Na ostacima stropova naziru se mokre strujne žice, a na zidovima ogromna vlažna ispupčenja sivo zelene boje. U prostorijama nadomak kupatilu carstvo je štakora, dok su stakla, ako ih ima, obložena ručnicima
'Strah nas je i zaspati ovdje, molimo se za izlazak iz pakla'
Ne mogu više, molim se svakog dana da nam netko pomogne i da izađemo iz ovoga pakla. Prije nekoliko dana srušio se strop u dvjema sobama, strah nas je i zaspati navečer, kroz suze nam je ispričala Branka Samardžić (53), koja sa suprugom Rafaelom i sinom već 25 godina živi u zgradi stare vojarne u Hektorovićevoj ulici u Solinu.
POGLEDAJTE VIDEO: TUŽNA PRIČA OBITELJI SAMARDŽIĆ
Pokretanje videa...
Tužna je priča obitelji Samardžić, ali za početak treba dočarati njihov, kako su prije četvrt stoljeća mislili, privremeni dom.
Zgrada ni izvana ne izgleda najsigurnije, a uz to većine prozora nema, dok su na ostalima postavljene improvizirane pregrade.
Unutrašnjost je najlakše opisati riječima poput katastrofalno ili nedoživljeno.
U nekim prostorijama ogromne su rupe na stropovima koji padaju svakih nekoliko dana, posljednji put prošlog utorka.
Na ostacima stropova naziru se mokre električne žice, a na zidovima ogromna vlažna ispupčenja sivo zelene boje. U prostorijama nadomak kupaonici, ako se tako može nazvati, carstvo je štakora, dok su stakla, ako ih ima, obložena ručnicima jer prokišnjavaju.
U takvim uvjetima obitelj Samardžić živi već 25 godina, a podigli su i dva sina na koje su izuzetno ponosni.
Njihova teška životna priča u Hektorovićevoj ulici u Solinu počela je 1995. godine, kada je obitelj Samardžić dobila dopuštenje da žive u nekadašnjoj vojarni, a tada kao i danas objektu u vlasništvu tvrtke Salona Graditelj.
Zauzvrat je Rafael Samardžić (59) kao zaposlenik tvrtke bio između ostalog zadužen i za čuvanje objekta.
Većinski vlasnik tvrtke tada je postao Planko Mimica, koji im je prema njihovim riječima obećao riješiti stambeno pitanje.
- Da, uzeo je naše dionice i obećao nam je stan. Međutim on je pomoću dionica sve rasprodao i mi smo ostali bez ičega. Nije nam dao ni da se prijavimo da ovdje živimo. Obećao nam je stan u obližnjoj zgradi koja se tada radila, bilo je to prije dvadesetak godina. Ali zgrada se izgradila, a u stan koji nam je obećao ušao je čovjek koji je imao nekakva potraživanja od njegove tvrtke. I nakon toga nam je obećavao pomoći, ali od svega nije bilo ništa, ispričala nam je Branka Samardžić.
Razgovarali smo s Plankom Mimicom, većinskim dioničarem Salona Graditelja:
- Znam u kakvoj se situaciji nalazi ta obitelj, i pomogao bih im da sam mogao, ali stvari nisu išle kako treba. Ali spreman sam razgovarati s gradskom upravom grada Solina i gradonačelnikom, nadam se da ćemo zajedno uspjeti nešto napraviti, rekao nam je Mimica.
A solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević rekao nam je kako će grad pomoći koliko bude mogao:
- Grad je voljan pomoći, ali mi trenutno nemamo u našem vlasništvu nijedan stan niti za nužni smještaj.
Ali mi možemo pomoći sanaciju objekta, ali isključivo uz suglasnost vlasnika, i na to smo spremni, rekao nam je Ninčević.
U iščekivanju obećanja ili dogovora vlasnika i grada obitelj Samardžić provela je četvrt stoljeća.
Rafael Samardžić, inače hrvatski branitelj u tom je razdoblju i obolio i obiteljska situacija postala je još teža.
- Sin nam je pobjegao u podstanarstvo i to me najviše pogodilo, jer smatram da smo mu mi kao roditelji morali osigurati krov nad glavom, kroz suze nam je ispričala Branka Samardžić.
- Slala sam dopise i predsjednici Kolindi, pisali smo i Ministarstvu branitelja, ma nikakve pomoći nismo dobili od nikoga ni iz države ni grada Solina, jedino su nam obećali da nam neće iskapčati struju.
A nama ne treba puno, neka nam daju komadić zemlje da napravimo sami krov nad glavom, makar i montažnu kućicu, imamo mi ljude koji će nam pomoći u tome. To nam je jedina želja, ovaj pakao više ne možemo izdržati.