Nesporazum s kontrolom leta: Na današnji dan 1977. u zračnoj luci na Tenerifima Boeing 747 prilikom uzlijetanja brzinom od 250 km/h zabio se u drugi Boing koji se još uvijek nalazio na pisti.
Sudarili se na pisti: Poginulo je 583 ljudi, preživjelo samo 61
Rekordan broj od 583 ljudi poginulih u sudaru, više nego u ijednoj drugoj avionskoj nesreći u povijesti, zbio se na današnji dan prije 40 godina u 17 sati i 6 minuta po lokalnom vremenu. Na Tenerifima, u zračnoj luci Los Rodeos, dva jumbo-jeta tipa Boeing 747 sudarila na pisti. Samo je 61 čovjek uspio preživjeti.
Naime, Boeing 747, u vlasništvu nizozemske kompanije KLM, pokušao je poletjeti ne znajući da se Pan Am-ov Boeing 747 još nalazi na stazi. KLM-ov se avion zaletio u Pan Amov i došlo je do stravične eksplozije. Svih 248 putnika na KLM-ovom Boingu stradalo je, kao i 335 od 396 putnika na Pan Amu avionu.
Gusta magla i loša komunikacija
Najgoroj avionskoj nesreći u povijesti svakako je doprinijela gusta magla, koja je otežala vizualni kontakt tornja i aviona. A piloti aviona su se zbog loše vidljivosti prije svega oslanjali na instrukcije kontrolora leta.
Oba Boeinga 747 trebali su taj dan sletjeti na Gran Canariu, ali je zračna luka trenutno bila zatvorena zbog terorističke prijetnje pa su oba zrakoplova preusmjerena na omalenu zračnu luku Tenerife.
Istragom je utvrđeno da je skoro sve pošlo po krivu - od komunikacije pilota i kontrole leta do vremenskih uvjeta.
Nizozemski Boing je naime započeo uzlijetanje zbog nesporazuma s kontrolom leta. Naime, pilot je mislio da ima odobrenje za polijetanje jer je pogrešno razumio kontrolora.
Nakon te nesreće uvedena je stroga upotreba standardiziranih fraza u komunikaciji između kontrolora i pilota. Tako se riječ “take-off” (uzlijetanje) smije se koristiti samo kad kontrolor daje dozvolu za polijetanje, a zabranjena je u ostatku govora.
'Udarac je bio kratak i tih'
Kapetan Robert Bragg tada je imao 40 godina, bio je kopilot u Pan Am-ovom zrakoplovu i preživio je. On je prošle godine ispričao za BBC-jevu emisiju "Svjedok".
- Spustila se magla. Vidljivost na pisti bila je gotovo nikakva. Kapetan je polako pokrenuo zrakoplov brzinom od tri čvora. Procijenio je da je dovoljno sigurno da krenemo. Ugledali smo avion KLM-a koji se pojavio blizu nas. Vidio sam njegova svjetla i nisam mogao vjerovati da polijeće- ispričao je kopilot Bragg
No KLM-ov Boing je već tada postigao brzinu za polijetanje od gotovo 250km/h
- Počeo sam vrištati da se maknu sa piste. Naš kapetan je pokušavao okrenuti avion. Pogledao sam kroz prozor i vidio kako KLM-ov zrakoplov kako se diže, prema nama. Zatvorio sam oči, bacio se na pod i brzo se pomolio da nas nekako mimoiđe - ispričao je Robert Bragg koji je potom čuo sam tupi udarac.
- Kada nas je udario, trajalo je kratko. Nikakve buke. Pomislio sam - Hvala Bogu da nas je mimoišao. Onda sam pogledao iza sebe i vidio da stropa aviona više nema. Skočio sam iz kabine, s visine od 12 metara, no srećom, ispod je bila trava. Ugledao sam skupinu preživjelih,od oko 50-ak ljudi, koji su stajali kraj lijevog krila aviona. Viknuo sam im da skoče. Prvo je skočila jedna gospođa, no onda su svi ostali krenuli skakati i padali su na nju. Slomili su joj kičmu, i obje ruke i noge', opisao je najstravičnije trenutke u svom životu.
Nakon pet minuta eksplodirao je spremnik s gorivom, a plamen je bacao 76 metara visoko. Požar se proširio po pisti, do udaljenosti od gotovo jednog kilometra.
- Od prvog trenutka vjerujem da je kapetan KLM-a kriv jer je ignorirao sve procedure i pravila kada je odlučio da podigne zrakoplov. Zašto mu se toliko žurilo i zašto je tako postupio nikad nećemo saznati - zaključio je Bragg koji je ipak nastavio letjeti još 20 godina. Robert Bragg umro je prije mjesec i pol dana.