Stjepan ima 11 dijagnoza i treba mu pomoć: 'Rasplačem se svaki put kad mi sin kaže da me voli'

O Stjepanu Budimiru iz Rovinja pisali smo prvi put prije tri godine, kad je dječačić bio trogodišnjak. Punih 18 godina njegovi roditelji Kristina i Anto željeli su bebu. Nakon mnogih pokušaja, dogodilo se čudo. Kristina (46) je ostala u drugom stanju.

I sve je bilo u redu s trudnoćom, do poroda u 37. tjednu trudnoće. Sreća nije potrajala jer se mališan bori s mnogim teškim dijagnozama. Kao da mu ne smeta što uz sve neurološke i metaboličke dijagnoze odnedavno ima tešku osteoporozu.

“Mama, jojim te!" i tako svaku večer, dok mu majka Kristina čita omiljenu priču, Tri praščića. Kristina se iznova na te riječi rasplače, jer se Stjepan silno bori s govorom. Ne može razgovijetno pričati, pa je ta rečenica još veće čudo i ujedno je velika motivacija da ne odustaje.

- Borbe su svaki dan 24 sata, ali kad vidim njegovu jaku volju za životom, nema mi druge nego uprijeti jače i pomoći sinu što više mogu. Stjepko, kako ga od milja zovemo, tijekom porođaja je ostao bez kisika. Reanimirali su ga. Odmah pri rođenju vidjelo se da mu crijeva nisu bila do kraja razvijena, pa su ga već sutradan prevezli na Kantridu. Dan kasnije odstranili su mu 13 cm crijeva, ali je dobio sepsu, s kojom se borio kao lav. Kao da to nije bilo dosta, javili su se povišeni laktati u krvi i zbog sumnje u metaboličku bolest prevezli su ga u KBC Rebro - kaže mama Kristina.

Njegove su nalaze, zbog sumnje na metaboličku bolest, poslali u Ameriku još prije godine, ali odgovora i dalje nema. Slabo govori, izgovara obrnute slogove. Prve korake napravio je s četiri godine, na pulskome Mornaru, kod rehabilitatora Domagoja, s kojim obožava raditi. Hoda samostalno na terenu gdje se osjeća dobro, a to je najviše kod kuće ili u vrtićkoj sobi. Majka kaže da ga treba paziti, jer nema osjećaj za dubinu predmeta koji su mu na putu.

Ima čak 11 dijagnoza koje su previše za malo tijelo. No bori se i želi napredovati. Krenuo je i u vrtić, gdje ima asistenta. Veseli se svakom djetetu i u grupi im se samo smješka.

- On se ne ljuti ni ako mu netko uputi ružnu riječ i pogled. On ne zna za drugo nego uzvratiti toplinom, dobrotom i osmijehom. Ne znam čime sam zaslužila svoje dijete golema srca. Stjepko je primio dvije doze bifosfonata zbog osteoporoze i uskoro slijedi treća. Neće zaustaviti bolest, ali će je usporiti. Ta dodatna dijagnoza došla je nakon što je slomio ključnu kost - kaže majka koja je dobila status njegovateljice.

Pomoć im treba jer sami ne mogu učiniti sve što Stjepko treba za razvoj. Četiri puta tjedno odlaze na rehabilitaciju u Pulu, pa na Goljak, plaćaju privatne terapeute, odlaze u rovinjsku bolnicu "Dr. Martin Horvat", a tu su i zagrebačke poliklinike Polovina i Glavić, kamo mališan također odlazi na rehabilitacije. Zato je organizirana humanitarna akcija 'Od srca za Stjepana'.

- Stjepanu je potrebna pomoć da bi mogao ići na rehabilitaciju koja bi mu pomogla u daljnjem neurofizičkom razvoju, s obzirom na to da daje odlične rezultate. Za potrebe rehabilitacije mališan treba logopeda, defektologa, fizikalnu terapiju, neurorehabilitacijsku terapiju i mnoge druge. Potrebno im je 54.400 eura, a do ovog trenutka sakupljeno je oko 13.000 eura - kaže organizatorica humanitarne akcije Nela Medakov Blagić.

Za sve koji žele pomoći mogu to učiniti uplatom na račun, s naznakom “Od srca za Stjepana”, Raiffeisen banka, IBAN, HR4524840083121740063.