I na izborima za gradonačelnika Zagreba može se vidjeti provjereni izborni recept da put prema milijardama, prema poslovima i zaposlenjima vodi preko optužbi da je netko Srbin ili da radi za Srbe ili da je plaćenik...
Vesna Škare Ožbolt podnijela je kaznenu prijavu nakon što su neke agencije nazivale građane Zagreba i prodavale im priču o tome da je Škare Ožbolt "surađivala sa Srbima".
Davor Filipović žalio se prije nekoliko dana kako je Miroslav Škoro pustio podvalu da mu je otac Srbin i da je kršten sa 14 godina. "Koliko moraš biti jadan i uspaničen da tako lažeš", izjavio je Filipović.
Sam Miroslav Škoro iskoristio je nedavno priliku da pošalje poruku kako je Tomislav Tomašević "lukavo odabran kao čovjek koji ima oca koji je desno orijentiran i strica koji je svećenik, a trebao bi predstavljati platformu koja je zeleno-lijeva".
Davor Filipović, pak, napao je Tomaševića kako mora "objasniti milijunske uplate iz inozemstva" i optužio ga da mu kampanju vodi "firma iz inozemstva".
Tako izgleda kampanja za gradonačelnika Zagreba.
Srbi i kršćani
Tko je Srbin, a tko radi za Srbe, tko je desničar, a prodaje se kao ljevičar, tko je Hrvat, a financira se iz inozemstva, tko je veliki Hrvat, a kasno je kršten...
A tko je mislio da će izbori za gradonačelnika Zagreba, grada poharanog potresima, pandemijom i Bandićevom ostavštinom, proći bez ovakvih tema i podvala, nije se dovoljno nagledao izbora u Hrvatskoj.
Jer put do novca, do gradskih milijardi, do tisuća radnih mjesta, do natječaja i poslova, do fotelja i radova, unosnih ugovora i prekupih projekata ipak vodi preko ideologije, svjetonazora, nacionalizma, šovinizma, preko prljavih igara... Kako smo to, uostalom, navikli proteklih godina.
Tko pjeva, a tko je ustaša
Kad se tome pribroje i ustaške pjesme u Splitu - koje je Ivica Puljak pjevao 1994. godine, a Vice Mihanović na pitanje je li ih on pjevao dvosmisleno kaže "Tko pjeva, zlo ne misli" - onda znamo da i izbori za lokalne zajednice, za komunalne teme, za parkove i vrtiće, ne mogu proći bez Srba i šovinista.
U utrci za titulom najvećeg i najmoćnijeg lokalnog šerifa u Hrvatskoj igra se na najniže strasti. I što je najgore, na takve strasti često se i pada.
Pa ne samo da su se agencije sjetile kako bi birače Vesne Škare Ožbolt najlakše bilo pokolebati tvrdnjom da ona radi za "Srbe", nego se i ona osobno našla jako povrijeđena tom "optužbom", koja vjerojatno ne bi bila tako strašna da je ispalo da radi za, recimo, Mađare.
Pa je kandidata HDZ-a na izborima u Zagrebu, naravno, najlakše bilo difamirati tvrdnjom da mu je otac Srbin i da se krstio tek sa 14 godina, budući da to udara u najtanje osjećaje njegovih birača, puno lakše nego optužiti ga da je Bandiću držao ljestve u Zagrebu i s njim u koaliciji godinama haračio metropolom.
Ne uzbuđuju se birači zbog kriminala, korupcije i klijentelizma, koliko zbog Srba i "nekrštenih".
Pioniri i omladinci
A to je bitno i Miroslavu Škori, poduzetniku koji je - prema tvrdnjama Davora Filipovića - sklapao milijunske poslove sa Zagrebom, ali mu je veoma bitno bilo naglasiti kako je otac Tomislava Tomaševića desničar, a stric svećenik.
E što bi Škoro, socijalistički omladinac i nesuđeni pionir, dao da je mogao na izbore izaći s takvim pedigreom...
Uglavnom, zagrebački lokalni izbori postali su preslikom nacionalnih izbora.
Financijski interesi pokrivaju se nacionalizmom, korupcija sakriva ideologijom, mutni poslovi utapaju u još mutnijim svjetonazorskim vodama, a želja za osvajanjem sedam milijardi kuna proračuna, još nekoliko milijardi kuna iz gradskih poduzeća, višemilijunskih poslovnih aranžmana, kao i Bandićeve klijentelističko-koruptivne hobotnice, umata se u izlizanu priču o Srbima i "stranim plaćenicima".
Kad se ne može ponuditi ništa, nude se niske strasti. Kad se želi sakriti svašta, prodaju se priče o naciji i vjeri.
Utočište hulja
Što je najgore, građanima odgojenima u takvoj atmosferi i biračima prepariranima da reagiraju na takve teme neusporedivo je lakše probijati se kroz priče o projektima, novcima, dugovanjima, korupcijskim aferama ako ih se za ruku povede u rat protiv Srba ili lažnih katolika ili sumnjivih plaćenika.
Patriotizam je uvijek bio zadnje utočište hulja, a nacionalizam i šovinizam paravan su za skrivanje nemoći, diletantizma i nadasve sumnjivih namjera.
