'Splitska inačica Ramba': Lujo Čukela odlikovan s 19 medalja

Povodom 100. godišnjice od završetka Prvog svjetskog rata poznatog i pod imenom Veliki rat donosimo vam neke od najzanimljivijih likova, priča i događaja koji su obilježili ovaj svjetski sukob u kojem je život izgubilo više od 10 milijuna ljudi..

Marinac Vjekoslav Lujo Čukela, poznat i kao Louis Cukela, rođeni Splićanin nedugo prije izbijanja Prvoga svjetskog rata preselio u SAD. Čim je rat počeo prijavio se u oružane snage SAD-a, ali se u borbu uključio tek sredinom 1918. kao američki marinac. 

Za svoje zasluge Čukela je stekao dvije američke Medalje časti, najveće vojničko odlikovanje SAD-a. Čukela jedan je od samo 19 ljudi koji su u cijeloj američkoj povijesti dvaput dobili ovo odlikovanje. 

Francuzi su ga odlikovali svojom prestižnom Legijom časti, a primio je i niz drugih američkih, francuskih i talijanskih odlikovanja.

Ostavio sestre i oca u Splitu i s braćom 1913. otišao u SAD

Engleski je doslovno nabadao. Jednom je neki njegov vojnik nešto zaribao, a ovaj je mahnito počeo urlati. 

"Next time, I send damn fool, I go myself", zakreštao je, potpuno nesvjestan da govori - sljedeći put ja šaljem prokletu budalu, ja ići sam -  samo je jedan od anegdota o njegovu slabom poznavanju jezika.

Neki ga smatraju Austrijancem. No Lujo Čukela je bio Hrvat. Splićanin. Doduše, Split je u to vrijeme bio dio Austro-Ugarske, pa otud, očigledno, ovi netočni zaključci. Rođen je u Splitu, 1. svibnja 1888. godine. Otac Ivan, majka Ivana, rođena Bubrić. Školovao se na trgovačkoj akademiji i u Kraljevskoj gimnaziji. Majka mu je umrla kad mu je bilo samo 12. godina.  Oca i sestre 1913. godine napušta zajedno s braćom, te odlaze preko oceana - u Minneapolis u Minnesoti. Uskoro se Lujo odlučuje priključiti američkoj vojsci. 

Neustrašivi pothvat

U siječnju 1918. kao američki marinac postaje članom 66. satnije, 1. bojne, 5. mornaričke pukovnije. U Francuskoj, tijekom Bitke za Soissons doživljava svoj vrhunac. 

Bilo je to 17. srpnja 1918. Nijemci su teritorij okupirali nekoliko mjeseci prije. Saveznici su pokrenuli kontraofenzivu. Pomalo nespremni. Američki marinci, 66. vod 1. bataljuna 5. regimente američkih marinaca, probijali su se preko brda, kad je odjednom krenula paljba.  Potpuno izbezumljeni, našli su se u klopci. 

Nijemci su pucali sa svih strana i bili su posvud skrivenu u rovovima. Grupica Amerikanaca nije mogla ni naprijed ni natrag. I marinci su odlučili čekali. No, ne i Čukela. 

Krenuo je puzati prema neprijateljskoj vojsci. Suborci su ga dozivali i molili ga da ne ide. No, on nije slušao. S bajunetom je grabio naprijed. Stizali su njemački meci, a on je nastavljao.  

Odjednom, uskočio im je u rov. Zasut kišom metaka, sam samcat bajunetom sasjekao je posadu njemačkog mitraljeskog gnijezda. Drugu jedinicu prisilio je na predaju. Zbunjeni dali su se u bijeg. Ostale su dvije strojnice i četiri Nijemca. 

Digli su ruke u zrak i predali se Čukeli, razbijaču njemačkih obrambenih linija. Za taj herojski pothvat dobio je dvije Medalje časti - jednu od vojske, drugu od mornarice. 

 "S njemačkim ručnim granatama granatirao je preostalu porciju neprijatelja, zarobljavajući tako dvojicu vojnika i dvije strojnice", pohvala je koja stoji u njegovu vojnom citatu, baš kao i u onom mornaričkom, u kojem ga naveliko hvale za iznimno junaštvo. 

Ranjen je dva puta

Postao je prvi marinac u povijesti koji je dobio Vojnu medalju, također francusko odlikovanje. Jedan od ordena je i jugoslavenski Kraljevski red kraljevske krune. Italija ga je odlikovala Križem za ratne zasluge.  

Čukela se u Francuskoj borio u svakoj bitci mornaričke brigade, od Bellau Wooda do prelaženja rijeke Maas. Tijekom Prvog svjetskog rata ranjen je dvaput. No nijedno od ranjavanja nije službeno evidentirano, te nikad nije primio nagradu Grimizno srce, što je uobičajeno kod vojnika ozbiljno ranjenih ili ubijenih u akciji. 

Nastavio je karijeru u američkim oružanim snagama, te je u američkoj vojsci i mornarici služio ukupno 32 godine.
 
I danas o njemu pišu mnogi američki povjesničari. Na 33. je mjestu najodlikovanijih američkih vojnih lica. No, u Hrvatskoj malo tko zna za njega.

I Srbi i Hrvati smatraju ga svojim sunarodnjakom

U knjizi Renata Baretića i Ivice Ivaniševića “Split za početnike - abeceda grada” pod slovom “C” našao se Cukela - dvostruki dobitnik američke Medalje časti. 

Jedan od razloga zbog kojih je taj legendarni američki vojnih hrvatskog porijekla ostao anoniman u svojoj domovini je i taj što je američka vojska tijekom Prvog svjetskog rata Hrvatskoj, kao i dijelu Austro- Ugarske Monarhije bila neprijatelj. 

U Splitu su iza Čukele, nakon što je s bratom otputovao u Ameriku,  ostali otac i tri sestre. Prema nekim izvorima, one su živjele u Šibeniku. Čak ni Amerikanci nikad nisu bili sasvim sigurni je li njihov ratni heroj rođen u Šibeniku ili Splitu. 

Kontroverze o Čukelinu podrijetlu i danas postoje. I Srbi i Hrvati smatraju ga svojim sunarodnjakom. Hrvati tvrde da mu je pravo ime bilo Vjekoslav, dok Srbi uvjeravaju kako se Lujo zapravo zvao Mihajlo.  Također, i imena njegovih roditelja različita su ovisno o tome gdje se o ovom velikanu priča. Kod nas, majka i otac su mu bili Ivan i Ivana. Kod naših susjeda, govori se kako je Lujin otac bio Đorđe, a majka Jovana. Na pitanje o nacionalnosti, on se očitovao kao američki marinac.