Nabacivali su se najtežim optužbama, izmjenjivali niske udarce, optuživali za državne udare, pretvorili predsjedničke izbore u civilizacijski rat. A sada, Milanović poveo Grabar Kitarović u New York kao da ničeg nije bilo.
Ona je pozvala Vladu na ostavku i prijetila da će premijeru lupiti šakom po stolu. Onda joj on nije htio čestitati na pobjedi. Ona je potom izbjegavala preseljenje s Pantovčaka, a on joj je servirao rezidenciju.
Ona je pisala pisma u kojima ga smjenjuje, maknula njegova šefa tajne službe, na konzultacijama pogurnula Most u naručje Tomislavu Karamarku, a on ju je potom optuživao da se okružila sumnjivim likovima i da je planirala izvesti državni udar.
Svađu su nastavili na predsjedničkim izborima gdje su se međusobno optuživali i nabacivali prljavim rubljem, međusobno si podmetali i lagali, a kad ga je ona pitala zašto se kandidirao za predsjednika države, on je prkosno, ne skrivajući iritaciju, uzvratio: "Zato da vas mogu pobijediti".
Civilizacijski obračun
Zadnji predsjednički izbori pretvoreni su gotovo u civilizacijski rat dviju grupacija, gdje su birači Zorana Milanovića začepili nos i glasali za bivšeg šefa SDP-a koji ih je toliko puta razočarao, samo kako bi maknuli Kolindu Grabar Kitarović s Pantovčaka.
A evo, sada su njih dvoje zajednički, pa čak i prijateljski otputovali u New York.
Što smo iz toga naučili?
Da su političke strasti, svađe, ideološke bitke, politički, pa i civilizacijski obračuni samo zabava za navijače, za birače, za publiku. Političari na tim strastima tek parazitiraju, oni zakuhavaju i podgrijavaju, a potom zagrljeni odlaze u zalazak sunca. Ili prema Zapadu.
Vijest da su Zoran Milanović i Kolinda Grabar Kitarović zajedno otputovali u Sjedinjene Države na zasjedanje Glavne skupštine UN-a, on kao predsjednik Republike, a ona kao bivša predsjednika u vječitoj potrazi za novim poslom, iznenadila je javnost i šokirala prvenstveno Milanovićeve birače koji su obračun "dvije Hrvatske" na predsjedničkim izborima shvatili ozbiljno. Smrtno ozbiljno.
Toliko ozbiljno da su u želji da se makne Kolinda čak glasali za Zokija.
Nije pružio ruku
Toliko je teških riječi palo u njihovim svađama, toliko teških optužbi: da je Milanović preko svog šefa tajne službe htio pratiti i kontrolirati Kolindu i društvo u koje je upala; da je Kolinda konzultacijama oko sastavljanja Vlade 2015. godine pripremala državni udar... Milanović prkosno nije htio čestitati novoj predsjednici. Ona je nahuškala svog savjetnika da ga skoro fizički napadne nakon debate.
Time su nabrijavali birače. Na tome su mobilizirali svoju podršku. Na toj "ili on(a) ili ja" kampanji očajnički su se trgali za fotelju na Pantovčaku. A sada se ponašaju kao da ničega nije bilo. Ni optužbi za povlaštene kredite, ni prijateljstvo sa Sanaderom, ni uništavanje Hrvatske...
Samo oportunistički savez u potrazi za daljnjom karijerom.
Sutra će i s Plenkijem
Nakon ovog nije teško zamisliti ni da će Milanović sutra s Plenkovićem, nakon svih nabrijanih i personaliziranih obračuna, otići na neko prijateljsko putovanje.
Sve je to zapravo predstava za publiku. Birači su bili spremni zaratiti s familijom koja je glasala za Kolindu ili za Zokija. Izbori su predstavljeni kao sudbonosni izbor između naših i njihovih. Gotovo kao Armagedon. Konačni obračun Dobra i Zla.
A onda se Kolinda najprije oportunistički prešaltala u Plenkovićev tabor, da bi se sada ukrcala Milanoviću, dok je Milanović - prema nekim tumačenjima - poveo Kolindu kako bi se preko nje dodvorio desnici ili kako bi još malo iziritirao Plenkovića. Ili je poveo pomoćnicu u New York da mu pomogne u protokolima koje on prezire. Ili je bivšoj kolegici omogućio da lobira za novi posao u NATO savezu ili gdje već.
Prešaltavanje
Na takvo prešaltavanje već smo navikli od karijernih diplomata u politici. Na šaltanje od ljevice do desnice i natrag. Na koketiranje sad s jednim, sad s drugim biračima. Na oportunističko hvatanje pozicija koje vode prema funkcijama ili povlasticama.
A svađe se ostavljaju raji.
Pouka: ne treba političare ozbiljno shvaćati.
Ni Andreja Plenkovića koji je prije četiri godine konformistički podržavao Ivana Penavu za gradonačelnika Vukovara, iako je huškao protiv koalicije s SDSS-om, kao ni Ivu Josipovića koji se svojedobno žalio da mu Milanović ne dozvoljava povratak u SDP, a sada koristi svaku priliku da opravda ili podrži njegov potez na Pantovčaku.
Sve se svodi na njihov partikularni interes. Navijačke strasti i lojalnost ostavljeni su tek za teške naivce.
