Suđenje Vidoševiću: Tajna bogatstva od 15 milijuna eura

U petak, 27. siječnja, na zagrebačkom Županijskom sudu počinje suđenje bivšem predsjedniku Hrvatske gospodarske komore (HGK) Nadanu Vidoševiću, optuženom u tzv. aferi Remorker da je iz te ustanove izvukao najmanje 39 milijuna kuna

Nadan Vidošević doima se kao blizanac Ive Sanadera. Visok, naočit muškarac, Dalmatinac, alfa-mužjak izuzetna fizičkog izgleda - a on, prema teoriji sociologa Roberta Michelsa, može predstavljati znatan politički kapital - jedan je od najsavršenijih primjeraka kaste koja je Hrvatsku dovela do današnje pozicije.  

Vidošević je uvijek znao izabrati pravu stranu, biti uz moćnike na vlasti. Bio je najmlađi ministar u vladi Nikice Valentića, neformalnog lidera hrvatskih političkih menadžera. Uvijek odmjeren, pristojan, nikad ekstreman, Vidošević je sjajno iskoristio sve svoje startne pozicije u mladoj državi.

Kako mu je obitelj s očeve strane sudjelovala na desnom, a s majčine na lijevom polu hrvatske politike, Vidošević je tu obiteljsku crtu kapitalizirao ulaskom u stranku kojoj je nacionalna pomirba bila stožerna misao. Uvijek je bio tamo gdje je novac.

Dalmacija cement, Hajduk, Kraš, Hrvatska gospodarska komora, poprišta su njegovih životnih bitaka. Vidošević je cijeloga života bio u aferama, ali mu se one, sve do sada, nikada nisu pokazale opasnima.  Čini se da je tako zato što je iznimno socijalno inteligentan. Vidošević je uvijek bio HDZ-ovac, ali nikada sektaš. Bio je dobar sa svima. Naklonost ljudi je stjecao osobnim šarmom, ili ju je kupovao.  Samo u Komori zaposlio je više od četrdeset savjetnika. Žalibože. Nadan je kupovao naklonost, nije škrtario, ali se previše osilio - to je rodno mjesto tragedije cijele vojske hrvatskih moćnika, od Kutle, preko Sanadera, do Vidoševića.  

Grčka je tragedija počivala na pravilu prema kojemu nesreća započinje kada se prijeđe crta, hybris, mjera. A on ju je prešao. Hrvatsku gospodarsku komoru, koja je pod vlašću Nadana Vidoševića bila 18 godina, nebrojeno su puta prozivali zbog nerazumnog i netransparentnog trošenja novca. Zbog toga šarmantan Splićanin, kojeg su nazivali “lijepim kao grijeh”, nikad nije snosio posljedice, a ostao je neoštećen i u aferama koje su se usko vezale uz njegovo ime.  Ipak, nekadašnji jataci u strahu od zatvora progovorili su i cinkali ga... Pitanje je sada posve stereotipno, tko je sljedeći? Bude li to neka nova HDZ-ova karijatida, najizgledniji je Kalmeta - ako nije u nekoj nagodbi s DORH-om - ova će pravosudna ofenziva imati velike posljedice za političku budućnost zemlje... Već se godinama zna da je imovina Hrvatske gospodarske komore golema i vrijedi 343,5 milijuna kuna.

Državna revizija za 2010. utvrdila je nepravilnosti u poslovanju. Utvrdili su da HGK troši milijune na marketing i promidžbu, da usluge naručuju mimo zakona te da su te poslove mogli odraditi sami.  Nedavno se utvrdilo da je riječ upravo o sumnjivim poslovima i nepostojećim uslugama koje je ugovarala uhićena Vidoševićeva suradnica. Osim zbog trošenja novca, Komoru se prozivalo i zbog kupnji umjetnina i nerealna iskazivanja njihovih cijena, na što se HGK pravdao da su statutom utvrđene Vidoševićeve ovlasti i da može samostalno odlučivati o kupnji ili prodaji umjetnina.

Jednako kao što je velebna imovina Komore, nije oskudijevao ni njezin bivši šef. Formalno, nije bogat samo Nadan nego golem dio imovine glasi na njegovu majku, umirovljenicu i bivšu šeficu poslovnice Jugobanke u Splitu Mariju Tudor Vidošević, te njegovu suprugu Inu, ali i njihove kćeri. Nadan je, opravdavajući svoje milijune, često znao reći kako je od roditelja imao “solidan financijski start”.

Nadan Vidošević je dobar dio djetinjstva proveo u društvu bake i djeda jer su mu roditelji bili dosta zauzeti.  Otac Ante je bio vrstan ekonomist zaposlen kao upravljački kadar u Dalmacijacementu, a majka Marija je radila u Jugobanci. Djed ga je gotovo svakodnevno vodio u šetnje.

"Moj je nono bio zaljubljenik u prirodu, nije bilo dana da nismo bili na Marjanu", govorio je Vidošević. Pa ipak, njegove asocijacije na djetinjstvo vezane su i uz jedan događaj koji je za njega, kao petogodišnjaka, mogao završiti tragično na Mažuranićevu šetalištu. "Jednom, htio sam u stan iznad našega otići do Zorane, meni drage djevojčice, susjede, ali preko balkona, no otac me brzo zgrabio... Dobio sam po repu", govorio je ranije za medije. Osnovnu školu je završio kao vrlo dobar učenik, ali je pao na polugodištu petog razreda, zbog čega ga je otac propisno “isprašio”.  Nakon rastave roditelja živio je s bakom i majkom u suterenskom stanu od 58 četvornih metara u kvartu Spinut. Susjedi ga se prisjećaju kao ljepuškastog i živahnog dječaka koji je imao mnogo kućnih ljubimaca, među kojima i vjevericu. Upisao se u gimnaziju “Natko Nodilo”, smještenu stotinjak metara od bakina stana. Stana koji mu je baka poslije ostavila u naslijeđe, a Nadan ga prodao kako bi se s obitelji odselio u Zagreb. Vrlo dobre i odlične ocijene nizao je i u srednjoj školi, pa je nakon mature od roditelja za nagradu dobio Dianu 6. Mnogo godina poslije, vozeći se u luksuznim limuzinama, rado se prisjećao automobila koji mu je “obilježio desetak najljepših godina.”

Nadan Vidošević se u mladosti bavio plivanjem, vaterpolom, ronjenjem, trenirao je veslanje i igrao košarku. Ekonomski fakultet završio s prosjekom ocjena 2,2, te je, prema vlastitim rječima, bio “nemotiviran student”. "Na studiju sam bio nemotiviran prosječan student, gotovo loš. Ipak sam ga relativno u roku završio. Važno mi je bilo samo da tu brigu skinem s vrata", priznao je jednom prilikom Vidošević.

Unatoč ne baš bajnim ocjenama, očev ugled mu je omogućio zapošljavanje u Dalmacijacementu. Bila mu je to odskočna daska za strelovit uspon na političkoj i ekonomskoj sceni. Nadan se okušao i u umjetnosti. "Crtao sam dosta i ponešto radio u pastelu. Moja je majka sačuvala sliku gajdaša. Teško mi je reći jesam li za to imao dara, ali sam imao volje." No za vrijeme studija imao je dara za dobru zaradu. Kao brucoš postao je šef akreditacijskog centra kompletnih Mediteranskih igara u Splitu. "Prošao sam sva testiranja. Zaradio sam lijep novac, kupio sam prve darove svojoj curi, Ini, ali i majci, a noni sam kupio zidni sat s velikim brojevima."

Vrata politike Vidoševiću su otvorile njegove tete iz Kanade, koje su HDZ-u početkom ‘90-ih donirale veliki novac. Od nekrenina, Vidošević danas ima obiteljsku kuću na Gornjem Prekrižju te turistički objekt kraj Omiša. U Pisarovini ima poljoprivredno zemljište, a u susjednom BiH posjeduje imanje kraj Kupresa. Dok se 2009. kandidirao za predsjednika države te morao objaviti svoju imovinsku karticu prijavio je kako je vlasnik i 14.000 Kraševih dionica, vrijednih gotovo 4 milijuna kuna, te 30.000 eura ušteđevine.  Što se tiče pokretne imovine, Vidošević je spomenuo automobile Puch i Citroën, te tri skupocjena sata marki Ulysse Nardin, IWC Schaffhausen i A. Lange & Söhne.

Kao izvore sredstava kojima je stekao vrijednu imovinu spominje obiteljsko naslijeđe, tekuće prihode i ušteđevine. Andrija Hebrang, koji mu je bio suparnik na izborima, još ga je tada prozivao zbog imovine. Borba u predsjedničkoj kampanji 2009. je bila između ljevice i desnice. Sanader je na Saboru HDZ-a predložio mene kao kandidata i tad na scenu stupa prljava igra između ljevice i desnice.  Počinju nicati Sanaderove afere kao gljive poslije kiše. Sanader sklapa dogovor s ljevicom, u nadi da će se spasiti progona i ubacuje u igru Nadana Vidoševića i Dragana Primorca. Oni su to prihvatili zbog određene koristi, ali ispalo je: ‘Dečki, igrate za ljevicu. Kad odigrate, odrezat će vas’.  

"Ljevica je došla na vlast i počeo ja padati Sanader, a zatim i ostali. Za Vidoševićevu imovinu znalo se i prije. Znalo se da on nikad nije bio poduzetnik koji je mogao zaraditi toliko novca, no nitko nije prihvaćao moju priču. Sad je istina izašla na vidjelo i to je moja moralna satisfakcija. Vidošević je bio Sanaderova lutka na koncu, odigrao je svoju ulogu i sad više nije nikome potreban. To je hrvatska tragedija, da politika podupire kriminal, dok joj treba. U kriminalu ne razlikujem stranke, ako netko ima 30 puta veću imovinu od primanja, nije mu mjesto u politici te zemlje, nego u zatvoru te zemlje", rekao je jednom Andrija Hebrang. Koliko je Vidošević “težak” nitko pouzdano ne zna, ali okvirne procjene govore da je riječ o minimalno 15 milijuna eura, ako se uz gotovinu i umjetnine uračunaju i sve nekretnine koje glase na njega, ali i one koje je prepisao na svoje bližnje.

Njegova majka Marija tako je 2005. postala vlasnicom tvrtke pod nazivom BOR HZA, društva s ograničenom odgovornošću, te je u tri mjeseca temeljni kapital tvrtke narastao s 20.000 na oko dva i pol milijuna kuna. Tvrtka nudi u najam tri aktraktivne vile na Jadranu. Dvije od njih su u Nemiri, naselju na četvrtom kilometru južno od Omiša, na adresi Nemira III/19. Vila Ina, udaljena je 100 metara od plaže, do koje vode stube, i podijeljena je u nekoliko apartmana.  Svaki je klimatiziran te ima kuhinju i veliku terasu što gleda na more.

Vila ima vlastiti parking, a na prostranoj terasi ozidan roštilj. Vila Marija, površine 140 četvornih metara, na istim je stubama, ali nešto bliža plaži, samo desetak metara udaljena od mora. Klimatizirana je i ima veliku terasu s koje puca pogled na more. Njegova mama formalno je vlasnica i obiteljske kuće od 730 četvornih metara na Gornjem Prekrižju, koju je gradila tvrtka Ingra, u kojoj je Vidošević sjedio u nadzornom odboru.  Među majčinom imovinom je i jahta Sciallino Fly. Nadanova supruga Ina Vidošević direktorica je u tvrtki BOR HZA, koja se bavi iznajmljivanjem vila na Jadranu. Sa 43 godine dala je otkaz kao odgojiteljica u vrtiću te se upustila u biznis. Sa svojom srednjoškolskom ljubavi Nadan se vjenčao s 22 godine, na svoj rođendan, a imaju troje djece, kćer Hanu (29), 13-godišnju Zrinku i 17-godišnjeg Antu. Ina je u jednom od svojih rijetkih intervjua isticala kako nije bila sretna zbog napuštanja Splita te kako su joj nedostajala i djeca iz vrtića, koja su “spontana, što su ljudi rijetko”, te kave s prijateljicama.

"Godišnji odmor negdje na obali, ma kako bio dug, ne bi mi bio dovoljan. Zato se valjda i dogodio moj posao u turizmu, kojim se bavim već 12 sezona. Zbog njega sam svake godine po četiri mjeseca na moru, u malom mjestu Nemira kraj Omiša, od kraja svibnja do kraja rujna. Ta me kombinacija - trećina vremena na moru, a dvije trećine u Zagrebu, spasila", govorila je Ina te ponosno isticala kako je brigu o djeci preuzeo Vidošević.

U Dubrovniku, na Pilama, samo tri minute hoda do glavnih gradskih vrata, Vidoševići imaju kuću s pogledom na tvrđavu Lovrjenac. Vidošević je vlasnik i velike građevinske parcele u Pješčanoj uvali, uz samo more, u općini Medulin u Istri.  Ima i šumu u Pisarovini, a u Gorskom kotaru, u blizini sela Hlevci, ima šumu s golemim turističkim objektom, umjetnim jezerom i skijalištem, koje je novinarima pokazao prije četiri godine, tijekom predsjedničke kampanje.

"Zaljubio sam se u ovo šumsko-brdsko područje kojim sam prolazio kad sam iz Zagreba išao na službena putovanja u Rijeku. Dugo sam tu pokušavao naći teren, dok me prije šest godina ko legica nije upoznala sa Zdravkom Kufnerom iz Ra v - ne Gore koji me doveo ovamo. Dok smo pješačili kroz šumu, Zdravko je cijelo vrijeme vikao. Rekao sam mu da ne mora govoriti toliko glasno, da ga dobro čujem, a on mi je odgovorio: ‘Ne vi čem ja zb og vas, nego zbog medvjeda’. Tada ih je bi lo dva - naestak, a danas ih je, kažu u lovačkom dru štvu, dvostruko više", govorio je Vidošević za medije o svom šumskom utočištu. Kako bi pobijedio na izborima, Vidošević je čak i operirao glasnice.

Njegovi splitski prijatelji iz mlađih dana ne žele mnogo govoriti o njegovu uhićenju.

"Griješio bih dušu ako bi rekao o njemu ili nešto dobro ili nešto loše. Znamo se od mladih dana, pristojan je i fin čovjek, a u ostalo ne ulazim", kazao nam je njegov prijatelj iz mladosti.

Premda je Vidošević poslije 1990. obnašao rukovodeće dužnosti u Dalmacijacementu, Krašu i Hajduku, nerijetko se postavljalo pitanje otkuda mu novac za kupnju ekskluzivnih kuća i zemljišta koja vrijede nekoliko milijuna eura.  Spočitavali su mu privatizaciju Dalmacijacementa, a navodno je i na neobičan način postao vlasnik Atelijera Meštrović, koji je smješten u jednoj od najekskluzivnijih lokacija u Splitu.  

Prije nekoliko godina kupio je atelijer i okolni posjed za pola milijuna eura, i u intervjuima najavljivao kako unutra planira otvoriti privatnu likovnu galeriju otvorenu za građanstvo.  Nakon što se promijenio GUP, Vidošević je prodao atelijer, okolno zemljište i pravo na gradnju, a cijena koja je objavljena u javnosti iznosila je 11 milijuna kuna te zaradio oko 900.000 eura.  U vrijeme dok je između 1992. i 1997. bio predsjednik upravnog odbora Hajduka malverzacijama je nestalo 55 milijuna kuna, no dosad nitko za to nije odgovarao.

Nadan Vidošević je, kao i Ivo Sanader, napravio jednu, fatalnu pogrešku. Sanader je naglo poželio postati nevidljiv. Nije shvaćao da tako postaje i nemoćan. Vidošević je, predsjedničkom kandidaturom, naglo poželio postati previdljiv. Do tada Hrvatska nije poznavala razmjere njegova bogatstva.  

Bogati, bilo na koji način, predsjednik Komore, nikomu nije smetao jer nije bio nikome na putu. No bogati predsjednički kandidat, postao je vidljiva meta.

>>> Tekst je u cijelosti preuzet s portala Express.hr