Kad je iznosio Strategiju razvoja za sljedećih 10 godina, premijer je istaknuo kako moramo stvoriti društvo koje će biti otpornije na vanjske šokove...
Kad vam kažu da ćemo postati Švicarska, a zapošljavaju obitelj i kolege iz stranke, onda lažu...
Autor teksta Dr. Boris Podobnik prodekan je i šef dodiplomskog studija Business Analytics na ZŠEM-u te profesor na Građevinskom fakultetu u Rijeci.
Kad je iznosio Strategiju razvoja za sljedećih 10 godina, premijer je istaknuo kako moramo stvoriti društvo koje će biti otpornije na vanjske šokove.
Inače, robusnija su efikasnija, dakle manje korumpirana društva, dakle upravo ono što mi trenutačno nismo. Kad vlast zapošljava po stranačkom ključu, a ne po kompetencijama, oni tad korupcijom, što ću poslije pokazati, zapravo siju smrt, preciznije, više nas umire nego što bi trebalo. To što je premijer oko pitanja obvezne članarine stao na stranu kolosalno neefikasne Hrvatske gospodarske komore ne ide mu baš u prilog da želi robusniju Hrvatsku. Usput, želimo li stvarno povećati robusnost cijele ekonomije, a posebno zdravstva, poradimo više na zdravstvenom turizmu, što je grana uslužnog izvoza. Samo ako želimo da zdravstveni turizam uistinu više pridonese rastu kad pandemija jednom prođe, bilo bi dobro da ga Vlada do tada potpuno ne zatuče.
Kad govorimo o našim rezultatima u pandemiji, uistinu smo u prvom valu u proljeće bili među najuspješnijima, ali kako smo siromašni i, zahvaljujući trudu političara, korumpirani te dakle neefikasni, takvi rezultati nisu mogli dugo potrajati. Naime, kao što znamo, na kraju se uvijek gledaju sveukupni rezultati, a donja slika pokazuje za bivše socijalističke zemlje, koje su nam u mnogo čemu najsličnije, koliko su do sada, dakle od početka pandemije, te zemlje imale mrtvih na milijun stanovnika.
Na slici vidite graf ovisnosti broja mrtvih o indeksu (ne)korupcije, dakle opadajući trend sugerira kako manje korupcije vodi na manju smrtnost. Zanimljivo, sve tri zemlje koje su od nas (zasad) korumpiranije, dakle Bugarska, Rumunjska i Mađarska, imaju više mrtvih. Naprotiv, baltičke zemlje, koje su najviše napredovale od raspada socijalizma i u mnogo čemu su nas pretekle, imaju najmanje mrtvih.
Od ove pravilnosti da društva s manje korupcije, dakle efikasnija društva, imaju i zdravstveni sustav koji bolje funkcionira u doba pandemije, dvije zemlje ipak odskaču, Slovenija i kao što znamo Češka.
U Češkoj premijer Babiša voli odlučivati sam zbog vlastitih afera i političkih interesa. Premijer je tako u lipnju proglasio potpuno ukidanje ograničenja te proglasio sebe i svoju vladu pobjednicima nad virusom. Zvuči poznato?
Dakle, ako se premijer ili ministar u nekoj zemlji aktivno ne uključe u borbu protiv korupcije, ako su u njoj uključeni članovi stranke, jer ti članovi odlučuju tko će biti premijer i vladati strankom, to jest korupcija, jer biti premijer donosi osobnu političku i ekonomsku korist. Kad političari postavljaju nekompetentne za šefove staračkih domova, kad generalno zapošljavaju po stranačkom ključu, a ne po kompetencijama, gledaju svoj interes, a ne zajednički, oni tad zapravo siju smrt (preciznije, više nas umire nego što bi trebalo) i donose siromaštvo.
A da osim smrti političari preko korupcije donose i siromaštvo svima je znano, ali treba ponoviti. Kad ti je zemlja najnekonkurentnija u EU, a četvrta najkorumpiranija, koju je u zadnje dvije godine pretekla čak i Grčka, donedavno pojam korupcije u svjetskim razmjerima, tad nije čudno da si druga najsiromašnija zemlja po kupovnoj moći, što vidimo u tablici.
Uočite da sam stavio rangove najneuspješnijih zemalja EU-a i, zanimljivo, prosječan rang konkurentnosti i korupcije skoro je podudaran s rangom bogatstva zemlje, dakle BDP-a po glavi stanovnika u kupovnoj moći. Dakle, bogatstvo zemlje je refleksija organiziranosti društva. Dakle, kako političari organiziraju društvo, a upravo to određuju konkurentnost i korupcija, takav će biti i standard, ali i rezultati u pandemiji i recesiji. Ništa neočekivano, baš naprotiv. Kad vam kažu da ćemo postati Švicarska, a pri tome zapošljavaju rodbinu i stranačke kolege po komorama i agencijama, iz podataka vidite da bezočno lažu.
Za one koji još misle da korupcija i nije tako strašna, sljedeći poražavajući brojevi će ih razuvjeriti. Na temelju procjena Svjetskog ekonomskog foruma, glavni tajnik UN-a António Guterres istaknuo je prije dvije godine kako je globalni trošak korupcije najmanje 2,6 bilijuna (2600 milijardi) američkih dolara, odnosno pet posto globalnog BDP-a. Na svjetskoj razini upravo mito čini veliki dio korupcijskih aktivnosti. Svjetska banka procjenjuje da tvrtke i pojedinci plaćaju više od bilijun dolara mita svake godine. Studija Afričke unije iz 2002. godine procijenila je da korupcija najmanje razvijeni kontinent stoji oko 150 milijardi dolara godišnje, pri čemu bi tu brojku trebalo usporediti s pomoći razvijenih zemalja u iznosu od 22,5 milijardi dolara dodijeljenih podsaharskoj Africi 2008. godine. Budući da je diskutabilno kome ta pomoć uopće ide, potrebitima ili korumpiranim vladama, neki ekonomisti tvrde da bi prioritet afričkih vlada trebala biti borba protiv korupcije, a ne oslanjanje na zapadnu pomoć. Primjerice, prema konzervativnoj procjeni, bivši predsjednik Zaira, Mobutu Sese Seko, pronevjerio je oko pet milijardi dolara, što je u to vrijeme bilo ekvivalentno cjelokupnom vanjskom dugu zemlje. Procijenjeno je da su ukupna sredstva koja su pokrali bivši predsjednici Filipina i Indonezije čak i do sedam puta veći od ranije cifre. Prethodne procjene o količini mita na svjetskoj razini zorno otkrivaju kako korupcija uistinu predstavlja kolosalno globalno pitanje.
Kako je Zagreb pogodio potres i slijedi nam obnova, napomenimo kako je turska vlada mišljenja kako bi potres iz 2004. godine odnio puno manje života da građevinari nisu plaćali mito, što im je omogućilo da koriste lošije materijale u gradnji. Misli li netko da toga nema i kod nas, a Turskoj smo slični i po korupciji i razvijenosti? Dakle, istina je, korupcija odnosi živote, posebno više ubija tijekom pandemija i potresa. I da, građanima donosi loš standard.