosti da u oporbi ostanu zauvijek. Ili da naprosto nestanu.
Kao u Mađarskoj, kao u Srbiji.
To će postati njihov mentalni sklop, njihova etiketa. Oni će uvijek biti Oporba. HDZ će uvijek biti Vlast.
Istodobno, na toj burnoj oporbenoj (ili "oporbenoj") sceni trenutno se formiraju drugačiji scenariji.
Neki uz HDZ, neki uz Plenkija
Desna oporba već se postrojava, pa i uzajamno natječe oko toga tko bi s HDZ-om mogao uletjeti na vlast. Kao što se na liberalnom centru grupiraju oni koji bi na tu vlast uletjeli s Andrejom Plenkovićem.
Jer to su dvije naizgled odvojene stvari: desnica u vidu Mosta, Domovinskog pokreta, Suverenista, željela bi HDZ, ali ne i Plenkovića; liberali, centristi i nezavisne liste lakše bi se priklonile Plenkoviću, ali ne i HDZ-u.
Vlast je u ovoj zemlji poput crne rupe, usisava sve ambiciozne i beskrupulozne, a istodobno omogućava HDZ-u da drži otvorenima opcije s obje strane političkog spektra. Otprilike kao u Hrvatskom saboru: od Hrvoja Zekanovića preko Darija Hrebaka do Milorada Pupovca.
Prvi čin drame
Zbog toga su parlamentarni izbori 2024. godine faktički tek prvi čin drame, puko zagrijavanje za ono što slijedi nakon njih. U kampanju će, naravno, svi ući s antihadezeovskom retorikom (pa čak i Plenković koji se na sav glas "bori protiv korupcije") kako bi prikupili što više mandata kojima će se kasnije nastojati izboriti za što bolji pregovarački status u procesu formiranja većine.
Takva "prevara" birača traje već neko vrijeme, kad je biračka volja preko žetončića i famoznih "spasitelja Titanica" pregažena u Hrvatskom saboru. Svi na izborima skupljaju glasove protiv HDZ-a, a nakon izbora uskaču HDZ-u u krilo.
To bi moglo kreirati apatiju među biračima koji ne znaju za što zapravo ubacuju glas na biračkim kutijama. Jer, kao u nogometu, na parlamentarnim izborima svi glasaju protiv HDZ-a, a HDZ uvijek pobjeđuje.
Mini Mađarska
No ako Plenković opet pobijedi, Hrvatska se definitivno pretvara u mini Mađarsku orbanovskog tipa, a politička mapa će se svesti na lokalne oporbene džepove po velikim gradovima, u ponekoj županiji ili općini, gdje će potpomognute europskim novcem vladati stranke i političke opcije nedovoljno snažne za rušenje HDZ-a na nacionalnoj razini, ali dovoljno žilave da se odupiru HDZ-u u svojim sredinama.
Hrvatska će istodobno živjeti pod HDZ-om, ali i mimo HDZ-a.
Tko se ne boji izbora?
Ova godina bit će, dakle, presudna za Plenkovića i Milanovića čija je politička sudbina spojena o boku, bit će presudna za SDP koji bi u slučaju debakla mogao potpuno nestati sa scene, presudna za Možemo! koji bi se u slučaju neuspjeha mogao zatvoriti samo u Zagreb, presudna za desnu oporbu koja navija za poraz Plenkovića kako bi se ponovno integrirala u HDZ, presudna za sve kandidate koji sanjaju basnoslovnu plaću u Europskom parlamentu, presudna za Hrvatsku čija demokracija, višestranačje, institucije i budućnost ovise o superizbornoj godini.
Samo se Pupovac i manjine ne moraju bojati izbora. One će se dočepati vlasti, tko god na njoj bio.
