Gzim Redžepi nepravomoćno je oslobođen optužbe da je pokušao trgovati utjecajem kako bi od vještaka ishodio da napiše vještački nalaz da sin Milana Popovića i Severine živi s ocem
Suđenje za slučaj Severininog sina: Gzim Redžepi nije kriv za trgovinu utjecajem oko nalaza
Nema niti jedan dokaz koji bi upućivao da bi optuženi utjecao na izradu i sadržaj nalaza vještaka Vladimira Grošića, rekla je sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Koraljka Bumči nakon što je nepravomoćno oslobodila Gzima Redžepija optužbe za trgovinu utjecajem.
- Grošić je u iskazu na sudu detaljno opisao sastanak navodeći da je on imao subjektivne osjećaje da je nešto trebao učiniti dok samo kazneno djelo trgovine utjecajem izričito traži nešto od neke osobe - rekla je sutkinja kratko obrazlažući presudu.
Sam sudski vještak forenzične psihijatrije Vladimir Grošić na sudu je rekao: "Gzim Redžepi niti mentalno, niti riječju ni iznudom nije utjecao na mene kako će se nalaz napraviti". Redžepi je iznoseći obranu rekao kako nije napravio nikakvo kazneno djelo.
- Nisam bio u poziciji tako nešto napraviti niti bi me to zanimalo - kazao je Redžepi dodavši kako je jedino točno da je u razgovoru s Grošićem rekao kako je Milan Popović dobar otac.
- On je moj prijatelj ja i dalje mislim da je on dobar otac - kazao je Redžepi koji je kazao i kako je sastanak s Grošićem organizirao jer ga je namjeravao zaposliti u njegovoj privatnoj klinici Apneja.
U završnim riječima tužiteljica je kazala kako smatra da je Redžepi kriv i kako je sve bilo suptilno i mudro izvršeno te je od suda zatražila da ga proglasi krivim i osudi.
- Moram se zapitati kakav je realitet koji doživljava Vladimir Grošić? Grošić ima problema s doživljavanjem onoga što se događa oko njega, a ima i problema s pristikom. Imamo vještaka koji stranku u postupku Severinu Kojić odvodi u šumu i na klupici u mraku govori s njom o predmetu vještačenja. Nigdje nije rekao da mu je optuženi rekao da ima neki cilj. Što se tiče pitanja autoriteta. Grošić je rekao kako se Redžepi., koji je tada bio samo zastupnik u Gradskoj skupštini, hvalio tko je i kako ima utjecajne prijatelje. Valjda se netko tko ima autoritet ne treba pozivati na nekoga. Sam Grošić tada je predsjednik katedre na Medicinskom fakultetu i zamjenik ravnatelja u bolnici Sv. Ivan. Pa tko je imao veći autoritet? Ne može se neizravno trgovati utjecajem, ovakva konstrukcija uzrokovala bi pravnu nesigurnost - rekao je u završnim riječima Redžepijev odvjetnik Ljubo Pavasović Visković.
Podsjećamo, ravnatelj Klinike za psihijatriju Sveti Ivan Vladimir Grošić na sudu je tri sata svjedočio, opovrgavajući sam sebe i svoj iskaz u Uskoku, na suđenju bliskom prijatelju pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Gzimu Redžepiju, optuženom da je pokušao trgovati utjecajem kako bi od Grošića ishodio da napiše vještački nalaz da sin Milana Popovića i Severine živi s ocem.
U travnju 2021. u Uskoku je rekao kako mu je u kolovozu 2020. tadašnji ravnatelj Psihijatrijske bolnice Sv. Ivan i njegov tadašnji šef Igor Filipčić rekao da ga je zvao Milan Bandić i Gzim Redžepi i pitao gdje bi mogli razgovarati o ovom predmetu. Grošić je rekao kako se toga ne sjeća.
- Grad Zagreb je vlasnik bolnice i kada nas pozovu idemo na razgovor. Nabrojali smo sve što bi moglo biti tema razgovora, a moj tadašnji šef Igor Filipčić spomenuo je i taj predmet. Prije mi je rekao "kožu bi ti oderao što si se involvirao u taj predmet"- kazao je Grošić. On je naime kao sudski vještak forenzične psihijatrije pristao s kolegicom Ivanom Dijanić s KBC Zagreb napraviti treći vještački nalaz o tome kome će dijete pripasti i tko će dobiti skrb.
Filipčić i on s Redžepijem su se našali u drugoj polovici kolovoza 2020. u njegovoj poliklinici Apneja. Razgledali su je, a načelno se razgovaralo i o tome da bi Grošić možda mogao tamo i raditi.
"Spominjao je Severinu, no ne u pozitivnom kontekstu"
- Bio sam usplahiren oko tog predmeta, očekivao sam razgovor oko toga, no ne znam što sam konkretno očekivao. Kad je Redžepi rekao "ajmo sad ono konkretno" bilo mi nelagodno. Za mene je to značilo da će se govoriti o predmetu no nastavili smo razgovarati o struci itd. Hvalio se o tome koga sve poznaje pa je spomenuo i Milana Popovića. Govorio je kako je Popović donirao za Grad Zagreb, da je poznat po humanosti. Spominjao je i Severinu no ne u pozitivnom kontekstu. Razgovarali smo i o djeci. Spominjao je svoju pa sam i ja spomenuo svoju- rekao je Grošić.
Čim je spomenuo da zna Popovića ja sam zaključio kakav nalaz trebam donijeti. No, ponavljam, to je bio moj zaključak. Dva- tri dana nakon susreta nazvao sam ga i rekao da sam donio odluku no on o tome nije htio pričati preko telefona. Našli smo se na kavi na Kvatriću. Shvatio je da mu želim reći da neću nalaz raditi niti u korist Milana Popovića niti u nečiju štetu. Kad sam mu rekao da ću se izuzeti iz rada na predmetu Redžepi je rekao da je on od mene više očekivao. Ne znam što je on mislio jer ga nisam pitao. Potom je dodao i kako je to moja odluka i da je poštuje - kazao je svjedok.
Dodao je i kako je imao još dva kontakta oko ovog predmeta, odnosno da si ih je on tako interpretirao.
- Kolega psihijatar i socijalna radnica su mi rekli kako su dobri s Popovićem te kako je on stvarno OK čovjek. Osjećao sam se jednako nelagodno kao i nakon sastanka s Redžepijem. U odnosu na oba razgovora s Redžepijem nije bilo objektivnih elemenata za ovakvu moju nelagodu. U odnosu na ovaj slučaj bio sam presenzibiliziran- ustvrdio je Grošić.
On se sa Severinom Kojić, strankom u postupku vještačenja, našao u maksimirskom parku.
- Severina se jednom zgodom kad smo skupa izlazili iz bolnice rasplakala i tražila da ostanem u predmetu. Rekao samo joj da ne plače i da joj ne mogu pomoći te da mi se javi ako će joj trebati stručna pomoć zbog nečega drugog. To je uobičajeno, tako sam komunicirao i s drugima. Javila se kasnije i dogovorili smo se da se sretnemo u Maksimiru gdje uobičajeno trčim. Došla je na sastanak. Sjeli smo na klupicu pored jezera. Iz ruksaka je izvadila papire i rekla da su oni bitni za predmetno vještačenje. Opet sam joj rekao da sam se izuzeo iz vještačenja i da nemam više veze s tim da ih slobodno urudžbira na sud. Severina se rasplakala i rekla kako to nije moguće te kako je od mene i profesorice Ivane Dijanić puno očekivala. Ja sam se izvlačio da mi to ne treba i da mi ulazi u zonu komfora. Bilo mi ju je žao. Bila je mršava ko kuga. Odjednom se njena ruka pojavila na mom koljenu. Navalila je ko sivonja. Shvaćam da sam glup i naivan i da sam došao po svojoj procijeni, a ona po svojoj zamisli. Sve to meni je izgledalo da traje kao vječnost, no trajalo je 15-20 minuta- kazao je Grošić.