Srpski aktivist Ivan Zidarević: 'Nisam mogao u Hrvatskoj dati krv jer sam homoseksualac'

U velikoj većini EU zemalja su muškarci homoseksualne orijentacije unatrag desetak godina također počeli dobivati mogućnost dobrovoljnog davanja krvi. Makar ograničenja za njih kao dobrovoljne darivatelje krvi i dalje postoje, većina država sad se vodi stavom da homoseksualci ne smiju, kao što je slučaj u Hrvatskoj, biti trajno izuzeti od mogućnosti da postanu dobrovoljni darivatelji krvi. Kod nas su na listi onih koji trajno ne smiju dati krv, bez obzira jesu li promiskuitetni ili nisu, jesu li u registriranom, općenito monogamnom partnerstvu ili ne. Neki od njih zbog toga se osjećaju diskriminirano te najavljuju pravne akcije. 

- Ja sam zdrav, obiteljski, mlad čovjek. Volio bih biti darivatelj krvi, ali ne smijem, zato što sam homoseksualac. To sam Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu u Zagrebu i priznao pa sam odbijen. Nema veze ni to što sam u registriranom partnerstvu, u monogamnoj vezi - ogorčen je Ivan Zidarević (35) iz Zagreba, hrvatski državljanin i dugogodišnji aktivist za ljudska prava. On i njegov partner su prvi registrirani gej par u Hrvatskoj, u vezi su i puno duže. Ima i drugih homoseksualaca u registriranom životnom partnerstvu, koji bi željeli biti darivatelji kao i bilo koji drugi obiteljski ljudi - najčešći darivatelji u Hrvatskoj - no ne smiju. 

Kad netko želi postati dobrovoljni darivatelj krvi, prvo mora ispuniti formular u kojem se navodi kako se sva krv testira na HIV, hepatitis B i C, na sifilis, uz napomenu da ponekad, na samom početku razvoja infekcije, nju nije moguće otkriti. Kako stoji u nastavku formulara, "neke osobe zbog svog socijalnog ponašanja pripadaju skupinama s povećanim rizikom zaraze,  i one ne smiju nikad davati krv". Među njima su, nabrojeno je, ovisnici o drogama i alkoholu, osobe koje su uzele drogu putem igle, osobe koje su imale spolni odnos s prostitutkom, oni koji često mijenjaju seksualne partnere, kao i muškarci koji su imali spolni odnos s muškarcem. Sve se njih moli da ne pristupe darivanju ako su u nekoj od tih skupina. 

-  To znači da muškarac koji je i samo jednom u životu bio s drugim muškarcem, do kraja života ne može biti darivatelj. Čak i ako više nisam u gej zajednici nego se oženim i imam djecu, i opet ne mogu darovati krv kao drugi. To je na rubu pameti, jer ako ne priznam da sam prije braka, i prije recimo 20 godina bio s muškarcem, problema neće biti, a moja će krv, kao i u svim drugim slučajevima, biti testirana na bolesti. Samo zato što sam s muškarcem, u skupini sam nepoželjnih darivatelja, makar među poželjnima ima možda i heteroseksualnih promiskuitetnih ljudi, to se bez priznanja ne može znati, napominje Zidarević, kojeg smo inretvjuirali uoči ulaska na Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu u Petrovoj 3, i po izlasku, kad je dobio odbijenicu. 

Na odlazak na registraciju za darivatelja krvi ponukale su ga javne objave na društvenim mrežama nekih javnih osoba koje su dale krv, a javno su se deklarirale kao homoseksualci. Mailom se obratio Zavodu, i rekao da bi i on došao na vađenje krvi, i da je homoseksualac, na što mu je odgovoreno kako će biti odbijen jer tako kažu pravila. Slučaj drugih deklariranih homoseksualaca nisu mu željeli komentirati. 

- S obzirom da ste se u svom obraćanju nama iskreno osobno deklarirali kao osoba koja spada u skupinu povećanog rizika zaraze i prijenosa krvlju prenosivih bolesti, u slučaju sutrašnjeg dolaska Vaša namjera darivanja krvi biti će odbijena, odgovorili su uz Petrove 3 Zidareviću. Kako navode, Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu je zdravstvena ustanova koja selekciju i probir darivatelja krvi čini isključivo temeljem propisane zakonske regulative. Svaka osoba koja pristupi darivanju krvi podliježe provjeri propisanih kriterija podobnosti darivanja s doktorom medicine, koji je kompetentan za provjeru zdravstvenog stanja darivatelja i njegove podobnosti da daruje krv. Zavod, drugim riječima, samo provodi ono što je, i kako je propisano. 

U formularu za darivatelja krvi nigdje se ne potvrđuje da je neka osoba homoseksualac, samo se one koji jesu moli da vađenju krvi ne pristupe. Kao i sve ostale navdene rizične skupine, i homoseksualci svoju orijentaciju mogu priznati ili ne. 

- Ja sam je priznao jer je to jedino ispravno. Mislim da je darivanje krvi human čin kojem niti neće pristupiti bilo tko, pogotovo netko tko zna da boluje od nečeg, i ima pogrešne motive. A kad pristupi, sva se krv testira, zbog čega mi nije jasno zašto ja, kao čovjek u monogamnoj vezi, ne mogu biti darivatelj kao i netko drugi, kaže Zidarević. Kako kaže, država je životna partnerstva izjednačila u pogledu pravnih i drugih odnosa, ali se u ovom slučaju "outane" iskrene  gej muškarce diskriminira. Mišljenja je da je to protivno rodnoj ravnopravnosti i ustavu, životnom partnerstvu.

Kako navodi EU direktiva koja se bavi tehnčkim sastojcima za krv, darivatelji ne mogu biti osobe koje njihovo seksualno ponašanje dovodi u visoki rizik od dobivanja ozbiljnih zaraznih bolesti, pri čemu se ne spominje izravno skupina muškaraca koji su imali spolni odnos s drugim muškarcem. Rizične su i homoseksualne i heteroseksualne osobe koje se promiskuitetno ponašaju. Svjetska zdravstvena organizacija pak preporuča da se zabrana darivanja krvi ne odnosi na osobe koje su imale, ali više nemaju rizično ponašanje. Velika Britanija, sukladno tome, ovoga ljeta uvodi potpunu slobodu darivanja krvi homoseksualnim muškarcima koji su u monogamnoj vezi najmanje tri mjeseca. Trenutačno, to je dozvoljeno homoseksualcima koji nisu imali snošaj s muškarcem unatrag tri mjeseca. U Austriji homoseksualci mogu darivati krv ako snošaj nisu imali četiri mjeseca, kao i u Danskoj, Niozemskoj ili Francuskoj, na Malti je to 12 mjeseci, u SAD-u i Kanadi, primjerice, tri mjeseca. Britanska je vlada zaključila kako svi darivatelji mogu biti potencijalni nositelji infekcije, bez obzira je li riječ o muškarcima ili ženama, homoseksualcima ili heteroseksualcima te će UK postati jedna od prvih država svijeta koja će darivatelja procjenjivati individualno, a ne kao pripadnika određene skupine ljudi. Do 2017. su imali zabranu snošaja najmanje 12 mjeseci prije darivanja krvi. S ovom liberalizacijom njihova vlada računa na puno veći broj potencijalnih darivatelja. Osim u Hrvatskoj, trajnu zabranu darivanja krvi homoseksualaca imaju pak Grčka, Litva, Rumunjska i Slovenija. 

- Stigmatizirani smo, dodatno, kolektivno poimani kao širitelji bolesti, što je jako loše. Što je, s druge strane, s muškarcima koji su prikriveni gejevi u hetero-brakovima, što je sa svima u brakovima, koji svejedno često mijenjaju partnere..., pita se Zidarević. Planira s ovim se problemom obratiti se Pravobrabiteljici za ravnopravnost spolova Višnji Ljubičić koja je, kako kaže, već i prije zbog ovoga intervenirala, dok ne isključuje niti mogućnost tužbe.