Život Denisse i Stefana Osipa iz istarskih Draguzeta vrti se oko konja s kojima su odrastali, zaljubili se, dobili sina Danijela i u enduranceu za KK Istra nižu rekorde. I oni i konji doslovce su lomili noge ali nisu odustali
Stefano iz Istre jahao je 160 km i osvojio zlato: 'Trajalo je više od 9 sati, ovo je za mog sina!'
Istra krije mnoge bisere, a među njima i jedan mladi bračni par koji je odlučio živjeti na selu uz konje kraj kojih se razvila njihova ljubav, koji su ih potakli da postanu vrhunski sportaši, koji ih 'tjeraju' na rad i disciplinu i sve to u paketu prenose na svog prvog potomka.
Riječ je o Denisse i Stefanu Osip iz Draguzeta, o čijim uspjesima su 24sata više puta pisala, a u međuvremenu su svoju ljubav okrunili brakom i sinom koji je na svijet došao prije četiri mjeseca.
Uza sve obaveze koji život nosi i brigu o bebi, Stefano i Denisse nisu zapustili sport štoviše, Stefano je postavio novi rekord proteklog vikenda.
U njemačkom Buchu održan je Bavaria endurance festival, riječ je o takozvanom konjičkom maratonu na kojem su naši jahači briljirali na utrci od 160 kilometara. Ondje je Stefano (25) koji jaše za KK Istra sa svojom kobilom Hajnal osvojio zlato, a klupska kolegica Barbara Šošić na grlu Qadir broncu.
Ovaj uspjeh još je veći sa spoznajom da je ovo prvi puta da u konkurenciji od 11 vrhunskih jahača iz više europskih zemalja Hrvat pobijedi na najzahtjevnijoj kilometraži od 160 kilometara u danu te da su naši jahači Stefano i Barbara zadnji krug odjahali s prosječnom brzinom od 20 kilometara na sat. U sedlu su proveli 9 sati i 35 minuta, to ja kao da devet i pol sati radite čučnjeve. Konji i jahači trče u etapama po recimo 30 kilometara nakon kojih slijedi obavezan odmor i veterinarski pregled konja čime se pomno pazi da se životinje ne preforsira i ako postoji bilo kakva naznaka da bi im se ugrozilo zdravlje, konja i jahača se isključuje iz utrke.
Stefano sa svega 25 godina ima već impresivnu sportsku karijeru jer je od školskih dana u natjecanjima.
- Zoran mi je 2013. povjerio svojeg najboljeg konja, najnagrađivanijeg konja u Hrvatskoj u ovoj disciplini, riđana Wolfa. Nakon dvije pobjede u Hrvatskoj, slijedio je nastup na prestižnom Babolna derbyju na kojem smo Wolf i ja osvojili zlato i tada je po prvi puta na tako velikom natjecanju zasvirala hrvatska himna. Toliko smo iznenadili pobjedom da su organizatori pola sata tražili našu himnu. S Wolfom sam dva puta osvajao Babolnu, višestruki sam državni prvak i ne bih znao ni nabrojati sva zlata koja smo Wolf i ja osvojili, a onda i ostali konji iz KK Istre. Wolf sada uživa u zasluženoj mirovini – kaže nam Stefano za kojeg ova pobjeda iz više razloga posebna.
- Uopće završiti utrku od 160 kilometara je velika stvar no pri tome osvojiti zlato je neopisiv osjećaj. Meni se poseban zbog toga što me po prvi puta bodrio sin, naravno samim svojim prisustvom jer mu je tek četiri mjeseca i ovo zlato sam njemu posvetio. Jednoga dana gledat će slike i znat će da je tata ovo za njega osvojio – kaže nam Stefano koji kada ne jaše radi u svom OPG-u i brine sa suprugom o svojih osam konja. Mama Denisse ponosna je na njegov uspjeh, a u Njemačkoj je svoju strast za Enduranceom podredila svojoj bebi.
- Lijepo je biti i s ove strane utrke pogotovo kada je razlog naš sin Danijel. No to ne znači da sam odustala od sporta. Štoviše, pripremam se s kolegicom Barbarom za Europsko prvenstvo koje će se održati u rujnu u Nizozemskoj. Da biste se natjecali na takvim utrkama morate imati položene određene uvjete. Barbara ih je sada u Njemačkoj s Qadirom osigurala, a ja ih već ima sa svojim konjem Neronom – kaže nam ova ambiciozna mlada majka koja je grad zamijenila selom bez puno razmišljanja.
Stefano i Denisse su takoreći odrastali uz konje na Ranchu Barba Tone u Manjadvorcima, a s godinama dječja igra kauboja i Indijanaca prerastala u potrebu za profesionalnijem pristupu konjima te uključivanje u konjičku disciplinu endurance. Upravo je u Istri započela hrvatska endurance priča još 2006. kada je održana prva utrka sa startom u Barbanu. Pobjedu je odnio Zoran Uravić na riđanu Wolfu, današnji trener od Stefana i Denisse, koji im je prije svega prijatelj i velika potpora u životu, a onda i trener.
- Zoran mi je prije nekoliko godina poklonio konja Paju koji je tada bio ždrijebe. S njime sam 2019. osvojila Državno prvenstvo za mlade konje od 3 do 5 godina. Bio je vrlo perspektivan za ovu disciplinu no lani nam se srce slomilo kada je Pajo slomio novu. U takvim slučajevima konja se obično uspava, no mi smo odlučili da ćemo napraviti sve da ga spasimo. Dobila sam ga kao bebu, odrastao je uz mene, sama sam ga ujahala i za mene je više od konja i zbog toga ga nisam mogla uspavati. Zahvaljujući veterinarki Niki Brkljači Bottegaro, koja se upustila u cjelodnevnu operaciju, Pajo je danas živ. Oporavak je bio dugotrajan oko godinu dana. Nikada više neće na utrke, bit će naš ljubimac kojeg će tek dječica moći rekreativno zajahati – otkriva nam Denisse. Koliko ih je koštalo spašavanje ljubimca ne želi komentirati no inače takve operacije koštaju kao jedan prosječni automobil. Nije samo Pajo lomio noge, njezin muž Stefano slomio je nogu usred utrke 2015. u Milanu i unatoč tome dojahao do cilja te osvojio srebro.
- Na toj utrci smo zajedno jahali ja i Denisse. Prelazeći jedan most konji su nam se uplašili kamiona. Moj konj Napoleon je u trku skočio u stranu i ja sam nogom udario u željeznu ogradu. Pukla mi je kost na više mjesta no bili smo blizu cilja pa sam stisnuo zube i odjahao do kraja. Ni sam ne znam kako. Nik i Deni su zajedno pali pa se Nik naglo podigao i nastavio galopirati za mnom i Napoleonom. Sam je utrčao kao treći u cilj, a ona je dopješačila. No to je naravno bila diskvalifikacija. Iza mene je više operacija no kao što vidite uspješno sam se oporavio, oženio, napravio sina i dalje osvajam medalje – nasmijano nam kaže Stefano koji se sada priprema za Balkansko prvenstvo, a koje će se održati u Bugarskoj u listopadu. S njime će nastupiti iz KK Istre i kolegica Karla Faraguna.