Iscijeđena, izmoždena verzija Stanislava kojeg sam poznavao prišla je stolu i pružila ruku. Nije imao drugu nogu, amputirali su i nju prije nekoliko dana. Gangrena. Smrznuo se jer je izbjegavao kontejner
Stanislav iz Gline: 'Što me čini sretnim? U zadnje vrijeme ništa'
Stanislava Nuždu sam upoznao prije nekoliko godina, dok sam radio za jedan drugi medij. Ganjao sam nekakvu priču na Baniji i naletio na njega sasvim slučajno. Upoznala nas je Branka Bakšić Mitić, dogradonačelnica Gline, i odvela me u njegov stan. Odnosno, u socijalni stan u kojem je tad prebivao. Stanislav tad nije imao nogu, požderao ju je davno dijabetes. Živahni, prgavi Glinjanin je tvrdoglavo odbijao dopustiti da ga hendikep obilježi i dane je provodio lunjajući po gradu, razgovarajući s ljudima. Mrzio je ideju zatvorenosti u skučena četiri zida, otvoreni prostor je bio njegovo igralište. Branka me tog dana odvela do njegova stana, rekla je da moram nešto vidjeti.