Što je Istanbulska konvencija? Štiti žene od svih oblika nasilja

Spas za najranjivije u društvu i najčešće žrtve obiteljskog nasilja (žene i djeca) ili sumrak tradicionalnih vrijednosti i kraj obitelji kakvu Hrvati vole i poštuju - to su pitanja koja se 'vrte' kad se govori o ratifikaciji 'zloglasne', često nepročitane, Istanbulske konvencije ili punim imenom Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Tjednik Express zato je objavio cjeloviti tekst i članke Konvencije kako bi građani imali priliku pročitati crno na bijelo o čemu je zaista riječ.  

- Jedini tip tradicionalne obitelji koja bi nakon ratifikacije mogla izumrijeti je ona u kojoj jedan član mlati drugog dok institucije ništa ne poduzimaju, jer samo obitelj u kojoj se brine o dobrobiti svakog pojedinca može biti zdrava i sretna - kaže pravnica s Instituta 'Ivo Pilar' i članica Radne skupine UN-a o diskriminaciji žena u zakonima i praksi Ivana Radačić, koja naglašava kako se Konvencija uopće ne bavi pravima ili zaštitom seksualnih manjina, transrodnih osoba ili 'preodgojem' djece - što Istanbulskoj spočitavaju neke struje koje plasiranjem neistina žele utjecati na ratifikaciju.

Rod i spol

Već se od 1970-ih godina u međunarodnom pravu i znanstvenom diskursu koristi termin rod. Termin upućuje na to da pozicija žrtve nije inherentna ženskom spolu niti pozicija nasilja muškom spolu, nego je ukorijenjena u društvenom sustavu koji žene doživljava kao inferiorne u odnosu na muškarce.

- Drugim riječima, rod označava karakteristike i uloge koje društvo pripisuje ženama i muškarcima, a koje nisu samo postavljene kao različite, nego i različito vrednovane. A s obzirom na to da je rod društveno određen, rodno-uvjetovano nasilje može se mijenjati. Konvencija upravo i poziva na promjenu društvenih obrazaca koji počivaju na ideji inferiornosti žena te ukidanje rodnih stereotipa, na što neke udruge i pojedinci pokazuju veliki otpor i strah za hrvatsku tradiciju - objašnjava Radačić, a s njom se slaže i Sandra Benčić, dugogodišnja aktivistica i voditeljica programa socio-ekonomske pravednosti Centra za mirovne studije, koja podsjeća da ne postoji 'rodna ideologija' koju neki tako agresivno guraju u javni diskurs o Istanbulskoj konvenciji i ratificiranju iste u svrhu širenja moralne panike i govora mržnje prema transrodnim osobama.

I POSVAĐAT SE S EU? Vlada će ratificirati Konvenciju po uzoru na model u Poljskoj?

Spol se bavi, kaže Benčić, biološkim zadatostima muškaraca i žena, a rod društvenim ulogama koje se u određenom društvu pridaju određenom spolu.

- Istanbulska konvencija se uopće ne bavi pitanjem rodnog izričaja, odnosno zaštitom transrodnih osoba, ali transrodne osobe i rodni izričaj su predmet zaštite Zakona o suzbijanju diskriminacije. Fokus Istanbulske konvencije je na osiguranju efikasnih mehanizama prevencije te zaštite žena i djevojčica od rodno uvjetovanog nasilja, i to je cijela istina o  konvenciji. Apsolutno sam sigurna da svatko tko je uzme u ruke i pročita neće naći ništa sporno u tekstu konvencije i da će svatko tko se zalaže za borbu protiv nasilja nad ženama dići ruku za ratifikaciju konvencije, odlučnim glasom govori Benčić o dokumentu koji je do lipnja 2017. potpisala EU kao i 46 drugih država, a prva ju je ratificirala Turska. Među zemljama koje su konvenciju ratificirale nalaze se, između ostalog, Italija, Austrija, BiH i Srbija.

Godine 2012. konvenciju je u ime RH potpisao tadašnji premijer Zoran Milanović, a podržavala ju je i buduća predsjednika Kolinda Grabar Kitarović, koja sad populistički traži “neke izmjene” kako bi bila prihvatljivija. Među državama koje je još nisu ratificirale nalaze se i Hrvatska, Mađarska, Češka, Slovačka, Grčka, Irska. Naši sugovornici kao najveći problem vide populizam, širenje laži i dezinformacija te svesrdnu antipropagandu Katoličke crkve, kojoj zamiranje patrijarhata predstavlja problem.

- Nije nikakva ‘rodna ideologija’ problem ovim organizacijama. Njihov ključni problem je, a koji komuniciraju na svojim stručnim skupovima dok se javnost zabavlja rodnom ideologijom i ljudima gušterima, to što Istanbulska konvencija traži borbu protiv patrijarhalnih tradicija koje uzrokuju nasilje ili koje su same po sebi nasilne i time vide da bi Istanbulska konvencija zbog jakih mehanizama provedbe koje ima zaista mogla pomoći jačanju jednakosti žena i muškaraca u društvu, a to je ono što niti Katolička crkva niti ove organizacije ne žele, pa i po cijenu nesuzbijanja nasilja nad ženama - kaže Sandra Benčić te spominje riječi prof. Tončija Matulića, kojeg brine što 'Istanbulska konvencija kao međunarodni pravni propis uključuje institute sankcija, istrage, kaznenog progona i osude', kao i to da bi se nasilje nad ženama trebalo suzbijati kroz 'kršćansku etiku, a ne pravne mehanizme'.

MURGANIĆ NAJAVILA Istanbulska konvencija ide uz 'ograde' od rodne ideologije?

- U nasilje nad ženama i djevojčicama koje regulira konvencija spada i seksualno nasilje; smatraju li prof. Matulić i njegovi istomišljenici da i silovanje treba prestati kazneno goniti jer se može rješavati kroz kršćansku etiku, hoćemo li i ubojstva žena i djevojčica maknuti iz sfere javnog prava i tretirati kao, primjerice, oštećenje stvari? U pozadini ove kampanje, dakle, ne leži nikakav strah od bilo kakve rodne ideologije nego strah od okončanja patrijarhata kao sveprisutne ideologije koja garantira supremaciju muškaraca nad ženama - kaže Benčić, a nadovezuje se i autor SDP-ova prijedloga o ratifikaciji ove konvencije - Joško Klisović, koji smatra da 'nije problem da postoje neistomišljenici sve dok oni plasiranjem neistina ne ugrožavaju nečiju tuđu dobrobit'. On smatra da trenutačno nedostaje političke hrabrosti da se krene dalje i dokument napokon 'upogoni'.

- Prijedlog zakona o ratifikaciji konvencije je u saborskoj proceduri od 8. ožujka prošle godine, kad ga je u proceduru na Međunarodni dan žena uputio Klub zastupnika SDP-a. Problem je što ga predsjednik Sabora Gordan Jandroković ne želi staviti na dnevni red, tako da on do dana današnjeg nije niti raspravljen niti usvojen. Sve je spremno za usvajanje, ali nedostaje političke volje HDZ-a da se stavi na dnevni red i usvoji. Ja sam nekoliko puta u zadnjih godinu dana u ime Kluba SDP-a tražio sa saborske govornice, kao i u medijima, da se ovaj zakon stavi na dnevni red - kaže Klisović, koji takvo ponašanje opisuje kao neodgovorno i štetno' te napominje kako i ured pravobraniteljice spolova, upoznat s disfunkcionalnošću sustava, otvoreno govori o dobrobitima konvencije i zagovara ratifikaciju.

Ratifikacija je važna jer će njome stupiti na snagu dokument koji sadrži najkvalitetnija rješenja za zaštitu prava žena, posebice od nasilja u obitelji i od njima bliskih osoba. Statistika o broju ubijenih, pretučenih i maltretiranih žena u Hrvatskoj je poražavajuća.

- Nažalost, trend ne ide na bolje nego vrlo često na gore i svake godine sve je više maltretiranih žena. Očigledno je da postojeći pravni okvir nije odgovarajući za promjenu stanja i preokretanje trenda. A to je upravo cilj Istanbulske konvencije - kaže Klisović, koji je uz sam Prijedlog zakona napisao i šire objašnjenje zašto je konvencija važna i sažeto opisao nezadovoljavajuću, tj. alarmantnu situaciju na ovom području u Hrvatskoj.

Teško je, kažu sugovornici, ilustrirati niz pozitivnih promjena i mehanizama koji bi zaštitili najranjivije žrtve obiteljskog nasilja, koje je, nažalost, sve češće i sve brutalnije, a državne su institucije, čini se, sve sporije i vezanih ruku.

- U Hrvatskoj ima samo 19 skloništa - manje od broja županija - a lokalne jedinice za njih izdvajaju od 0,01 do 0,6% proračuna. Polovica onih koje su dobile smještaj u skloništu, nakon isteka maksimalnog roka boravka u skloništu, koji iznosi godinu dana, s djecom se vratilo nasilniku jer nisu imale gdje ni od čega živjeti, piše Voxfeminae o tužnoj stvarnosti žena koje su često i ekonomski ruinirane, a i kad nisu, dovoljno je sjetiti se slučaja supruge župana Alojza Tomaševića, kojoj su zaista svi okrenuli leđa.

- Prvo, zakonodavstvo bi se moralo uskladiti sa zahtjevima konvencije. Naime, pitanje je koliko je naš zakonodavni okvir, prema kojem se većina obiteljskog nasilja tretira kao prekršaj, za koji se izriču novčane kazne ili kazne do 90 dana zatvora, suglasan sa zahtjevom konvencije da su sankcije 'prikladne, učinkovite i odvraćajuće', a posebno je problematična praksa procesuiranja žrtvi temeljem Zakona o prekršaju protiv javnog reda i mira. Nadalje, problematično jest što su zaštite mjere predviđene kao sankcije, dok konvencija zahtijeva da se njih izriče neovisno o progonu počinitelja. Osim toga, naše zakonodavstvo ne previđa tzv. hitne naloge za udaljavanje (emergency barring orders), koje omogućuju da policija već pri samoj intervenciji naredi počinitelju da se udalji iz stana - kaže Ivana Radačić i napominje kako je jedina ideologija u Istanbulskoj konvenciji ideologija ljudskih prava, koja počiva na vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode i ravnopravnosti.

Načelo ravnopravnosti između muškaraca i žena ostaje isprazno, a pravo neostvarivo, ako se u obzir ne uzimaju društvene norme i okolnosti koje tu ravnopravnost onemogućuju. Nadam se da hrvatsku tradiciju ne određuju rodni stereotipi i diskriminacija žena; u svakom slučaju valja podsjetiti da se naš Ustav temelji se na vrijednosti ravnopravnosti spolova- kaže Radačić o konvenciji. Svi oni kojima je do dobrobiti žrtava nasilja, a posebno do budućnosti djece i obitelji, prvo neka Istanbulsku konvenciju detaljno pročitaju, a onda neka razumno prosude o čemu je zaista riječ.

PROČITAJTE CIJELI TEKST KONVENCIJE:

Convention 210 Croatian.pdf by Ivan Kvastek on Scribd