Prije točno 11 godina u Zagrebu su napali i brutalno pretukli maturanta Luku Ritza. Od zadobivenih rana je nakon 12 dana preminuo. Njegova majka Suzana kaže da bol ne jenjava...
'Stalno se pitamo što bi naš Luka sad radio da je s nama'
Vrijeme ne liječi rane. To su totalne gluposti. Ništa se ne mijenja i tako će biti do kraja života. A kako živimo? Dan po dan, kaže nam Suzana Ritz, majka Luke Ritza, mladića čije je ime postalo simbol za borbu protiv nasilja.
Vraćajući se u kasnim večernjim satima kući zajedno s kolegom, 1. lipnja 2008. godine maturant srednje Grafičke škole Luka Ritz brutalno je pretučen na zagrebačkom Mostu slobode, kraj Bundeka.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Od zadobivenih ozljeda, umro je nekoliko dana kasnije, 12. lipnja.
- Pitate se stalno gdje bi sad bio i što bi sad radio da je tu s nama? Možda bismo već sada postali djed i baka? Stalno se pitate kakav bi njegov život bio sada - govori Suzana Ritz.
Pokretanje videa...
Svaki dan pričamo o njemu
Ovi dani u godini su im posebno teški. U razgovoru koji smo vodili s Lukinim roditeljima prošle godine na 10- godišnjicu njegove smrti između ostalog su nam kazali:
- Nekad sam strašno voljela proljeće. Volim ga i sad, ali kad krenu ti dani, baš nam bude teško. Luka je rođen u travnju, pa brzo dolazi godišnjica, sve to vrijeme smo kao u nekom vakuumu. Nema razlike, svi su nam dani isti.
Nema dana da ne pričaju o Luki.
- Gledamo neki dobar film i pomislimo šteta da Luka nije vidio, ili odemo na neki koncert i komentiramo kako bi se Luki sigurno svidio.
'On je s nama u svakom trenutku'
Osobito im bude teško kad počne Floraart na Bundeku.
- Kad je Luka napadnut, bilo je otvorenje Floraarta. Išli smo tamo, a preko puta, s druge strane nasipa bio je koncert Psihomodopopa. Luka je bio na koncertu i te večeri je stradao. Taj Bundek je stvarno predivan, prava oaza u Novom Zagrebu, ali izbjegavamo tamo odlaziti. To se vjerojatno neće promijeniti dok smo živi - kazala je Suzana.
- Luka je stalno s nama, u svakom trenutku. Ne znam koja je to dimenzija, ali točno ga osjetiš kad ti treba. Ne prođe dan da ga se ne sjetimo i da nam ne nedostaje...