'Stotine ljudi se u ledenoj vodi bori za život! Zar ste slijepi?!'

Fenomen praznovjerja i 'zle kobi' kod Titanica je izuzetno naglašen unatoč činjenici da se nakon svake poznate velike katastrofe uvijek jave oni koji su "predvidjeli" da će se tako nešto dogoditi.

Puno prije no što se uopće pojavila ideja o gradnji Titanica, američki pisac i časnik trgovačke mornarice Morgan Robertson napisao je roman Futility (Uzaludnost), poznat i pod naslovom The Wreck of the Titan (Olupina Titana).

U svojoj knjizi, čak 14 godina prije stvarne tragedije, Robertson opisuje najveći i najmoderniji "nepotopivi" brod koji sredinom travnja kreće na svoju prvu plovidbu preko Atlantika, želeći srušiti brzinski rekord. Brod udara u santu leda i tone. Način i mjesto sudara, kapacitet, broj putnika, dimenzije broda, maksimalna brzina, tonaža, broj čamaca za spašavanje - sve se to sablasno podudara s još neizgrađenim Titanicom. Da podudarnost bude veća Robertsonov fiktivni brod zvao se - Titan! Iako je još živio u vrijeme katastrofe, nikada nije objasnio nevjerojatnu sličnost stvarnih događaja s njegovom novelom.

'Taj brod nema Božji blagoslov'

Na početku gradnje broda u irskom Belfastu, nekolicina radnika katolika prepoznala je loš predznak. Broj narudžbe za Titanic bio je 3909 04, a neki su ga smatrali nesretnim jer je reflektiran u ogledalu i rukom napisan sličio natpisu "NO POPE" (bez pape) te su vjerovali da brod nema božji blagoslov, piše u Slobodan Novaković svojoj knjizi 'Hrvati u katastrofi stoljeća'.

Zanimljivo je i da je horoskop za one rođene 31. svibnja 1911. u 12.15 sati (datum i sat porinuća Titanica u more) na koordinatama 54°36'N,5°56'W (koordinate Belfasta) predvidio nesreću na putu, tugu i gubitak bliskih ljudi.

Neposredno prije prvog putovanja Titanica nevjerojatno puno ljudi imalo je "predosjećaj" da će se nešto loše dogoditi. Tako su primjerice čuveni milijunaš George W. Vanderbilt i njegova supruga Edith, na nagovor punice koja je imala predosjećaj, u zadnji čas otkazali putovanje. Prtljagu i slugu Fredericka Wheelera nisu stigli vratiti. Wheeler je potonuo s brodom.

'Taj brod nikad neće stići u New York'

E.W. Bill i njegova supruga također su otkazali put, nakon što je gospođa Bill sanjala katastrofu. Putovali su brodom Celtic. Nesreću je "predvidjela" i jedna žena iz Nebraske koja je svom suprugu poslala telegram da ne putuje Titanicom. On ju je poslušao i stornirao rezervaciju.

Sin jednog poginulog člana posade poslije se prisjetio kako je ispraćao oca u Southamptonu:

- Kada se Titanic odmicao od pristaništa majka je počela plakati. Nakon što sam je pitao zašto plače, odgovorila je: "Taj brod nikada neće stići u New York".

'Taj brod je proklet. Znam to '

Emma Bucknell iz Philadelphije se prije ukrcavanja u Titanic povjerila suputnici Margaret Molly Brown: "Strašno se plašim poći na ovaj brod. Sigurna sam da će se nešto dogoditi". Čak i nakon što se ukrcala, na nagovor prijateljice, rekla joj je: "Taj brod je proklet. Znam to". Obje su žene preživjele tragediju. 

Zanimljivo je i pretkazanje Blanche Marshall s otoka Wight. Ona je s prijateljima i obitelji promatrala kako Titanic prolazi pored otoka. U jednom trenutku je, ničim izazvana, rekla: "Taj će brod potonuti prije no što stigne u Ameriku". Okupljeni su se zgrozili te je podsjetili kako je Titanic "nepotopljiv". Ona im na to odgovorila: "Ja vidim stotine ljudi koji se u ledenoj vodi bore za život. Zar ste vi toliko slijepi pa to ne vidite? Zar ćete ih ostaviti da se utope?". Ista je žena tri godine poslije predvidjela potapanje Lusitanije.

via GIPHY

Slovio kao nepotopiv

Najpoznatiji brod svojeg vremena, Titanic, udario je u santu leda 14. travnja u 23.40 sati. Zbog nepropusnih pregrada slovio je kao nepotopiv, a nakon dva sata i 40 minuta, 15. travnja u 2.20 sati, nestao je pod morem u Atlantskom oceanu.
Porinut je 31. svibnja 1911. godine, a u službi je bio samo četiri dana. Njegova gradnja počela je u irskom Belfastu 31. ožujka 1909. godine.

Gradio se istodobno kad i njegov brat blizanac, brod Olympic. Titanic je ime dobio po grčkoj mitologiji, a značio je divovski.

Dan prije tragedije izbio požar

Ovaj britanski transatlantski brod na put je krenuo iz Southamptona za New York. 10. travnja 1912. godine. 

Prevozio je 2.223 putnika i članova posade, od kojih je preživjelo samo njih 706. Brod je postao poznat po tome što je bio uređen najluksuznijim namještajem. Putnici su mogli uživati u bazenima, kupeljima, knjižnici, a unutrašnjost broda izgledala je kao luksuzni hotel.

Iako su bogati putnici na brodu mogli uživati u svom tom luksuzu, oni siromašni koju su putovali trećim razredom imali su samo dvije kupaonice i sami su morali prati rublje.

Prva tri dana putovanja prošla su bez problema. Titanik je ukrcao putnike u Cherbourgu u Francuskoj i luci Queenstown. Među njima su bili mnogi milijunaši. Dan prije tragedije u kotlovnici šest izbio je požar. Ugasili su ga, a plamen je oštetio pregradu za ugljen.

Upozorenja o ledu dolazila su s mnogih brodova, ali Titanic ih je ignorirao i nastavio voziti brzinom od 22 čvora, najvećom koju je ikad postigao.

Uoči tragedije kapetan Smith je u 18 sati promijenio putanju i otišao na večeru. Na mostu se pojavio u 21 sat i posadi rekao da se sve dobro promatra. 

Hrvati su imali male šanse za spas

Noć je postajala sve tamnija, a na nebu se nije vidio ni mjesec. Nije bilo vjetra, a more je bilo potpuno mirno. U 23.40 časnici na vidikovcu su primijetili santu i javili mostu. Iako su odmah zatvorena nepropusna vrata šteta je bila prevelika. Među putnicima koji su krenuli u Ameriku u potrazi za boljim životom, našlo i njih 30 iz Hrvatske. Preživjelo ih je samo troje i to pravim čudom budući da su svi bili putnici trećeg razreda te su imali male šanse za spas.

Najviše Hrvata bilo je iz Like, njih 18, i to osam iz Široke Kule kod Gospića koji su svi poginuli. Spasio se samo Nikola Lulić iz Konjskog Brda kod Perušića, Ivan Jalševac iz Topolovca i Mara Osman Banski iz Vagovine kraj Čazme.

Posljednja preživjela umrla je 2009. godine

Britanka Millvina Dean (97) bila je posljednja živuća putnica. Umrla je 2009. a za vrijeme tragedije na Titanicu je imala samo dva mjeseca. Preživjela je jer je kao beba umotana u vreću i tako spuštena u čamac za spašavanje.

I njezina majka Georgette i brat Bertram su preživjeli, otac se utopio. Millvina se vratila u Englesku. Nije se nikad udavala. O nesreći nikad nije pričala, no rekla je kako je preživjela zbog oca koji je nju, mamu i brata gurnuo u čamac.