Brojimo dan po dan kad će se cijela obitelj naći na okupu, ne krijući uzbuđenje rekla je Marija Tambolaš (25), majka uspješno razdvojenih sijamskih blizanki Kristine i Valentine iz mjesta kraj Virovitice
Sreća zbog blizanki: 'Veselimo se zagrliti Valentinu i Kristinu'
Dok razgovaramo s Marijom, jer je godinu dana stariji otac blizanki Petar morao otići na ranije ugovoren sastanak, dvoje starije djece, šestogodišnja kći i četverogodišnji dječak, guraju se za mjesto u majčinu krilu. Povratak djevojčica nestrpljivo očekuju i ostali članovi obitelj: baka, djed, stric, strina i njihova kći. Čim liječnički tim to dopusti, Kika i Tina doći će kući, u dom prepun topline i ljubavi.
POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:
Pokretanje videa...
Zdravko, djed po očevoj strani, govori nam da će curama sam izraditi krevetiće koji će biti bolji od kupovnih. Upravo su Zdravko i Marijin otac Ivica glavni pomagači na “baušteli” na kući u koju će se uskoro preseliti ova mlada obitelj s četvero djece. Trenutačno žive s Petrovim roditeljima, no u kući ih je čak devetero, pa se nadaju kako će do dolaska blizanki uspjeti srediti kuću koju su kupili prije dvije godine.
- Radimo pomalo, i to sve sami. Radovi su pri kraju, preostaje još promijeniti krov, postaviti pločice, sanitarije i laminat. Uvjerena sam da ćemo stići sve završiti prije nego što cure dođu doma. Dobro je što ćemo biti dovoljno blizu suprugovoj i mojoj obitelji ako nam zatreba ‘baka-servis’ - veselo govori ova hrabra majka. Svakog drugog dana posjećuje kćeri na Rebru. Tri sata izgubi samo kako bi iz Virovitice stigla iz Zagreb i isto toliko u povratku.
Kako bi bila mobilnija, nedavno je upisala autoškolu te uči za vozački ispit. Trenutačno je na rodiljskom dopustu, a suprug Petar radi u tvrtki za uzgoj i preradu kamilice.
Sad kad je neizvjesna operacija prošla, Marija se prisjeća kako je trudnoća s blizankama bila uobičajena, kao i prve dvije. U Virovitici su joj kazali kako je trudnoća u redu i da beba napreduje.
- Negdje u 12. tjednu rekli su mi da nosim blizance. Mislili su na početku da se radi o dva dječaka. Prof. Dubravko Habek na pregledu u Sv. Duhu u Zagrebu u 13. tjednu trudnoće sa sigurnošću mi je potvrdio da su djeca spojena - otkriva nam Marija.
U prvom trenutku nakon što su doznali da su blizanke spojene, roditelji Marija i Petar doživjeli su šok.
- U nekim liječničkim krugovima rekli su nam da se trudnoća može prekinuti. To nisam ni na trenutak pomislila. Posebice nakon razgovora s prof. Habekom i dr. Tvrtkom Kovačevićem, liječnikom iz Virovitice, koji su nam rekli da se razdvajanje može uspješno napraviti i kod nas. Imali smo veliko povjerenje u liječnike. Doista hvala svim doktorima i sestrama koji su sudjelovali u ovoj našoj prekrasnoj priči - govorila je Marija dok su joj oči sjale od ushićenja.
Djevojčice, koje su zajedno težile tek 3600 grama, Marija je rodila 9. siječnja ujutro u zagrebačkom KB-u Sv. Duh.
Dok su još bile spojene, blizanke su se nerijetko “hvatale u klinč”. Znale su se “tući” rukama ili čupati jedna drugoj sonde. No isto tako u obiteljskom albumu nalazi se i fotografija na kojoj su spojene sestrice zagrljene.
- Medicinske sestre više nisu znale što bi s njima, pa su između njih napravile “zastor” od pelena. To nije mnogo pomoglo jer bi se nastavile gurati nogama - uz osmijeh govori njihova majka. O imenima nije bilo previše dvojbe. Naime, na početku trudnoće, dok se govorilo da Marija nosi samo jedno dijete, a porođaj se predviđao za malo prije Valentinova, odlučili su, ako bude kći, da će je nazvati Valentina. Nakon što su doznali da su u pitanju blizanke, potražili su ime i za drugu djevojčicu. Odabir je pao na Kristinu jer se “nekako podudaraju”.
Majka nam je kazala da ih zasad raspoznaje po obliku glave i igračkama koje imaju u krevetiću. Valentini od prije gotovo dva mjeseca, kad je operacija uspješno izvedena, društvo pravi lavica, a Kristina u svom krevetiću, otkad se “rastala” od seke, ima medvjedića. Tako sestrice raspoznaju starija braća, koji su nedavno prvi put bili na Rebru i uživo vidjeli svoje sestrice. Kažu kako jedva čekaju da sestrice dođu kući da ih mogu čuvati.
Osim razlike u obliku glave, Marija sve više uočava i razlike u njihovu karakteru. - Valentina je nježnija i tiša, a Kristina je pravi vražićak - govori ova vedra majka. Na upit hoće li im krevetići biti jedan uz drugi odgovara: “Ni slučajno!”
- Kristina je malo živahnija i plače sve dok ne probudi sestru Valentinu, koja je veća spavalica - govori Marija, koja s djevojčicama, barem zasad, provodi najviše vremena. Suze i briga koju su proživljavali prije operacije napokon su iza Marije i Petra. Djed Zdravko povjerio nam je da je jednog dana došao kući i ugledao sina Petra i snahu Mariju kako plaču jer su djevojčice imale neku crijevnu virozu.
- Rekao sam im da će sve biti u redu. Snaha me pogledala i rekla da se i ona tome nada. Petar nas je gledao, ali ništa nije mogao reći - pojašnjava brižni djed Zdravko.
Dan kad je tim KBC-a Rebro pristupio prvom zahvatu takve vrste razdvajanja blizanaca u nas, 2. ožujka, roditeljima je bio najdulji dan u životu.
- Malo poslije sedam sati počeli su razdvajanje, a mi smo zvali svakih sat vremena da čujemo kako su Valentina i Kristina. Nakon 15 sati, koliko je trajao zahvat, napokon smo mogli odahnuti. Sve je završilo uspješno i mogli smo krenuti u Zagreb. Oko 23 sata prvi put smo u ruke uzeli kćeri koje više nisu bile povezane - emotivno je pričala mama Marija.
Danas Kristina i Valentina odlično napreduju. Udvostručile su težinu, narasle još desetak centimetara, ali još neko vrijeme moraju ostati pod budnim okom osoblja na Zavodu za neonatologiju kako bi liječnici mogli obaviti još neke “sitne korekcije”. U četiri mjeseca, koliko su tamo, osvojile su srca medicinskih sestara i liječnika.